Trodnevlje ususret svetkovini dubrovačkog nebeskog zaštitnika sv. Vlaha započelo je u subotu, 30. siječnja u zbornoj crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku, a predvoditelj ove tradicionalne duhovne priprave je don Ivica Huljev, biskupski vikar za otok Brač. Pozdravljajući Parčeve štovatelje, one u crkvi kao i one koji su misu pratili na internetu ili televiziji, rektor crkve sv. Vlaha don Hrvoje Katušić je istaknuo kako je, bez obzira na okolnosti koje su takve kakve jesu zbog epidemiološke situacije, ono što je važno jest ljubav i molitva sv. Vlahu.
„Kada se čovjek nađe u ovakvom zdanju onda je očito da nije moguće ostati ne zadivljen. Biti zadivljen veličinom, sjajem može izazvati i ponos, može postati čin zahvalnosti na onom što smo primili i čemu smo pozvani pristupiti doista kao baštini“, kazao je propovjednik Huljev. „To bi značilo da tome ostanemo duhom lojalni, da nas baština obvezuje.“ Dodao je i kako zidine Grada, slavni miri, nisu samo identitet zaštite nego su ujedno mostovi prema drugima i drugačijima.
Primijetio je kako se baština koju imamo, koja nas obogaćuje i krijepi, ponekad može, nažalost, doživjeti i drugačije. Dok se mijenja svijet, vremena i prilike, privreda, dok život donosi nove poteškoće može se dogoditi da se baština doživi samo i jedino kao maskirno odijelo, da se dogodi da nam ona „ne daj Bože, ali je moguće, postane i povez preko očiju“, ustvrdio je predvoditelj slavlja objasnivši kako je tu opasnost da „ne daj Bože, zbog onog što imamo i što nam je dano, ne vidimo kamo nas Duh Božji danas vodi, gdje on djeluje danas u našem životu.“
Da se to ne bi dogodilo potrebna su pitanja. „Pitanja su hrana kojom se čovjek može održati kao čovjek“, kazao je propovjednik te nabrojio i objasnio nekoliko vrsta pitanja koje ljudi postavljaju u životu. U tom nizu naveo je molitvena pitanja, poput pitanja u evanđelju dana koje učenici postavljaju Isusu u lađi u oluji: Učitelju, zar ne mariš što ginemo?
Tumačeći evanđeoski ulomak brački biskupski vikar je, uz ostalo, kazao kako oluju nisu oni izabrali, ona je neminovnost. Ako se plovi morem, ako si u brodu i ploviš, teško je izbjeći oluju. Događa se potreba da se Učitelj probudi i budi ga se pitanjem: Zar ne mariš što ginemo? „To je pitanje silno suvremeno u svakom vremenu, ali osobito danas kada nam nekako izgleda da znamo da je Učitelj, ali kao da ga nema u našem životu, kao da je zaspao, kao da smo se ukrcali na krivu liniju, kao da plovimo bez busule, mimo centra i mimo luke koja određuje plovidbu“, rekao je predvoditelj.
Podsjetio je kako se Isus probudio i pokazao učenicima da je on s njima, te da uz to dolazi i njegova reakcija i pitanje, što otkriva neke druge stvari. „Vjera je plovidba životom. Vjerovati Kristu, oslanjati se na njega, to duboko znači biti spreman živjeti od Učiteljeve riječi, a on hoće da se ‘prijeđe prijeko’, ne da se ostane u sigurnome. To je njegova želja. On zna kamo oni trebaju doći“, ustvrdio je vikar Huljev te istaknuo da, ako je tome tako, onda je očito da je ta oluja, koja je sastavni dio putovanja, slika svega onoga što se događa u našem životu, svih lomova, svih mogućih različitih situacija u kojima se osjetimo slomljeni, izgubljeni, prevareni, bez oslonca, bez nade, na jedan način izdani od sebe, od života, a izgleda nam nekad i od Boga. U tim situacijama je važno proniknuti u dubinu ovog iskustva, a to znači uočiti kako „oluju ne mogu ukloniti učenici“, oni jedino mogu ostati vjerni Isusovoj riječi da ostanu zajedno s Isusom u istim brodu.
„Oluje dolaze i prolaze. Vjera nije snaga koja uklanja oluje. To može biti ugodno čuti. Dapače, potpuno suprotno. Što god je čovjek snažnije i dublje vezan uz istinskog Učitelja, što je dublje ukorijenjen u Bogu to više izaziva protivan vjetar. Vjerovati Bogu znači staviti se u situaciju da po tebi udara svaki vjetar,“ objasnio je propovjednik Huljev.
Vjera je jedna vrsta životne snage koja nam pomaže da nadiđemo samodostatnost, nadalje je kazao. Opasnost samodostatnosti ne može smiriti oluju. Bog zove da se kroz oluje ide zajedno s njim. Tek onda kad se to osjeti, onda čovjek može ovaj život izgrađivati puno snažnije i odgovornije.
Događa se i da čovjek zaspe, da skrene pozornost s onoga što je važno i završi na nečemu što je sporedno. Kad život više nema zdravog centra onda se, uz ostalo, može dogoditi da čovjek poželi Boga po svojoj mjeri, Boga koji će biti veliki ‘ja’, Boga koji će meni ulijevati povjerenje da sam ja u pravu, da je ljudski način života u pravu, kazao je propovjednik. Ta poganska slika Boga se često da utjeloviti u našim životima, ali to nije Bog Isusa Krista.
Govoreći o Bogu koji čovjeka oslobađa od sljepila propovjednik je kazao kako postoje dvije vrste sljepila, političko i religijsko. Puno gore je religijsko sljepilo jer se tu Boga kroji po mjeri svoga ega. „Teško je to reći, ali tamo gdje se propovijeda Boga religijskog sljepila, nažalost, crkve su često pune. I to je znak da nas Bog na jedan način stavlja u situaciju da se probudimo. Nije on taj koji prokazuje ili satire. On je došao patiti s nama, proživljavati s nama izazove oluje života.“
Bog je uvijek u brodu našeg života, ustvrdio je predvoditelj slavlja. Potrebno je uvijek iznova hraniti vjeru, pouzdanje, da ne izgubimo iz vida koliki je to dar. Zahtjevno je Bogu se izručiti, lako je slaviti svete, ali nije lako živjeti tako da smo izloženi Bogu.
Propovjednik je na kraju pozvao vjernike da ove prve večeri trodnevne duhovne priprave dublje uđu u izazov istine da Bog nije ljubav moratorija, nego ljubav koja nas zove da prijeđemo, da se budimo i da ne izgubimo pouzdanje u to da je on s nama. I to sve ne uz očekivanje da ne bude oluja nego da nam da snagu da u ljudskom i božjem zagrljaju možemo ići naprijed, zaključio je.
Na prvoj večeri trodnevlja sudjelovali su i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić, te ovogodišnji festanjuli Ivica Đurđević-Tomaš i Ivica Vrlić. Predvoditelj slavlja na kraju mise je izmolio molitvu sv. Vlahu, a nakon mise izvedena je tek jedna točka redovitog programa „Učenici sv. Vlahu“. Prve večeri nastupila je OŠ Mokošica, a učenica Paula Đurović izrecitirala je svoju pjesmu „Rego s neba“.
A.T.
