Godišnja skupština Bratovštine festanjula sv. Vlaha iz Dubrovnika kojom započinju pripreme za novu Parčevu festu, održana je u subotu 25. listopada u župi sv. Vlaha u Stonu.
Euharistijsko slavlje predvodio je duhovnik bratovštine i rektor dubrovačke crkve sv. Vlaha mons. Ivica Pervan.
U prigodnoj homiliji rektor Pervan je kazao kako ovo okupljanje, druženje, molitva i rad ima za cilj iznova obnoviti duh služenja koji je svima povjeren od strane Crkve. Tumačeći misna čitanja, rektor Pervan je izdvoji dvije poruke bitne za takvo poslanje.
Prva podsjeća na to kako je sve što osoba ima dar i ništa joj uistinu ne pripada, nego je sve Božje. „Netko nam je darovao naše imati. Kada bolje razmislimo, mi se trudimo, kućimo, osvajamo, kupujemo, gradimo, nadograđujemo, širimo i skupljamo, kamarimo… A čije je? Pa ako hoćete, crkva sv. Vlaha u Gradu ili ova ovdje u Stonu, koje su svaka na svoj način lijepe i značajne – čije su te crkve? Jesu li vječne? Tradiciju koju njegujemo, o kojoj se brinemo ili kojoj sve podčinjavamo – čija je? Je li vječna? Svetac! Sv. Vlaho kojega slavimo – čiji je?“, potaknuo je rektor na dublje promišljanje i zaključio: “Sve je Božje i ništa naše nije. Mi samo mislimo da je naše. Od nas ništa nije poteklo i ništa nama ne pripada. Sve je Božje i samo Božje.“
Razmišljajući nadalje o temeljnoj ulozi festanjula da budu čuvari svetoga, ne kao gospodari, nego kao sluge Gospodina, rektor je podrobnije objasnio tu ulogu: „Ponajprije to bi bilo da je festanjuo pošten čovjek. Biti pošten znači, stajati na strani istine, štititi pravdu. Biti promotor vrlina i principa. Druga uloga festanjula je da je to častan čovjek. Čovjek o kojem se može govoriti samo dobro u bilo kojem kontekstu da se njegovo ime spomenulo. Častan pred Bogom i pred ljudima. Nadalje, festanjuo ječovjek koji gaji ljubav prema Bogu i svom narodu. On, festanjuo je svjedok ljubavi prema Bogu koja se očituje u vjernom slavljenju Boga, čuvanju njegovog svetoga imena. Božjega i Božjih ugodnika. Naravno, festanjuo drži do svog roda i naroda. I kao četvrto, rekao bih da je festanjuo čovjek slobodan od sebičnih interesa. Festanjulu je na prvom mjestu dobro drugoga, zajednice, Crkve, Grada. On je jednostavno svjedok Bogoljublja, čovjekoljublja, domoljublja. Fetanjuo jednostavno radi sve na veću slavu Božju i na dobro naroda.“
Kao drugu poruku misnih čitanja rektor Pervan je izdvojio Isusovu poruku iz primjera neplodne smokve kada je vinogradar ne želi sasjeći, nego joj da još jednu priliku. „Božja je to briga za čovjeka. Bog ne odustaje. Bog daje novu šansu. Bog strpljivo čeka plod. U ovoj prispodobi prepoznajemo dvije dimenzije, tj. poticaj i opomenu. Poticaj se odnosi na to da vjerujemo da Bog u nama vidi dobro, a opomena da se ne uljuljkamo nego donosimo plodove.“ Razmišljajući o tome kakve plodove Bog želi vidjeti u bratovštini, rektor Pervan je nabrojao: slogu, a ne podjele; zajedništvo, a ne privatne interese; revnost za vjeru i plodonosnu tradiciju te ljubav prema Crkvi i svom mjestu.
Potičući članove bratovštine na duhovnu gorljivost, propovjednik je zaključio kako ih Gospodin poziva da čuvaju svetost tradicije – jer sve pripada Gospodinu, da budu poput plodne smokva – jer Bog im je dao povjerenje i vrijeme te da žive svoje služenje s čistim srcem – i radom koji donosi jedinstvo.
Nakon mise održana je skupština na kojoj su se festanjuli osvrnuli na proteklu Festu sv. Vlaha i razgovarali o pripremama za novu. Festanjuli su na dnevnom redu imali i izbor novog vodstva bratovštine te je za novog predsjednika izabran dosadašnji predsjednik festanjuo Ivica Grbić.
Uslijedio je zajednički objed kojem su se pridružili predstavnici stonskih festanjula na čelu sa stonskim župnikom i dekanom don Bernardom Plešeom.
Zborna crkva sv. Vlaha – Dubrovnik
