Hodočasnici Hodočašća Dubrovačke biskupije u Svetu Zemlju u utorak, 8. studenog putuju na osmodnevno hodočašće u sklopu kojega će, u Godini milosrđa i Godini sv. Vlaha, posjetiti mjesta vezana uz Isusov zemaljski život. Jedno od tih mjesta je i Sveti Grob u Jeruzalemu, o čijoj obnovi ovih dana izvješćuju svjetski mediji.
Posljednje otvaranje ovoga groba, kako se pretpostavlja, bilo je 1555. godine, a obnova je bila povjerena Franjevačkoj Kustodiji u Svetoj Zemlji. Ono što je manje poznato je da je kustod u Svetoj Zemlji tada bio Hrvat, Lopuđanin fra Bonifacije Drakolica, kasnije stonski biskup.
Na mrežnim stranicama župe Rožat objavljen je njegov opis trenutka otvaranja Svetog Groba, za koje je dobivena dozvola pape Pavla IV. i kralja Karla V., da se nakon 1009 godina otvori i obnovi Sveti Grob. Članak s prijevodom opisa fra Bonifacijeva vlastoručnog pisma na latinskom jeziku i znanstvenim aparatom za ovu prigodu napisao je crkveni povjesničar župnik župe Rožat dr. fra Josip Sopta.
Opis otvaranja Svetog Groba
koji je bio otvoren 28. kolovoza 1555. godine u 16 sati
prenosimo u cijelosti:
“Otvori se pred našim očima Gospodinov grob, koji je vidljivo isječen u stijeni, u njemu su se vidjele figure dva anđela od kojih je jedan s natpisom na kome piše ‘Uskrsnuo je nije ovdje’, dok je drugi pokazujući grob navješćivao: ‘Evo mjesta gdje je bio položen’. Kipovi ovih dvaju anđela, čim su došli u dodir sa zrakom, gotovo su potpuno propali. Kada je, uklonjen jedna od ploča od alabastra koje je pokrivala sveti Grob, postavljena tu po Svetoj Jeleni da bi sa mogla slaviti žrtva svete mise, ukazalo nam se čudesno mjesto na kome je Sin Čovječji počinuo tri dana; kao da jasno vidimo otvorna nebesa, i onima koji su s nama bili.
Mjesto je bilo okupano dragocjenom krvlju i onom mješavinom ulja kojim je pomazan za ukop i koji su posvuda isijavali snopove svjetla kao da su svijetle zrake sunca. Mi smo ga otkrili s duhovnom radošću i suzama, zajedno sa svima koji su bili prisutni.
Na sredini svetoga mjesta nađosmo komad drveta, koji je bio tamo stavljen i zamotan u dragocjeno platno; čim smo ga uzeli u ruke te s puno pobožnosti poljubismo, u dodiru sa zrakom platno je potpuno nestalo, ostavljajući samo nekoliko zlatnih niti. Uzimajući predragocjeno drvo vidjeli smo neke natpise , ali su potpuno izblijedili od vremena, tako da se nije mogla pročitati nikakva potpuna rečenica, osim što je na samom početku na jednoj pergameni se moglo pročitati velikim latinskom slovima ‘Helena Magni…’“
Životopis fra Bonifacija Drakolica
DRAKOLICA, Bonifacije (Crassa, de Stephanis, Stjepović), stonski biskup (Lopud kod Dubrovnika, cca 1500. – Timišvar, Božić, 1581.) – Član je Franjevačke provincije u Dubrovniku. Filozofiju i teologiju završio je u Parizu. U Dubrovnik je djelovao kao generalni lektor teologije na studiju Male braće i propovjednik. Službu kustosa Sv. Zemlje obnašao je od 1551. – 1564. godine. Uz ostale zasluge, posebno je značajna njegova obnova Svetoga Groba u Jeruzalemu 1555. g.. Kratko je sudjelovao i u radu Tridentinskog kao teologus minor u pratnji svoga generala Zamore. Papa Pijo IV. ga je, na molbu Senata Dubrovačke Republike, imenovao biskupom u Stonu 1564.
Za vrijeme svoje biskupske službe bio je poslanik Republike španjolskom kralju Filu II.. Papa Grgur XIII. ga je poslao u svojstvu apostolskoga vizitatora u Ugarsku, Hrvatsku, Bosnu i Dalmaciju. Više puta je dolazio u sukob s vlašću u Dubrovniku. Konačno je prognan jer nije htio osuditi jednoga svećenika bez saslušanja. Dubrovačka Republika ga je protjerala sa svog teritorija. Papa ga iza toga šalje kao svog vizitatora u Ugarsku i Bosnu. Umro je u Temišvaru nekoliko mjeseci nakon bijega iz Stona o Božiću 1581. godine.
Angelina Tadić