„Dvadeset godina iščekivali ste ponovno slavlje u ovoj crkvi. I sada smo tu, zakoračili smo u nju u svečanome ruhu jednostavna i ispunjena srca. Donijeli ste barjake, svoju povijest, svoja imena, svoju čvrstoću koju potres ne može izbrisati. U svakome vašem pogledu, u sklopljenim rukama, u vašim mislima nalazi se više nego što riječi, slike, kamen mogu nositi. Zato sve povjeravamo molitvi“, kazao je nakon ulaska u obnovljenu crkvu sv. Vlaha u Stonu na blagdan Svijećnice (Kandelore), 2. veljače, predvoditelj slavlja zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško.
U crkvi prepunoj vjernika čija srca i duše su bile ispunjene radošću jer su nakon 20 godina dočekali proslaviti svoga zaštitnika svetoga Vlaha u njegovoj crkvi, potom su zasjale upaljene svijeće koje je biskup blagoslovio. U procesiji sa svijećama vjernici su, uz gradsku glazbu i festanjule, krenuli ulicama Stona prema crkvi Imena Isusova, gdje je preuzet barjak Bratovštine Presvetog Oltarskog Sakramenta. Po povratku pred župnu crkvu slijedila je ceremonija otvaranje Feste. Župnik don Miljenko Babaić pročitao je Laus, pustio golubice na slobodu, a festanjuli Baldo Pavić i Boris Franušić su podigli barjak sv. Vlaha. Nakon što je Festa otvorena uslijedilo je misno slavlje u obnovljenoj crkvi sv. Vlaha te grličanje.
Potrebna nam je ‘kultura naručja’
U homiliji je biskup Šaško je protumačio evanđeoski tekst u kojem se govori o dolasku Marije i Isusa s novorođenim Isusom u jeruzalemski hram gdje su ih susreli starci Šimun i Ana te o primanju Isusa u naručje.
Govoreći o slici na koju ga Ston asocira, biskup je također izdvojio sliku naručja jer se Ston nalazi u naručju mora i uvala, kamena i raslinja, a i on sam je naručje u kojemu se čuva, njeguje i pokazuje ljepota. „Ston je naručje, štoviše – zagrljaj u kojemu nije teško prepoznati otkucaje Božje prisutnosti“, kazao je biskup te je u nastavku propovijedi govorio upravo o ‘kulturi naručja’.
„Osjećamo koliko nam je u Crkvi, u hrvatskome društvu potrebna pozornost koja vidi vrijednost naručja, koja promiče kulturu naručja. To znači: kulturu darovanosti, kulturu prihvaćanja dara života, kulturu divljenja otajstvu života, kulturu brižnosti za djecu, obitelj, nemoćne i stare; kulturu odgoja i obrazovanja koja prenosi istinske vrijednosti; kulturu blizine i milosrđa, kulturu zajedništva i ljepote“, rekao je biskup Šaško i nastavio: „Kršćanska ‘kultura naručja’ suprotnost je sebičnosti, gramzivosti, sukobu; ona nije spojiva s nepoštivanjem žrtve, suza i patnje, truda i poštenja. Dolazeći na svijet dijete se prima u naručje; u naručju osjeća prve poljupce i sluša prve riječi; u naručju doživljava jecaje roditelja; u naručju se povjeravaju najiskrenije tajne; u naručju se susreću zaljubljeni; u naručju žive oproštaji i odlasci; u naručje se vraćaju i primaju oproštenje raskajani; u naručju se prenose životne istine; u naručje se slijevaju suze; iz naručja odlazimo s ovoga svijeta…“
Kršćanstvo je u stonskom kraju od davnina primalo u naručje, tješilo, liječilo rane, zajedno gradilo i radovalo se, a i danas su se svi okupili u Stonu u novome vremenu, ali u istome naručju, ustvrdio je biskup Šaško i dodao: „Kojega li ohrabrenja i znaka! Ovdje je lako vidjeti da ste ostali vjerni i u potresima koji su duboko ranjavali dušu nepoštivanjem Boga, nepoštivanjem ljudskoga dostojanstva i kršćanske kulture; otimanjem radosti iz hrvatskoga naručja. Zapamtimo ovo što danas gledamo; urežimo u srca i u spomen čuda koja Bog nama daruje i koja po nama čini.“
Crkva sv. Vlaha u Stonu bila je stradala u potresu 1996. godine, te je nakon dugih godina pokušaja obnavljanja i mnogo uloženog truda, napokon obnovljena. Obnova crkve još nije do kraja dovršena, radovi na unutarnjem uređenju se nastavljaju.
Župni ured sv. Vlaha Ston/ A.T.