Stonjani su nakon 20 godina proslavili svoga nebeskog zaštitnika sv. Vlaha u njegovoj župnoj crkvi u središtu Stona, koja je bila stradala u velikom potresu 1996. godine. Misno slavlje na svetkovinu, 3. veljače, kao i dan ranije na Svijećnicu, predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. dr. Ivan Šaško, a koncelebrirali su, uz ostale svećenike, i bivši stonski župnici. Stanovnicima Stona pridružili su se i vjernici iz drugih mjesta Dubrovačke biskupije, a i šire, tako da je procesija s kipom sv. Vlaha bila izuzetno duga. Sve okupljene na početku mise pozdravio je župnik don Miljenko Babaić.
Život sv. Vlaha dobro je poznat vjernicima Stona, a i blizak im je jer je vidljiv u gotovo svakoj njihovoj životnoj stvarnosti, uvodno je primijetio propovjednik. Na temelju triju značenja imena Vlaho u grčkom i latinskom jeziku biskup Šaško je u homiliji govorio o trima stvarnostima: kraljevanju, klijanju i mucanju, koje su, kad se dublje promisli, i odlike Radosne vijesti koja po svetima živi. Krist je naviještao Božje kraljevstvo te svojom mukom, smrću i uskrsnućem potvrdio da je on „jedini kojemu se ima smisla klanjati“, kazao je propovjednik i nastavio kako Isus blaženima proglašava siromašne, one kojima je Bog kralj a upravio takvi su bili sveci.
„Sveci, nadalje, primjećuju klicu života, brinu se da ne usahne, da ne bude pogažena; upućuju na nadu novoga života tamo gdje se čini da je život nestao. Klica i rast, malenost i strpljivost odlike su svetih. Oni sami su klica svojim životom i smrću. Iz njihove vjerodostojnosti izrastaju čudesna djela ljubavi i vječnosti. Nama ta odlika govori da ne postoji niti jedan čovjek u čijemu bi životu nestalo titraja Božje blizine i novoga početka; govori nam da budemo osjetljivi i pozorni, kako bismo u nadi vidjeli obzor skriven od grubosti, gušenja života i sebičnosti“, rekao je mons. Šaško.
Čovjekov govor o Bogu, o otajstvu života, o temeljnim životnim pitanjima uvijek ostaje nedorečen, uvijek je to „’mucanje’, tek blijedi pokušaj pred veličinom koja nas nadilazi“, a toga su također bili svjesni sveci.
Duša je ovdje u Stonu tako živa
Biskup Šaško je istaknuo i kako smo danas pretrpani porukama koje šire strah pred budućnošću te se pojačava snaga tjeskobe. „Zbog toga je neobično i utješno čuti melodiju neba današnjega slavlja i navještaj koji govori čovjeku svojom nedosežnom puninom: Ne bojte se! ‘Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti.’ Ovdje u Stonu je vidljivo da oni koji su ubijali tijelo dušu nisu mogli ubiti. Duša je ovdje tako živa“, rekao je biskup i nastavio: „Znamo dobro: Sve što proizlazi iz pokušaja da se jedino čovjek, bez ikakve povezanosti s Bogom stavi u središte otajstva života rađa neistinom i strahom.“ Osvrnuvši se na prve stranice Biblije biskup je kazao: „Strah je plod čovjekova udaljavanja od Boga. I danas, u mnoštvu ljudskih drama, nevolja, nepravda, čujemo pitanje bačeno pred Boga: Bože, gdje si? Zašto se ne očituješ? A Bog i dalje pita nas: Čovječe, gdje si? Gdje ste, ljudi; gdje ste, kršćani?“
U propovijedi se biskup osvrnuo i na blagoslov grla – grličanje te kazao kako je u hrvatskom jeziku pojam ‘zagrljaj’ povezna s grlom, za razliku od nekih drugih jezika. „Ta prisna gesta zagrljenosti uspijeva izraziti neizrecive osjećaje. Grlo, dakle, nije vezano samo uz tri ključne funkcije ljudskoga života: disanje, govorenje i hranjenje, nego se našlo i u zagrljenosti, u toplini susreta, u dijeljenju života“, kazao je. Ispričao je i čudo kada je sv. Vlaho spasio dijete od gušenja ribljom kosti te to povezao sa raznim izrazima čovjekove tuge, ljutnje, gorčine i straha.
Naše današnje ‘riblje kosti’ u grlu
„Sigurno da smo zabrinuti kada nas uhvati grlobolja ili prehlada, ali danas zagovor svetoga Vlaha najviše zazivamo protiv straha i tjeskobe koji se osjećaju u dubini bića i osjećamo ih u grlu. Oni guše i ne daju disati, oni dokidaju radost govora i pjesme. Blagoslov grla je zazivanje Božjega zagrljaja, dara njegove milosti u životnim teškoćama. Možda je to strah pred sutrašnjicom, strah pred neuspjehom, strah od neprihvaćanja i osude drugih ljudi, strah od napuštenosti i samoće, strah od bolesti i smrti; strah pred gubitkom posla, strah pred nesrećama, nemirima i nasiljem… Strah je pratitelj ljudskoga života u svim trenutcima osobnoga, obiteljskoga i društvenoga života“, primijetio je propovjednik te zaključio: „ Sveti Vlaho nas ne oslobađa suočenosti sa strahom, ne skida križ s naših ramena, nego nam pokazuje kako vjera u Isusa Krista daje snagu i kako Krist u nama pobjeđuje strah. Slika riblje kosti u grlu želi nas upozoriti da je nešto zastalo, ‘zapelo’ u nama, zbog čega ne živimo radosno. I što više sami pokušavamo izvući, maknuti tu zaprjeku, ona stvara još veću ranu i zadaje još veću bol. Sveti Vlaho nam pomaže da tu zaprjeku, strah predamo Bogu.“
Dodao je i kako je papa Franjo ispovijed nazvao ‘Božjim zagrljajem’, a taj zagrljaj pomiče tjeskobu i milosrđem izvlači ‘kost iz grla’, skida teret s duše. I „u grlu našega društva postoji takva kost, zaprjeka koja sputava, unosi nemir“, a „tu kost osjećamo tamo gdje se pokušava nametnuti stav da je dobro živjeti kao da Boga nema i da čovjek može bez Boga biti istinski sretan“, kazao je mons. Šaško te dodao: “Blagoslov grla je poziv svakomu i svakoj od nas koji smo Crkva, da svojom molitvom i svojom ljubavlju prenosimo Božji dodir i njegov zagrljaj“. Biskup je također govorio o simbolici zidina i soli kao darovanostima koje pokazuju dragocjenost i daju okus.
Slavlju je prethodio svečani doček barjaka kod Solina na mostu. A nakon mise slijedila je svečana procesija mjestom s kipom sv. Vlaha, izvijanje barjaka, blagoslov i grličanje.
Festanjuli ovogodišnje stonske Feste sv. Vlaha bili su Baldo Pavić i Boris Franušić.
Župni ured sv. Vlaha Ston/ A.T.