Ekumenska molitva u Dubrovniku održana je u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike u subotu, 25. siječnja. Molitvu je predvodio biskup dubrovački mons. Mate Uzinić, a propovijedao je episkop zahumsko-hercegovački i primorski vladika Dimitrije Rađenović. Običaj je da se ekumenski susreti u Dubrovniku održavaju naizmjenično u pravoslavnoj crkvi i u katedrali te također naizmjenično biskup i episkop imaju homilije. Na molitvi su se okupili pravoslavni i katolički svećenici, đakoni, monasi i redovnici, redovnice te vjernici katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti.
Tema ovogodišnje molitvene osmine za jedinstvo kršćana izrečena je riječima iz Djela apostolskih: „Iskazivahu nam nesvakidašnje čovjekoljublje“ (Dj 28, 2). Prvo čitanje (Dj 27, 18 – 28, 10) iz kojeg je izabran spomenuti redak kao tema molitve za jedinstvo kršćana, govori o Pavlovom brodolomu i susretu s urođenicima. Materijale za molitvenu osminu za jedinstvo kršćana 2020. godine pripremile su kršćanske crkve na Malti i Gozu koje se spominju tog događaja i zahvaljuju za dolazak sv. Pavla i kršćana na njihove otoke. Spominjući otok Maltu, biskup Uzinić u uvodu je istaknuo kako postoji tradicija koja vjeruje da je sv. Pavao nakon što je doživio brodolom, iskrcao se na Malti, ali postoji i ono drugo mišljenje koje bi također moglo biti točno, a u kojem se radi ne o Malti, već o našemu Mljetu. Prije samog navještaja Božje riječi, okupljeni su zajednički zazvali Duha Svetoga i izmolili molitvu kajanja u kojoj su molili Božje oproštenje za trenutke kada su kršćani iz različitih crkava i tradicija jedni druge susretali s nepovjerenjem i prouzročili bol. Biskup Uzinić naglasio je kako je razjedinjenost grijeh i moramo moliti Boga da nam oprosti kada je i sami produbljujemo, a ne radimo na jedinstvu Kristove Crkve.
Homiliju je održao episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije Rađenović. “Draga braćo i sestre, govoriti o jedinstvu kršćana za mene je velika čast, ali i ujedno izazov. Bojim se ipak samo govoriti o jedinstvu, jer smo prvenstveno pozvani na djelovanje, a svako dobro i blagoslovljeno djelo zahtijeva veliki napor, žrtvu, ustrajnost i povjerenje u Boga i u ljude, a uza sve to naše osobno preobraženje i uvjerenje”, započeo je homiliju episkop Dimitrije.
Pavlov veliki entuzijazam za navještaj Krista drugim kulturama
Osvrnuo se na pročitani novozavjetni tekst koji nedvosmisleno govori o pozivu na djelovanje. U događaju koji opisuje sv. Luka u Djelima apostolskim sudjeluje Pavao, obraćeni kršćanin, čovjek velikog entuzijazma čije je apostolstvo započelo direktnom Božjom intervencijom. Susret s Kristom na putu u Damask iz korijena je izmijenio Pavlov cijeli život. “U čemu se sastoji taj veliki Pavlov entuzijazam? Kristovi apostoli, njih jedanaestorica, djeluju unutar judejske zajednice, a Pavao je smjelo izašao izvan tih okvira te svoju propovijed uputio poganima, različitim narodima, različitim kulturama i religijskim opredjeljenjima. Pavao izlazi vani i upušta se u nepoznato”, istaknuo je episkop.
I na posljednjem putovanju Pavao doživljava isušenja s morskom stihijom i vremenskim nepogodama. Nije Pavao ni tada bio lišen nevolja, ali zbog toga nije sebe lišio pouzdanja u Krista. On zna da ga Bog ni u nevolji neće ostaviti i zato smjelo govori: “Zato ljudi budite raspoloženi jer vjerujemo Bogu da će tako biti, kao što mi bi rečeno.”
Vjerom jednog čovjeka sačuvani u nevolji
Pavao, na kraju čitanja iz Djela apostolskih, iz svoje bogate riznice darova, izlijeva milost iscjeljenja polažući ruke na bolesnike domoroce i oni bivaju iscijeljeni. “Nije li ovo obrazac djelovanja Crkve u svijetu, a koji smo u međuvremenu zaboravili? Lađa kojom je Pavao plovio ispunjena je različitim tipovima ljudi, skupa vojnici i sužnji, usred nevolje koja ih je snašla i morske stihije koju nitko od ljudi ne može kontrolirati, postaju objedinjeni i sačuvani vjerom jednog čovjeka, ali ne bilo kojeg, nego čovjeka koji odvažno svjedoči Boga. A što se dogodilo s Crkvom danas? Kako to da smo izgubili smjelost pred mnogim izazovima? Nemamo povjerenja jedni u druge, zatvoreni smo u sebe i sami sebi dovoljni. Počinjemo sličiti na onu judejsku zajednicu koja je ostala zbunjena što da radi sa svojim ekskluzivitetom, pa nije znala kako neobrezanoga primiti u zajednicu. Sve manje sličimo na odvažnog Pavla koji putuje i plovi, prima udarce, ali ide naprijed jer se trudi da svakog pridobije za Krista. On u nemirnoj lađi kaže: ‘Budite raspoloženi!’, za što mi često nemamo snage ni u mirnoj svakodnevnici. On dijeli s domorocima, a mi svećenici, pouzdano znam za neke pravoslavne svećenike, često manipuliramo s euharistijskim kruhom ne dajući ga ni svojim najbližima, našim vjernicima s kojima slavimo liturgiju i bez kojih to ne bismo mogli ni činiti”, protumačio je episkop.
Selektivna gostoljubivost
U susretu s domorocima, primijetio je episkop Dimitrije, Pavao ne gleda na različitosti, već na njihovu gostoljubljivost. “Mi, pak, jedni drugima tražimo, pa čak i inzistiramo na različitostima Crkava, zajednica, nacija, kultura. I sve tako dok ne ostanemo potpuno sami sa sobom, a i onda dalje razjedinjujemo i razgrađujemo svoju nutrinu, svoje biće koje ne može imati cjelovitost bez onoga drugoga, bio taj drugi Bog ili čovjek, jedan i drugi su nam potrebni”, naglasio je.
Osvrćući se na aktualno stanje, episkop Dimitrije ukazao je na odnos prema iseljeničkom valu i migrantskim krizama. Pavao ne postavlja pitanje kojoj zajednici bolesnici pripadaju, a mi danas ne bismo ga propustili upitati. Pavao prvi čini nesebično djelo s darovima koje mu je Bog darovao, a tek onda formira zajednicu, a mi za to danas nemamo smjelosti. “Svako vrijeme ima svoje brodolome i bure kroz koje trebamo proći da bismo se kao Pavao uvjerili da iza svega stoji Božji plan. Danas nam odlaze brojni mladi, perspektivni ljudi, kolone ljudi, cijele porodice tražeći kruh i sigurniji život u zemljama Zapada, a mi za njima tugujemo. S druge strane, s istim ciljem kroz našu opustjelu zemlju prolaze slični ljudi, samo druge boje kože, druge religije koju mi često preziremo. To da svoje volimo, a druge preziremo, ide dotle da pojedine zemlje, i to pozivajući ih na svoju kršćansku kulturu i etos, bez imalo stida, programski pomažu samo kršćanskim migrantima. Što mislite kako bi ovo selektivno ‘gostoljublje’ zvučalo Pavlu? Što bi značilo da su na nešto slično, on i njegovi suputnici, naišli poslije brodoloma?“
„Draga braćo i sestre, zbog svih ovih propusta, i mnogih koje još propuštamo, sa strepnjom govorim. Ipak, moja strepnja nije beznadežna, sve dok ste se vi večeras ovdje okupili i došli da svi zajedno pokušamo učiniti makar i ove male korake. Kad je Pavao, nakon brodoloma, konačno došao u Rim, izgovorio je riječi, koje možemo i mi reći, ako ustrajemo na putu jedinstva i istinskog čovjekoljublja: ‘Braćo, time što radim za jedinstvo Crkve, ne učinih ništa protiv naroda ni običaja otačkih.’ Hvala vam!”, zaključio je episkop Dimitrije.
Na kraju molitve biskup Uzinić zahvalio je svima koji su se okupili na zajedničku molitvu, posebice episkopu Dimitriju na poticajnim i dojmljivim riječima te preporučio svima da nastoje slijediti sv. Pavla kojeg se spominjalo, osobito na putu jedinstva kršćana. Kršćanska je obveza da svi zajedno mole i zalažu se za ostvarenje tog zajedničkog cilja.
Uz episkopa Dimitrija, Srpsku pravoslavnu crkvu predstavljali su o. Vladan Perišić, dubrovački paroh, te drugi dubrovački protojereji o. Stevan Kovačević i o. Miroslav Bošković, zatim o. Dražen Tupanjanin, trebinjski paroh, te pravoslavni vjernici.
Na ekumenskoj molitvi koja se održava u sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana sudjelovali su i generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, pastoralni vikar don Ante Burić, delegat za ekumenizam i međureligijski dijalog don Ivica Pervan, a po prvi u novoj službi katedralnog župnika don Marin Lučić te drugi svećenici, redovnici, redovnice i vjernici katolici. Molitvu je pjesmom pratio katedralni zbor pod vodstvom prof. Maje Marušić.
Tea Kuzek
