Biskup mons. Mate Uzinić na optužbu ministra Jovanovića da su biskupi lažljivci
‘Naš premijer dobro se zabavlja svađom oko spolnog odgoja’
Ne da nam se pravo glasa. To tumačim kao znak da kod nas nema vjerskih sloboda, kaže biskup.
Hrvatski biskupi bili su konsternirani izjavom ministra Željka Jovanovića da lažu. O spornom spolnom odgoju te sukobu Crkve i vlasti razgovarali smo s mons. Matom Uzinićem, biskupom dubrovačkim.
Ministar je optužio biskupe da su lažljivci i da on s lažljivcima ne želi razgovarati?
Jedan ministar, osobito ako je riječ o ministru obrazovanja, znanosti i sporta, trebao bi znati da to nije pristojno reći. Zato te optužbe govore više o njemu nego o nama. Netko bi mogao pomisliti da je to izjava u stilu one: držite lopova! Dakako, nemam prava donositi takve zaključke. Ne mogu govoriti uime drugih biskupa, ali ja nisam svjestan da sam u ovom slučaju izrekao bilo kakvu neistinu, a da bi neistina bila i laž, onaj tko je izgovara mora biti svjestan toga da ono što govori nije istina.
Što su biskupi rekli?
Sve što su biskupi i različite udruge roditelja, kao i mnogi drugi koji se nisu dali zastrašiti, rekli, a i nastavljaju govoriti o načinu uvođenja i sadržaju 4. modula zdravstvenog odgoja, uključujući i ono što je rečeno o njegovoj štetnosti za našu djecu, istina je koja nije ovisna o medijskom prostoru, političkoj moći i ne znam čemu drugome. Istina je jednostavno istina i neće postati neistina i laž ako to kaže jedan ministar, jedna vlada, a s njima i svi oni koji stoje iza ovakvog spolnog odgoja – koji nam je i te kako potreban u Hrvatskoj – jer ovo što se nudi našoj djeci nije naš proizvod.
I premijer cijelu stvar banalizira i kaže da se njemu nisu sviđale neke knjige iz lektire i povijesti pa je mogao osnovati udrugu protiv njih?
Ta je izjava otprilike na razini one ministrove kojom je izjednačio kurikulum zdravstvenog odgoja s onim matematike. Imam dojam da se premijer vezano uz cijelu ovu raspravu dobro zabavlja. S jedne se strane ovim provodi program njegove vlade, jer uvođenje ovakvog zdravstvenog odgoja i ovakvog vrijednosnog sustava dio je njihova programa, a s druge se strane odvraća pogled javnost od bitnih problema s kojima se Vlada ne uspijeva na zadovoljavajući način uhvatiti u koštac. Zanimljivo da su novinari krivnju za to prebacili na Crkvu jer Crkva se, eto, miješa u zdravstveni odgoj kao da nema važnijih tema, a za Crkvu nema važnijih tema od vjere i morala, dok zaboravljaju isti prigovor uputiti Vladi i Vladu upitati je li to sa zdravstvenim odgojem koji su uveli tako kako su uveli, sve ono što su obećali ovome narodu i zbog toga dobili njegovo povjerenje.
Sukob vrijednosnih sustava
Zašto je ova tema eskalirala do ovakvog sukoba?
Iskreno, ne znam što bih odgovorio na ovo pitanje. Stvara se dojam da je ovo sukob Crkve i države, ali to nije istina. Ovo je sukob dvaju vrijednosnih sustava. Djeca su naša budućnost i svi smo zainteresirani za njihovo dobro, ali očito imamo različita mišljenja o tome kako to dobro postići. Znam da se u odnosu na crkvene stavove o odgoju u javnosti postoji mnogo predrasuda i da su se na temelju tih predrasuda, a da se nisu uopće pitali što to Crkva doista naučava o spolnosti, stvorili određeni zaključci. Pitam se nemamo li mi, na sličan način, predrasude o onome što želi učiniti ministarstvo ovakvim 4. modulom zdravstvenog odgoja? To bismo mogli saznati samo ako bismo razgovarali. Razgovor bi uklonio predrasude ako postoje. Tako bismo doznali istinu o tome što žele jedni, a što žele drugi. Ali ministar i njegovo ministarstvo ne žele razgovarati. I to ne samo da to ne žele s Crkvom. Oni to ne žele s onima s kojima bi prema Ustavu RH, a i brojnim drugim zakonima, morali razgovarati, a to su roditelji koji su prvotni odgojitelji svoje djece.
Kako, zapravo, tumačite činjenicu da se Crkvi i ostalim vjerskim zajednicama uopće ne dopušta da dođu do prava glasa?
Ne mogu je protumačiti drugačije nego kao znak da u Hrvatskoj nema vjerskih sloboda koje, kako spominje papa Benedikt XVI. u ovogodišnjoj poruci za Dan mira, ne smijemo shvatiti samo s negativne točke gledišta, kao slobodu od obveza i prisila u pogledu slobode izbora vlastite religije, nego ih trebamo shvatiti također i s pozitivne točke gledišta, kao slobodu za svjedočenje vlastite vjere, obznanjivanje i prenošenje svoga učenja, uključivanje u aktivnosti na odgojnom planu itd. Nemam ništa protiv sekularizacije koja bi značila i znači odvojenosti Crkve i države, dapače mislim da je korisna i dobra ne samo za državu, nego još više za Crkvu koja konačno može i treba biti slobodna od utjecaja politike na njezino poslanje, ali u Hrvatskoj je na djelu sekularizam, negativni oblik sekularizacije koji želi potpuno isključiti vjeru iz života ljudi, a Crkvu smjestiti ondje gdje je bila do demokratskih promjena, u sakristije.
Ocjena Ustavnog suda
Što ako ne dođe do dijaloga, jeste li spremni pozvati na građanski neposluh roditelje i nastavnike koji su katolici?
Ne. Crkvi nije zadaća pozivati ljude na građanski neposluh. To bi bilo političko djelovanje, a takvo djelovanje nije poslanje Crkve. Ovo, međutim, ne znači da Crkva neće biti uz one roditelje koji bi na taj način odluče štiti svoje izvorno, prvotno i neotuđivo pravo da odgajaju svoju djecu i da taj odgoj bude u skladu sa njihovim ćudorednim i vjerskim uvjerenjima. Osobno mislim da postoje i drugi načini, poput pokretanja pred Ustavnim sudom RH postupka ocjene zakonitosti odluke o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe kurikuluma zdravstvenog odgoja te da bi trebali krenuti tim putem. Mislim da ni u ovom slučaju to ne bi trebala raditi Crkva, nego roditelji, ali to ne znači da oni koji to budu zatražili neće imati našu podršku. Moju će imati.
Darko Pavičić
Izvor: Večernji list, 10.01.2013.