U ponedjeljak, 19. ožujka u sklopu ovogodišnje manifestacije „Dani kršćanske kulture“ u dvorani pape Ivana Pavla II. u Dubrovniku predstavljena je knjiga dr. sc. Zoraide Demori Staničić „Javni kultovi ikona u Dalmaciji“. Ova je zanimljiva i vrijedna knjiga objavljena prošle godine u sunakladništvu Književnoga kruga iz Splita i Hrvatskoga restauratorskoga zavoda iz Zagreba.
Knjigu su predstavili dr. sc. Marina Vicelja Matijašić, redovita profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Ivan Viđen, povjesničar umjetnosti i član Biskupijskoga vijeća za kulturu i znanost te autorica.
Uvodno je Viđen istaknuo kako je riječ o zaista monumentalnome djelu, ne samo po broju od skoro 400 stranica i bogatoj likovnoj opremi, već i po tome jer je knjiga rezultat dugogodišnjih autoričinih istraživanja; po tome na određeni način predstavlja i njezin „opus magnum“. Rečeno je kako se knjiga sastoji iz dvije cjeline: u prvoj se daje pregled povijesti i teologije ikona (svetih slika), njihova tipologija, društveno značenje i mjesto u vjerskom i javnom životu komuna, gradova i sela istočne jadranske obale. Drugi je dio ustvari katalog odabranih najreprezentativnijih i najtipičnijih primjera koji se sastoji od 108 kataloških jedinica, od čega je određeni dio i s područja Dubrovačke biskupije. Dubrovačka je publika stoga sretna da može vidjeti predstavljanje ove knjige nakon što je ona bila predstavljena i u Splitu, Zagrebu i Rijeci.
Dr. sc. Vicelja Matijašić nadahnuto je i dinamično predstavila ne samo knjigu i autoricu, već i samu ikonu kao temu kršćanske umjetnosti. Dan je pregled nastanka i važnosti svetih slika – ikona u prvim stoljećima kršćanstva i potom u vremenu Srednjega vijeka. Istaknute su sličnosti i razlike u štovanju ikona u istočnoj (pravoslavnoj) i zapadnoj (katoličkoj) kršćanskoj Crkvi te njihovoj ulozi u bogoslužju i umjetnosti obje Crkve. U svome izlaganju, obogaćenome projekcijom slikovnih priloga, dr.sc. Vicelja Matijašić na pristupačan je način pokazala više važnih primjera štovanja ikona na našoj obali s nekim od najzanimljivijih primjera ikona (Trsat, Sinj, Hvar, Korčula, Zadar…) te njihove likovne uzore i tipološko porijeklo.
Autorica dr. sc. Demori Staničić zahvalila se predstavljačima i biskupiji te rekla kako je njezin znanstveni interes ustvari proizišao iz terenskih istraživanja za vrijeme njezinoga rada u Konzervatorskome odjelu u Splitu. Vidjevši brojne primjere ikona u crkvama na našoj obali zapitala se o porijeklu tako rasprostranjenoga štovanja svetih slika koje se u osnovi najčešće poistovjećuju s Bizantom i istočnim krršćanstvom. Izjavila je kako je pišući ovu knjigu odgovorila na to pitanje i ukazala na iznimnu važnost ikona u našim mjestima i crkvama kroz brojna stoljeća. Iako su se kroz vrijeme crkve preuređivale i nadograđivale, oltari i unutrašnja oprema crkava mijenjali ili popravljali, ikone su uvijek ostajale u crkvama i kapelicama, često u novome umjetničkome ruhu. Dovoljno se osvrnuti na takve vrijedne dubrovačke primjere: ikonu na glavnome oltaru crkve Gospe od Karmena u Karmenu, bočni oltar Gospe od Porata u dubrovačkoj katedrali, oltarnu palu u muzeju dominikanskoga samostana s ikonom Donata Bizamana ili Gospine ikone u Vrbici, Slanome, Stonu, Žuljani, Orebiću, Korčuli, Lastovu itd. Autorica je pojasnila da je uzrok tome iznimna duhovna i baštinska vrijednost svake od tih ikona koje su bile svete slike iznimnoga naboja za vjernike i čije je značenje bilo toliko da su ih svi naraštaji smatrali sponom s prošlošću, a bilo je naravno i onih koje su smatrane čudotvornima, pa se uz njih vezuje i običaj davanja zavjetnih darova (ex voto). Najveći broj ikona u različitim varijantama prikazuje Bogorodicu s djetetom, a samo manji broj ih prikazuje nekoga drugoga sveca ili sveticu. Korpus ikona na našoj je obali velik i zanimljiv i u kontekstu europske umjetnosti, a vremenski je raspon njihove pojave također širok, jer se one pojavljuju od 13. do 19. stoljeća. Neke su ikone svjedočanstvo kontinuiteta štovanja sve do današnjih dana i danas se štuju u crkvama, posebno izlažu, obilaze i nose u procesijama.
I.V.
Fotografije: Mario Macan