U Evanđelju današnje nedjelje Cvjetnice postoji jedna rečenica, koja se sastoji iz dvije riječi, ali potiče na razmišljanje: „Gospodinu treba.“ Ova rečenica je bila utemeljenje tvrdnje, da učenici trebaju odriješiti i uzeti jedno magare.
Jedno magare?!
Je li uopće vrijedno govora? Jedno magare! Tko još govori o magaretu? Magare je prava teretna životinja. To je životinja siromaših, koji si nisu mogli priuštiti konja. Magare je izdržljivo. I u većini situacija ima magare što činiti – dan i noć nositi teret. Magare se ne čini osobito pametnom životinjom, jer onda ne bismo jedni drugima govorili: Ti si magare!
U svakom slučaju Isus izabire jedno magare, ne konja, ne konjsku zapregu, ne kočiju, ne: jedno magare, jer magare označava služenje, označava nošenje tereta, označava jednostavnost, siromaštvo i trud. Isus treba magare.
Svi mi dobro znamo da postoje mnoge zadaće i poslovi u našoj Crkvi, u našim župnim zajednicama, u našim obiteljima. Mnoge ove zadaće ispunjava njih nekoliko, koji nose sav teret. Mnoge zadaće nisu ispunjene, jer se ne može naći nijedno „magare“.
Kako se često može čuti: “Ne, jednu takvu zadaću ja ne mogu preuzeti!” To ja ne mogu. Ne znam to. Nisam učitelj! To ne mogu!
I onda nam Isus danas govori: Trebam magare. Ne trebam visoko učenog, ne posebno lijepu osobu, ne izvrsnog tipa… ne, Bog govori i tebi i meni: trebam magare.
I drugo pitanje: Jesam li dostojan toga? Smijem li uopće slaviti misu kao grešan čovjek? Smije li jedan muškarac ili žena čitati Božju Riječ? Smije li jedan svećenik govoriti u Isusovo ime? Smijem li se uopće pričestiti? Zašto onaj ili ona trči na pričest?
Kako često čujemo rečenicu: „Nisam dostojan!“ (Ili „on“ ili „ona“ nisu dostojni!“)
Odgovor na ova pitanja i razmišljanja daje nam Evanđelje Cvjetnice, nedjelje Muke Gospodnje. Gospodinu treba, Gospodin treba magare, Gospodin treba tebe i mene. Ne mora se biti posebno mudar, posebno bogat, posebno čudesan, ne mora se biti nešto posebno! Magare nam jasno daje do znanja, da Isus jednostavno treba jedno magare.
Neka nam Gospodin udijeli spremnost, da jednom budemo jednostavna magarad. Ili to smatramo prevelikom štetom za nas same?
Don Petar Palić