Početkom travnja članovi molitvene zajednice Effatha iz Dubrovnika i nekoliko pridruženih vjernika, otputovavši u Italiju, posjetili su nekolicinu svetišta, mjesta duhovne okrepe i Božjeg milosrđa.
Prva postaja ovog hodočašća koju je zajednica posjetila u ponedjeljak, 4. travnja bila je Asiz – dom sv. Franje, krajolik u kojem je ovaj svetac upoznao Gospodina i u njemu djelovao kao Božji instrument. Pored bazilike posvećene ovom povijesnom karizmatiku, zanimljivost predstavlja svakako samostanski kompleks s crkvicom sv. Klare, njegove sestre u vjeri, ujedno i njen grob, potom Porcijunkula, kapelica u veličanstvenom hramu Svete Marije Anđeoske, gdje se i rodila karizma franjevačkog reda.
Već isti dan uslijedilo je putovanje u Rim, grad u kojem se sastaju svi putevi ma otkud krenuli. Nakon noćenja u Sacrofanu na rasporedu je bilo razgledavanje triju patrijarhalnih bazilika. Bazilika Svetog Ivana Lateranskog rimska je katedrala, službeno sjedište rimskog biskupa, odnosno pape, djelo vrsnog arhitekta Alessandra Galilea. Riječ je o jednoj od četiri papinske odnosno patrijarhalne bazilike Rima. Istog dana članovi molitvene zajednica Effatha posjetili su baziliku sv. Pavla izvan zidina te onu sv. Marije Velike, monumentalne tvorevine nastale na antičkim temeljima, u čijim skutima se među ostalim čuvaju relikvije – ostatci jaslica u kojima je položen netom rođeni Isus Krist.
Obilazak Rima nastavljen je svečanom audijencijom kod pape Franje u Vatikanu u srijedu, 6. travnja gdje je među mnoštvom vjernika okupljenih na Trgu sv. Petra zabliještio i hodočasnički stijeg dubrovačke zajednice. Popodnevni sati bili su ispunjeni šetnjom antičkim Rimom i razgledavanjem Koloseuma, Foruma, Panteona i pojedinih suvremenih znamenitosti.
Na svojevrsno hodočašće unutar hodočašća u Godini milosrđa članovi zajednice otisnuli su se na rijeci Tiber kod Tvrđave Sant’Angelo, te su moleći stigli do bazilike sv. Petra i Svetih vrata. Rimsko hodočašće završeno je misom s hrvatskim svećenicima u crkvi sv. Jeronima.
U četvrtak, 7. travnja hodočasnici su se uputili prema posljednjem odredištu hodočašća, svetištu San Giovanni Rotondo, gdje je velik dio svog životnog vijeka proveo omiljeni svetac trećeg milenija, padre Pio iz Pietrelcine, kojeg je papa Franjo, uz sv. Leopolda Bogdana Mandića, proglasio zaštitnikom Jubileja milosrđa.
Na proputovanju talijanskim pejsažima članovi zajednice zaustavili su se u blizini mjesta Manoppello na ušću talijanskog Abbruzza kod crkvice gdje se nalazi relikvija – mrtvački pokrov Isusa Krista. Pored poznatog torinskog platna i platna iz Ovieda, ova relikvija preslika Gospodinova lica svjedoči o uskrsnuću, trenutku kad je On otvorivši oči pobijedio tamu i navijestio radost novog života. Nakon misnog slavlja hodočasnici su privremeno svoje kofere odložili u Monte San’Angelo. Smješten na južnim padinama Monte Gargana, Monte San’Angelo sagrađen je na mjestu gdje se 490. godine, prema pobožnoj predaji, ukazao arkanđel Mihael. Posvetivši rascjep na uzvisini arkanđeo Mihael je tako ustanovio okupljalište vjernika rado posjećeno i gotovo dva tisućljeća nakon ukazivanja. Ova nebeska bazilika, smještena u skromnoj špiljici, mjesto je posebne milosti gdje su se za božanski savjet, kroz povijest, utjecale mnoge istaknute ličnosti.
Sljedećeg jutra sudionici hodočašća obišli su San Giovanni Rotondo. Ovaj naizgled uobičajeni pujiški gradić istekom prošlog stoljeća trajno je obilježen likom, mistika iz Pietrelcine – padre Pia. Njegova vizura počevši od ispovjedaonice u skromnoj crkvi do „Kuće za ublaživanje patnji“, svojevremeno najbolje opremljene bolnice u Italiji, jasno progovara o duhovnoj snazi i daru milosrđa kojeg je ovaj samozatajni kapucin obilato dijelio. Upoznavanjem sa životom i djelom padre Pia, zagovornika molitvenih zajednica, koji ih je često nazivao „rasadištem vjere i ognjištem ljubavi“, hodočašće molitvene zajednice Effatha iz Dubrovnika privedeno je kraju. Preostalo je tek dohvatiti se hrvatskog dijela Jadranske obale.
Zajednica Effatha