Pokušavajući odgovoriti na poziv hrvatskih biskupa, kao i onaj pape Franje, o nužnosti promjene pastoralne paradigme, iznesen osobito u Apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium, Vijeće za katehizaciju i novu evangelizaciju, u suradnji s vjeroučiteljima Dubrovačke biskupije, priredilo je materijale za četiri katehetska susreta za odrasle tijekom korizme. Ovi susreti bili su namijenjeni u prvom redu onima koji su aktivnije uključeni u život župne zajednice odnosno članovima župnih vijeća, župnih caritasa, zborova, obiteljskih, molitvenih i drugih zajednica koje u župama okupljaju odrasle vjernike poput bratstva i bratovština. Također su bile namijenjene i roditeljima one djece koja su tijekom pastoralne godine uključena u župnu katehezu.
Tijekom korizme dvadeset župa Dubrovačke biskupije svaki tjedan su redovito održavale kateheze na zadane teme: Isusovo preobraženje na gori Tabor; Spasitelj svijeta objavljuje se Samarijancima; Ozdravljenje slijepca od rođenja i Lazarova bolest i smrt; Isus je život; Uskršenje Lazara.
* * *
Donosimo dio svjedočanstva jedne sudionice korizmenih kateheza za odrasle koja je izdvojila katehezu o Isusovom preobraženju na gori Tabor i o njoj dala svoj opširniji komentar uvodno napisavši: „Dojmila me se svaka navedena kateheza, jer zvuči kao bajka i onom djetetu u meni se sviđa. Kateheza ‘Preobraženje’ je definitivno ona o kojoj imam što reći.“
Posvjedočila je kako je preko pedeset godina živjela bez sakramenata. „Onda kada su me ‘moji’ planovi, poslovi, odluke, djelovanja i srljanja doveli do potpunog dna, privatno i poslovno, kada sam za sve okrivljavala druge i Boga, Bog me pozvao sebi. Dao mi je moju ‘Goru’.”
O svom obraćenju napisala je: “Obraćenje. Jedna riječ koja sadrži nemjerljivo vrijeme, pokušaje, trud, muku, suze ,kajanje, razočarenja, moljenje, nadanje, nadanje i Nadanje…ali…”
Ustvrdila je i kako se još uvijek nalazi na ‘Gori’, pa malo siđe dolje, među ljude. “Bog nadasve traži ljubav. Ljubiti Boga nadasve drugo i ljubiti bližnjega svoga kao sama sebe. Ljubim li ja tako? Često ne.”
Još uvijek promišlja i o motivima svoga djelovanja tražeći one ispravne: “I kad siđem u podnožje ‘Gore’, služim drugima češće iz straha Božjega nego iz ljubavi. Je li to napredovanje? Jedva. Samo utoliko da sam to shvatila. Nijedna ‘ljepota’ ovozemaljska ne traje dugo, tako da ni na ‘Gori’ ne mogu ostati sad, ovdje, do kraja. Nego valja sići sa ‘Gore’ i živjeti kršćanski. Prvo s Bogom i sam sa sobom, pa onda sa svim ostalima. I gore i dolje.”
O tom propitivanju svoje prošlosti i sadašnjosti nakon što je osjetila neizmjernu Božju ljubav, napisala je: “Okrivljavala sam Onoga koji me unatoč svim grijesima jedini cijelo vrijeme čuvao i ljubio” te ponudila jedan citat iz duhovne literature za objašnjenje: ” Lud je tko svoju nadu stavlja u ljude ili u stvorenja. Ne stidi se služiti drugima iz ljubavi prema Isusu Kristu i izgledati siromahom na ovom svijetu. Ne oslanjaj se na samoga sebe , nego postavi svoju nadu u Boga. Učini koliko je do tebe, a Bog će pomoći tvojoj dobroj volji.”
Vijeće za katehizaciju i novu evangelizaciju/A.T.