Izložba „Marin Držić – prvi čin“ kojom se obilježava 500. godina od prvog spomena hrvatskog renesansnog komediografa i pjesnika, katoličkog svećenika don Marina Držića svečano je otvorena petak 24. travnja u Domu Marina Držića u Dubrovniku.
Na otvorenju su govorili ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić, autorica izložbe i kustosica Doma Marina Držića Valerija Jurjević, ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku Nikolina Pozniak, dubrovački biskup Roko Glasnović i zamjenik gradonačelnika Grada Dubrovnika Velibor Puzović koji je otvorio izložbu.
Ravnatelj Doma Matić istaknuo je kako je ovo značajna tematska izložba, punog naziva „Marin Držić – prvi čin / 500 godina prvog spomena Marina Držića / (1526. – 2026.)“. Temelj cijele izložbe je jedna isprava koja se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku i kojom Marin Držić, kako je kazao, prvi put stupa na pozornicu pisane povijesti. „To je prvi pisani podatak uopće da znamo nešto o najvećem hrvatskom komediografu“, naglasio je Matić. Tom ispravom se Držić potvrđuje rektorom crkve Svih svetih (Domino) u Dubrovniku. Na temelju tog dokumenta ugledni istraživači izvode 1508. godinu kao godinu njegova rođenja. Ravnatelj Matić je podsjetio i na druge Držićeve obljetnice proteklih desetljeća i izrazio radost što se ovaj dokument nalazi upravo u Dubrovniku, a ne u nekom drugom mjestu njegova življenja. Spomenuo je kako je Držić pripadao katoličkom kleru i da je pokopan u Veneciji gdje je bio kapelan mletačkog dužda. Na kraju je istaknuo misiju i viziju Doma Marina Držića da postane znanstveno istraživački referentni nacionalni centar za pružanje svih informacija o Marinu Držiću.
Koncept izložbe koja u središtu ima jedan eksponat – ispravu na tri stranice pisanu na latinskom jeziku, predstavila je autorica i kustosica izložbe Jurjević. „Tekstualni dio izložbe donosi ključne njezine dijelove prevedene na hrvatski i engleski jezik te tematske cjeline što je sve izbor za rektora značilo za život i djelo Marina Držića“, kazala je autorica objasnivši da su mu prihodi od toga dali neku slobodu za bavljenje književnošću i kazalištem te je tako svima ostavio svoja remek djela. Pojasnila je dio naslova izložbe „prvi čin“ rekavši kako on implicira početak, ali upućuje i na to da za poznavanje Držićeva života nedostaje „prolog“, odnosno da nema sačuvanih dokumenata o prvom dijelu njegova života. Autorica izložbe je zatim okupljenima navela „glavne likove“ i tijek radnje te opisala sam čin Držićevog imenovanja i postajanja rektorom. Dodala je kako je Držić bio rektor još jednom u životu, ali u svjetovnom okruženju kada je postao rektor studentskog doma u Sieni. Ta veza sa Sienom je dala ideju za vizualni identitet i narativ izložbe.
Ravnateljica Arhiva Pozniak je zahvalila Domu Marina Držića na suradnji te kazala kako je važno da arhivski dokumenti ne ostanu samo papiri i knjige na arhivskim policama. Potaknula je znanstvenike da im ova izložba „bude inspiracija za nova istraživanja“ i u drugim područjima. Isprava o prvom spominjanju Marina Držića čuva se u Državnom arhivu u Dubrovniku, u fondu Razni zapisi državne kancelarije Dubrovnik (Diversa cancellariae).
Što je to značilo biti klerikom u vrijeme Marina Držića, detaljnije je objasnio biskup Glasnović. Naime, u središnjoj ispravi izložbe koja ima datum od 12. travnja 1526. godine spominje se da je Držić klerik. „Klerik znači da osoba pripada Bogu“, kazao je biskup te dodao da danas klerik podrazumijeva da je netko đakon ili svećenik ili biskup. Nabrojio je i objasnio četiri niža reda koja je tada vjerojatno primao onaj tko je postajao klerikom. Držić je postao klerikom i rektorom pola crkve Svih svetih (Domino). Kasnije je postao đakonom i zatim, 1550. godine, svećenikom. On nije bio pastoralac poput današnjih svećenika, nego je upravljao ovom crkvom i služio mise za narod. Dubrovački biskup je također spomenuo kako se u vrijeme života Marina Držića izmijenilo deset papa kao i deset dubrovačkih nadbiskupa od kojih je jedan postao papa, Pio IV. Poželio je na kraju da ova obljetnica bude izazov svima da bolje upoznaju i čitaju don Marina te sažeo njegove misli u poruku kako nije dovoljni biti dobar, važno je biti razborit i pametan.
Otvarajući izložbu zamjenik gradonačelnika Puzović je kazao kako za grad Dubrovnik Marin Držić „nije samo povijesna ličnost, nego stup identiteta, povijesti i kulture, uzor našim suvremenim umjetnicima, osoba koja može spojiti prošlost, sadašnjost i budućnost“. Govorio je o širini koju je Držić kao osoba imao te poželio da ova izložba potakne sve da otkrivaju nove stvari, nove ‘činove’, koji će rasvijetliti način kako je Držić živio.
Izložbu „Marin Držić – prvi čin / 500 godina prvog spomena Marina Držića / (1526. – 2026.)“ realizirao je Dom Marina Držića u suradnji s Državnim arhivom u Dubrovniku.
Iako je široko prihvaćen, podatak da se Marin Držić rodio 1508. godine zapravo nije pouzdan, već se izvodi iz tog prvog dokumenta u kojem se on spominje. Pretpostavlja se da je Držić u tom trenutku potvrđivanja rektorom crkve Svih svetih (Domino), bio navršio 18 godina.
Izložbu prati dvojezični, hrvatsko-engleski katalog s tekstovima autorice izložbe Valerije Jurjević te kustosice Ane Saltarić. Za dizajn i grafičko oblikovanje kataloga te cjelokupne izložbe zaslužan je Šime Fabris iz 2TheSigna.
Sudionici na otvaranju su imali prigodu pogledati izložbu, a u nazočnosti stručnjaka u prostoru izložbe nastavili su se razgovori o životu i djelu Marina Držića.
Angelina Tadić
