Euharistijsko slavlje šestog dana devetnice 5. srpnja na plokati ispred župne crkve Svih svetih u Blatu predslavio don Josip Galić, župnik župe Presvetoga Srca Isusova, Potoci (BiH) u zajedništvu s vlč. Robertom Jugovićem, župnikom župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji. Ovaj dan bio je posvećen molitvi za Družbu Kćeri Milosrđa koju je blaženica utemeljila.
U svojoj propovijedi župnik Galić je govorio o razlici u odnosu prema životnim problemima vjernika i nevjernika rekavši kako i jedni i drugi pate i oboljevaju, jednako stradaju u potresu, tsunamiju, nevremenu, ratu i drugim nevoljama, probleme imaju i jedni i drugi. Vjernik je, ako slijedi Božju riječ i njegove zapovijedi, oslobođen mnogih nepotrebnih križeva u životu koji dolaze po nemoralu i grijehu, ustvrdio je propovjednik. Nadalje je kazao i kako je bitna razlika nada „koja nas uči da je ovaj život ovdje prolazan, da je sve što se u njemu događa kušnja, i da je ovaj život mala uvertira, uvod, a slijedi vječni život“.
Imamo nadu bez koje je nemogući izdržati životne udarce, nastavio je. Igračkice, koje nudi svijet, ne mogu zadovoljiti čovjeka. Čovjek ima jednu želju, a kad je ostvari odjednom, s deset strana, eto deset novih želja. Čovjek koji tako živi u trci je od jednog životnog izloga do drugoga, i jadan više nakon sve te silne trke ne zna tko je. Samo Bog je kadar izvesti čovjeka iz životnih košmara i pogrješnih životnih putova.
„U našem vjerničkom životu, što je manji naš ego, to više dolazi do izražaja Božja milost. Svi mi poznamo uspješne ljude: u trgovini, poslu, sportu, pjevanju, ali ako je prejak njihov ego sve se jednog dana uruši. Pričaju za mnoge profesionalne igrače iz raznih svjetskih nogometnih klubova kako nakon bogate karijere njih oko 70 posto bankrotira. To je taj prejaki ego. Trenutni ljudski uspjesi građeni samo na ljudskoj sposobnosti i mišici osuđeni su uvijek na propast“, kazao je propovjednik.
Zatim je svoju propovijed nastavio razmišljanjem o Družbi Kćeri Milosrđa, o djelu, kako je kazao, „koje je Bog izveo preko krhke blajske djevojke koja je već u mladosti bila boležljiva, a u završecima stvaranja Družbe već je imala pokoji moždani udar“.
Bilo je u Blatu djevojaka sposobnijih i zdravijih od nje i koliko god da je ona bila inteligentna djevojka, sigurno je bilo i inteligentnijih od nje, ali Bog je pozvao nju i ona je pošla tim putem, primijetio je predvoditelj devetnice. No, ona stvara ovo djelo Družbe, Božje djelo u vremenu između dva svjetska rata. To je vrijeme između dva užasna rata koji su odveli u propast milijune ljudi. To je doba užasne gospodarstvene krize u cijelom svijetu, a mala Blajka čini nešto nezamislivo, veličanstveno!
„Da je sve to išla stvarati samo svojom pameću i svojim ljudskim sposobnostima, ne bi uspjela. Ona se prepušta Bogu. Bilo je to djelo ljudske slobode i Božje milosti. Njezini suvremenici su bili mnogi generali, kraljevi, političari, ambasadori, vojni atašei – a gledajte kamo su i kako odveli tijek dvadesetoga stoljeća? Milijuni su umirali na bojištu, u koncentracijskim logorima i po drugim stratištima. Eto što je donijela njima njihova pamet, njihova vojnička snaga, sila, njihova politika! More patnje. A ovdje u Blatu, mala žena iz puka, koja već 16 godina poslije osnutka Družbe prihvaća poziv i šalje sestre u Latinsku Ameriku, a doskora i sama tamo odlazi. U ono doba gospodarske krize već je velik pothvat bio nahraniti i odjenuti sestre i štićenike, a kamo li otvarati zavode, graditi zgrade i drugo. U svakoj zemlji u koju je dolazila bilo je drugačije političko uređenje, drukčije političke i društvene okolnosti“, kazao je propovjednik.
Istaknuo je da „slabost, prepuštena Bogu, postaje jakost, postaje neuništiva snaga, a samo zato što je ta mala Blajka dopustila Bogu da u njoj djeluje“. Potom je proučio okupljenim vjernicima, koji imaju različita životan zvanja da ne stavljaju sebe ispred Boga: „Bog je taj koji te pozvao, dopusti mu da djeluje u tvom životu, u tvom braku, u tvom roditeljstvu, u tvom svećeništvu, u tvom redovništu, u tvom mladenaštvu, u tvojoj profesiji.“
Redovnicama, koje su zabrinute i oko toga što će biti s Družbom, poručio je: „Bit će onako kako se otvorite Bogu! Dokle god budete Kćeri Milosrđa onako kako je bila vaša majka utemeljiteljica, bit će vas! Hoće li vas biti u Blatu, ne znam, ali u nekom drugom dijelu svijeta vjerujem da hoće, jer vidim da vaša redovnička uprava ide utemeljiteljičinim stopama. Danas, premda vas nema mnogo, oko 300, vidim u zadnje vrijeme nove kuće: Rumunjska, Kuba, Kongo – nespojivi svjetovi, ali Božje vodstvo! To je ono lijepo i zadivljujuće, jer se prepoznaje kako Božja milost još djeluje u vama i vašim sestrama ovdje i svugdje u svijetu.“
Euharistijsko je slavlje zaključeno pjesmom i molitvom blaženoj Mariji Propetoga i molitvom za izbor novoga dubrovačkog biskupa.
Prije središnjega euharistijskoga slavlja ispred župne crkve radosna otajstva krunice i litanije bl. Marije Propetoga predmolile sudjevojke iz klape „Manina“, a liturgijsko su pjevanje predvodile pod vodstvom prof. Dalije Gavranić i uz pratnju Ivane Šeparovićna na sintesajzeru. U župnoj crkvi Svih svetih ispovijedao je župnik don Željko Kovačević.
Župnik Kovačević je šestoga dana devetnice pohodio blatski Dom za odrasle i psihički bolesne osobe gdje je predslavio euharistiju. Kako je taj dan bio blagdan svetih slavenskih apostola Ćirila i Metoda župnik je propovijedao o njihovu naviještanju evanđelja, prepoznajući u njima preteče blatske blaženice koja je također bila navjestiteljica u poslanju milosrđa. Pjevanje je predvodila s. M. Juliana Beretić, uz radosno sudjelovanje korisnika Doma.
Družba Kćeri Milosrđa
