DALEKO
Misao davna u srcu zapretana,
titraj duše i pogled u daljinu.
Mi i stvarnost,
daleko i blizu,
previše uobičajeno
s premalo svježine i duha.
Ponekad, a prečesto
teško je raširiti krila
i kako poletjeti
u sputanosti dogovorenih
pravila na obzorjima slobode.
I srce koje vidi dalje
želi i nadilazi ustajalost
i bremenitost svakidašnjice,
šuti i ko tihi svjedok uzdiže se
i pada,
gubi i pobjeđuje u vrtlogu zbivanja
oplemenjuje misli i izričaj,
tako nježno i nevidljivo
a opipljivo,
ono daleko živi blizu i sada,
komadiće Neba nosi u srcu
i nudi na dlanu.
don Jozo Sebežević