Na Dušni dan, spomen svih vjernih mrtvih, u srijedu, 2. studenog vjernici su se na misama diljem biskupije u molitvama prisjećali svojih pokojnika. Misno slavlje u dubrovačkoj katedrali predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je istaknuo da se u ovom slavlju moli za sve pokojne vjernike Dubrovačke biskupije, posebice dubrovačke nad/biskupe, kanonike, svećenike, redovnike, redovnice, ministrante, pjevače i sve koji su sudjelovali na misama u katedrali kao i one koji su u katedrali pokopani a među njima je i dubrovački biskup mons. Severin Pernek. Dodao je da će se na misi moliti i za sve poginule branitelje i civilne žrtve rata koji su stradali u Domovinskom ratu prije 25 godina.
Vjera u uskrsnuće je temelj naše nade za naše pokojne
Govoreći o tome kako je Bog otajstva skrio od mudrih i umnih i objavio malenima biskup je dodao kako se tome pribrojavaju i svi vjernici, živi i pokojni, koji znaju da sami nisu sposobni osmisliti svoj život i učiniti da njihov život bude onakav kakav je od početka od Boga bio zamišljen. „Kroz svijest o malenosti, skromnosti i poniznosti stavljamo se u Božje ruke i u Božje ruke stavljamo i svoju pokojnu braću i sestre. To je način na koji na sebe stavljamo Kristov jaram, jaram muke i smrti, koji dobiva smisao samo ako ga obasjamo vjerom u uskrsnuće. I zato danas mi ne govorimo samo o našim pokojnima za koje molimo nego mi ispovijedamo vjeru u Isusovo uskrsnuće i ona je temelj naše nade da naša braća i sestra nisu mrtvi nego žive na drugačiji način. Vjera u uskrsnuće je temelj naše molitve, ona je ono što nam daje sigurnost da naša molitva ima i može imati smisao. Istovremeno vjera u Isusovo uskrsnuće je naša nada da će naša braća i sestre suuskrsnuti zajedno s njime, ali i nada u naše vlastito uskrsnuće, nada koja od nas tjera strah od smrti,“ kazao je biskup.
Izbor između straha od pokojnih i nade u ponovni susret s njima u Bogu
U drugom dijelu propovijedi biskup Uzinić se osvrnuo na proslavu Halloweena kojim se u naše vrijeme ponovo vraća poganski običaj koji je postojao u predkršćanskim vremenima. Ustvrdio je da to nije običaj, kako se često može čuti, kojim se želi istisnuti kršćansko slavljenje Svih svetih i molitva za pokojne nego da je istina obrnuta. Kršćanstvo je taj postojeći poganski blagdan ‘iskoristilo’ da bi mu dalo kršćanski smisao i kristijaniziralo ga. To je kršćanstvo inače činilo u svojoj povijesti i to je dio inkulturacije kojom se željelo oplemeniti postojeće stvarnosti na kršćanski način. „To što se danas ponavlja je samo jedan od znakova da poganstvo nije mrtvo nego da i dalje živi“, kazao je biskup te upozorio kako kršćani ne bi trebali danas nastupati prema tom slavlju na način da osuđuju i odbacuju one koji smatraju da je taj izbor ono što će njih puno više oplemeniti i obogatiti od kršćanskog slavlja.
Riječ je o izboru između dviju stvarnosti, istaknuo je biskup Uzinić te objasnio razliku: „Kad se slavi Halloween, kao i svi običaji povezani uz poganske žetvene svečanosti, onda se izabire strah, strah od mrtvih koji kao izlaze u tim noćima iz grobova, pa se onda od njih treba skriti i učiniti da nas se ne prepozna kako bismo preživjeli tu situaciju straha, tu opasnost koju mrtvi mogu imati prema nama živima. Za razliku od te kulture straha kršćanstvo donosi drugačiji pristup smrti i preminulim osobama. Mi kršćani se ne bojim svojih pokojnika. Kršćani su u vrijeme progona na grobljima slavili euharistiju. U svojim mjestima kulta sve do francuskih vremena su pokapali svoji pokojnike, a onda je to zabranjeno“.
Kršćani su povezani sa svojim pokojnima jer vjeruju da su duše pravednika u ruci Božjoj, za razliku od onih koji se boje smrti i smrt vide kao propast, povezao je biskup kršćansko vjerovanje s liturgijskim čitanjima. Duše kršćana čeznu za Bogom vjerujući da ga pokojni već gledaju licem u lice. Ta čežnja biti s pokojnima je i čežnja zajedno s njima gledati Boga licem u lice, a to daje kršćanskom pogledu na smrt sasvim novu dimenziju, nestaje svaki strah. Činjenica da je Isus Krist također umro, ali da nije ostao u grobu nego da je uskrsnuo te dao pokojnima mogućnost suuskrsnuća, je ono što daje posebnost kršćanskom pogledu na smrt, istaknuo je biskup te zaključio: „Kršćanstvo je svojim pogledom na smrt taj poganski izbor u odnosu na smrt pokušalo oplemeniti. Na nama je da mi napravimo izbor, dopuštajući drugima da naprave svoje izbore. To je izbor između pogleda na smrt i pokojne koji će u nama izazivati strah ili pogleda koji će nas u vjeri u Kristovo uskrsnuće ispuniti nadom i učiniti da se smrti ne bojimo nego da je, moleći za naše pokojne, s nadom iščekujemo“.
Na misi su suslavili predstojnik Stolnog kaptola mons. Petar Palić, kanonik i katedralni župnik don Stanko Lasić i drugi svećenici. Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod ravnanjem Margit Cetinić. Na kraju mise izmoljena je molitva za sve pokojne te Vjerovanje i molitve na nakanu Svetoga Oca kako bi se, uz ostale ispunjene uvjete, dobio potpuni oprost za one pokoje za koje su okupljeni vjernici odlučili taj oprost namijeniti.
Angelina Tadić