Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa u Dubrovniku u nedjelju 28. prosinca, a povod je bio blagoslov crkve, koja je sada nakon obnove osposobljena za obavljanje službe u njoj, dok se ostali izvanjski radovi i dalje nastavljaju. Obnovi se pristupilo odmah nakon proslave 100. obljetnice dolaska franjevaca kapucina u Svetište u rujnu ove godine.
U propovijedi biskup je povezao obnovu crkve s obnovom Crkve i pojedinca, a posebno obitelji s obzirom da je euharistija slavljena upravo na blagdan Svete obitelji.
Zahvalio je i čestitao ocima kapucinima, ali i vjernicima, kazavši da crkvu ne bi imalo smisla obnavljati da se oni kao vjernici u njoj ne okupljaju, te istaknuo: „Crkve nisu i ne smiju, iako jesu spomenici kulture, biti samo spomenici, već mjesta okupljanja žive kršćanske zajednice, a ova crkva to jest zahvaljujući vama!“
Govoreći o obnovi Crkve kao zajednice i crkve kao građevine, kazao je: „Ako smo kao Crkva međusobno povezani u vjeri i ljubavi, onda se izvan Crkve može događati bilo što, mogu nas napadati ne znam zbog čega, mogu o nama govoriti što hoće, ništa nas ne može uništiti. Ali ako mi dozvolimo toj ‘vlazi’ da počne prodirati, da mentalitet i logika ovog svijeta zavlada i unutar naših zajednica, onda prestajemo biti ono što bismo kao Crkva trebali biti.“ Spomenuo je i papino promišljanje o grijesima koji iznutra nagrđuju lice Crkve, a što je u medijima bilo preneseno, no i onu usporedbu s avionom koja nije bila toliko prisutna u medijima, a papa je usporedio članove Crkve i avion: avion kad padne to je vijest, a deseci tisuća koji svakodnevno lete nisu vijest; isto je s članovima Crkve, oni koji rade marljivo, oni se ne primjećuju, a većina su takvi, dok jedan koji ‘padne’ postaje vijest.
Zatim je sliku obnove crkve kao građevine prenio i na svakog vjernika pojedinačno, jer svaki vjernik je „Božji hram“, te je kazao da niti pojedinac ne smije dopustiti da ti različiti utjecaji „prodru“ u njega, već se treba ispuniti pozitivnim, pokušati učvrstiti sebe.
Uspoređujući obnovu Crkve s obitelji biskup je kazao: „Te vlage, tih nevremena i atmosferskih utjecaja ovog vremena koji žele navaliti na obitelj možda je više nego ikad prije. Doista obitelj je sa svih strana ugrožena. (…) Ali ova slika crkve nam pokazuje da svi ti izvanjski utjecaji koliko god bili opasni, promjena zakona i uvođenje ovog ili onog odgoja, ovog ili onog predmeta koji pokušava roditeljima oduzeti njihovu roditeljsku ulogu, sve to ne može našteti obitelji ako je obitelj stabilna i međusobno povezana.“ Kao uzor obitelji stavio je Svetu obitelji Isusa, Marije i Josipa koja je svojim načinom življenja pokazala kako se odolijeva tim negativnim utjecajima i kako se ostaje obitelj. Kazao je da se „može činiti da su oni bili izabrani, da su imali posebne milosti. Iako su bili izabrani i imali posebne milosti, nisu bili lišeni problema: činjenica je da je Marija trudna, a nisu u braku, idu na put u visokom stupnju trudnoće, traže smještaj a nitko im ga ne daje, u štali se Isus rodio, pa nakon toga Herod želi ubiti to dijete, odlaze u izbjeglištvo u Egipat, pa zatim je Josip vrlo vjerojatno rano umro, ostali su bez hranitelja, a na kraju i Isusu je završio onako kako je završio. No ta obitelj je uspjela to prevladati, uspjela je izvršiti onaj plan koji Bog ima s njom. Nije ta izvanjska nedaća uspjela razbiti ono bitno obiteljsko.“. Nakon toga biskup se upitao koji je razlog da se ta obitelj očuvala, dajući odgovor da su to odnosi: Prije svega odnos s Bogom, jer bez odnosa s Bogom koji je temeljni odnos, ništa ne može funkcionirati, a drugi odnos je međusobni, među članovima obitelji, odnos između Marije i Josipa koji je odnos poštovanja, vjere i povjerenja, kao i briga za vlastito dijete. Uz te odnose, ukazao je i na odnose prema starijima, istaknuvši dužnost poštovanja prema starijim članovima obitelji, ali je istovremeno i pred starije članove obitelji stavio zahtjev pomoći mlađima, a to je pomoć dobronamjernim savjetom s obzirom na bogato životno iskustvo, te molitva za mlađe članove obitelji.
Na kraju zaključio je propovijed: „Na taj način, kroz taj odnos s Bogom i kroz tu međusobnu povezanost, možemo odoljeti svim izazovima i opasnostima koje se pred nas stavljaju. Mislim da je to put na koji možemo stvari postaviti, da glavni put nije čak ni onaj referendum kojim smo pokušavali sačuvati dostojanstvo obitelji, jer on sam po sebi ne može pomoći, put je da naše obitelji budu kršćanske, povezane u ljubavi, vjeri i zajedništvu. Bit će teško, nevere i dalje udaraju, izazovi su teški, ali obitelj koja je učvrstila svoje zidove, napravila ‘izolaciju’, može svemu tome odoljeti, ostati uspravna i ispuniti ono poslanje koje Bog s njom ima u ovom svijetu i vremenu.“
Upravitelj svetišta fra Stanko Dodig zahvalio je svima, a posebno sestrama Služavkama malog Isusa kod kojih su se slavili mise dok nisu mogli u svetištu zbog radova, te biskupu Uziniću koji je predvodio ovo misno slavlje.
Nakon pripremnih radnji na i u crkvu je bila postavljena skela radi rekonstrukcija krovišta, krovnog kanala i stropa crkve, sanacije rozete i uređenja unutrašnjosti crkve. Radove izvodi građevinska firma Vodopija d.o.o. Tijekom trajanja radova pokretna dobra crkve su prikladno pohranjena, a radovi se izvode uz suglasnost i pod nadzorom Konzervativnoga odjela u Dubrovniku.
Svi koji žele donirati novac za obnovu ovog Svetišta mogu to učiniti na račun: Svetište Blažene Gospe od Milosrđa, IBAN HR0723400091110689582.
Šime Zupčić