„Demografske promjene u Hrvatskoj“, naslov je predavanja održanog u petak, 22.ožujka u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku, a predavač je bio prof. dr .sc. Anđelko Akrap. Predavanje je organizirao ogranak Matice Hrvatske u Dubrovniku i Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije. U svom predavanju dr. Akrap upoznao je publiku s glavnim činjenicama neprekinutog smanjenog rasta stanovništva te intenzivnog procesa demografske krize u Hrvatskoj. Profesor je također govorio i mogućim rješenjima demografske krize odnosno mjerama obiteljske politike kojima se može utjecati na povoljne demografske trendove.
Sve prisutne na početku je pozdravila i zahvalila na dolasku dr. sc. Rina Kralj Brassard. U uvodnom dijelu predstavila je profesora Akrapa i njegov bogati radni opus kao vrsnog profesora, pedagoga i istraživača demografskih fenomena.
Na početku predavanja dr. Akrap se vratio u prošlost i progovorio o četiri demografska kraha koja su pogodila hrvatski narod. Naglasio je kako je cilj ovog izlaganja poduzeti neke konkretne mjere populacijske politike koje će osigurati obnavljanje stanovništva. Ako to pogledamo s ekonomske strane treba osigurati da netko radi za starije i za djecu, naglasio je predavač. Profesor je naglasio kako je primjerice u 1450. godine bilo milijun stanovnika ali to nije bilo zabrinjavajuće jer je udio mladog, vitalnog stanovništva bio velik. Udio mladog stanovništva je tada bio 40 posto a danas 12 posto što je velika i zabrinjavajuća razlika. Sve do sredine 15. stoljeća Hrvatska je slijedila evropske demografske i gospodarske tokove. Veliki lom nastao je sredinom 15. stoljeća.
Od početka 18. st. počinje demografski oporavak koji je relativno kratko trajao da bi 1880. slijedio drugi demografski krah a to je iseljavanje u prekomorske zemlje. Sedamdesetih godina 20. stoljeća uslijedio je odlazak na „privremeni rad u inozemstvo“, što je treći demografski krah, a četvrti je ovaj suvremeni.
Razlog prvog demografskog kraha u 15. st bio je sukob triju imperijalnih sila na malom prostoru Hrvatsk: Osmanskog Carstva, Habsburgške Monarhije i Mlečana. Svi su oni ostavili tragove koji nisu bili povoljni za stanovništvo. Od 1700. do 1820. godine slijedilo je jedno povoljnije razdoblje. To je za Hrvatsku bilo zlatno demografsko doba. Tada je Hrvatska bila pri evropskom vrhu u porastu broja stanovnika.
Godine 1848. ukida se kmetstvo i dolazi do raspada velikih kućnih zadruga, velikih obitelji. Posebno se to događa u Slavoniji. Nastaje pojam „bijela kuga“ koji označava svojevoljno odricanje od potomstva i ostajanje na jednom djetetu da se imanje ne bi dijelilo. Kao posljedica toga javlja se velika smrtnost žena koje su umirale nakon pobačaja odbacujući svjesno mogućnost širenja obitelji upravo iz ekonomskih razloga. To je zauzelo takve razmjere da je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac napisao svim doktorima ponaosob pismo moleći ih da to ne rade jer se boji za opstanak naroda. U 1900. ponovno imamo veliki udio mladog stanovništva.
Od 1913. do 2011. godine Hrvatska je po rastu broja stanovnika na europskom začelju. Tome je dosta pridonijelo iseljavanje. Godine 1950. dolazi do ubrzane industralizacije. U jednom momentu trebalo je stvoriti industrijsku radničku klasu. Seljaštvo se marginaliziralo. Seljak je mogao kupiti traktor tek od 1964.god do tada ne i da je imao novaca. Dolazi do bijega iz sela. Ljudi prvo odlaze u gradove gdje su se otvarala radna mjesta. Ali sustav gradova nije bio razvijen te ljudi odlaze u Zagreb, Split, Rijeku tražeći posao. U šesdesetim godinama dolazi do problema, ljudi u potrazi za poslom odlaze preko granice u druge evropske zemlje, devedesete godine i dalje donose nepovoljne demografske uvijete. Domovinski rat je samo ubrzao ono što je bilo neminovno.
Predavač je naglasio da se rješenje ovog problema očekuje odnekud iz vrha a to nije moguće. Treba steći svijest o prioritetnim problemima a jedan od njih svakako jest demografski problem. Cilj je da ljudi shvate da treba poduzeti neke konkretne mjere populacijske politike koje će osigurati obnavljanje stanovništva. Puno na tom planu mogu napraviti lokalne zajednice, zaključio je predavač. Na kraju predavanja neki od slušatelja su postavljali pitanja na što je prof. Akrap odgovarao.
Prof.dr.sc. Anđelko Akrap redovni je profesor ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na katedri za demografiju. Član je suradnik HAZU-a. U svojim istraživačkim projektima, radovima i knjigama bavi se istraživanjem demografskog fenomena sa šireg povijesnog, gospodarskog, političkog i socio-tradicijskog aspekta. Za razumijevanje demografskih promjena u Hrvatskoj prof .Akrap drži ključnima dugoročne gospodarske, političke i socijalne probleme na prostorima hrvatskih zemalja tijekom dugih stoljeća naše povijesti.
Jelica Gjenero