Komemoracija na otoku Daksi održana je u subotu 25. listopada za sve one koji su u listopadu 1944. godine mučki ubijeni na ovom otoku, bez suđenja i bez dostojanstvenog pokopa. Molitvu je predvodio dubrovački biskup Roko Glasnović uz sudjelovanje franjevaca i Mješovitog crkvenog zbora iz samostana Male braće u Dubrovniku.
Govoreći o 53 žrtve ubijene na otoku biskup je spomenuo različita zanimanja koja su oni obavljali u društvu i različite uloge koje su imali u svojim obiteljima. Njihov zločin je bio to što su nosili vjeru i dostojanstvo u vrijeme kada se od čovjeka tražilo da šuti, da zaboravi tko je i kome pripada, kazao je biskup te nastavio: “Žrtve koje su položile život u šutnji i nepravdi – nisu umrle uzalud jer njihova smrt, poput zrna donosi plod istine, mira i vjere u našim srcima.” Podsjetio je i na životnu činjenicu kako nitko nije otok te da je svaki život svet, da svaka istina ima pravo biti izrečena i da svaki čovjek ima Božje lice. Biskup je potaknuo na molitvu za sve ubijene, ali i za oprost koji liječi: “Jer samo tako mrtvi žive, a živi ostaju ljudi.”
“Ovdje na ovom otoku, koji nas uči da nitko nije otok, molimo da ovaj kamen i ovo more vječno svjedoče da ljubav ima zadnju riječ”, zaključio je dubrovački biskup preporučivši molitveni i sakramenalni život koji donosi pravi napredak i trajni mir srca i duše. U jubilarnoj molitvi potaknuo je i na dobivanje potpunog oprosta.
Nakon molitve za stradale, predstavnici vlasti i udruga položili su vjence i upalili svijeće uz pjevanje pjesme “Zdravo, Djevo”. Na komemoraciju su pristigli i poštivatelji žrtava s Dakse iz drugih dijelova Hrvatske.
Okupljenima se potom obratio predsjednik Udruge „Daksa 1944./45.“ dr. sc. Denis Vokić uz otvorenje Spomen sobe jugoslavenskoga komunističkog zločina na Daksi u svjetioničarskoj zgradi Daksa. Ta ideja je i ranije postojala, ali se sad ostvarila zahvaljujući susretljivosti uprave „Plovputa“. Predsjednik Vokić je imenom i prezimenom spomenuo sve one koji su dali svoj doprinos sadržaju spomen sobe kao i recezente za muzeološki koncept i za tekstualni dio sobe. Posebice je istaknuo važne uloge pokojnog gospara Iva Dabelića te prvog predsjednika i doživotnog počasnog predsjednika Udruge Mata Račevića.
Recezentica dr. sc. Vlatka Vukelić je u svom obraćanju primijetila kako je puno već učinjeno na njegovanju kulture sjećanja na zločin na Daksi te nabrojala kako postoje precizno utvrđeno mjesto zločina i mjesto komemoriranja, podrška lokalne zajednice udrugama te sada spomen sobu. Za njegovanje kulture sjećanja važno je da je ona utemeljena na historiografskim činjenicama. „Moramo znati kako je ovdje učinjeno ne samo nekakvo ubojstvo, nego ratni zločin. Ovdje ljudi nisu poginuli, oni su ubijeni samo zato što nisu htjeli prihvatiti nametnuti ideološki koncept. Prema svim uzusima civiliziranih standarda suvremene Europe, ovo je ratni zločin koji mi danas komemoriramo,“ naglasila je.
U prostoriji svjetionika izloženi su predmeti koji su pronađeni pri ekshumaciji žrtava 2009. godine te je ispričana dokumentirana priča o njihovom stradanju.
Među ubijenima na Daksi od tadašnjeg režima, bilo je i sedam katoličkih svećenika. Četvorica su svećenici Dubrovačke biskupije: don Mato Dobud, don Josip Schmidt, don Mato Kalafatović-Milić i don Đuro Krečak. Dvojica su franjevci iz Reda Male braće, a to su fra Marijan Blažić i fra Toma Tomašić, te je jedan član Družbe Isusove o. Petar Perica.
U večernjim satima u crkvi Male braće u Dubrovniku koncelebriranu misu za stradalnike na Daksi predslavio je kustod franjevačke kustodije sv. Jeronima i gvardijan samostana fra Tomislav Šanko koji je, među ostalim, kazao kako je možda molitva potrebnija onima koji su zločin činili, nego samim žrtvama. Nije svejedno kako čovjek živi ovaj život, jer je on je kao ulaznica za raj, pojasnio je. Ubijenima na Daksi bilo je oduzeto pravo na istinu jer se nisu imali pravo braniti, kazao je propovijednik i naglasio važnost života u istini. Pojasnio je i kako oni koji zlo čine nisu ‘u istini’, nego su otuđeni od Boga i zbog toga su potrebni molitve. Teško je oprostiti, opraštanje je proces, ali je potrebno to činiti u krajnjoj liniji iz ljubavi prema sebi.
Angelina Tadić
ažurirano u 20:50
