Svečano dnevno koncelebrirano euharistijsko slavlje na svetkovinu Uskrsa biskup dubrovački mons. Mate Uzinić slavio je sa vjernicima okupljenim u dubrovačkoj katedrali.
Govoreći o Kristovom uskrsnuću biskup Uzinić je rekao kako se ono dogodilo u povijesti, ali je ono nadpovijesni događaj jer ga nitko nije vidio niti ga je mogao opisati. Za vjeru u uskrsnuće zato su „potrebni znakovi na temelju kojih možemo zaključiti da se ono što nitko nije vidio niti može opisati stvarno dogodilo, da je Isus doista uskrsnuo.“ Unatoč svemu što je za života učinio i rekao Isusovim učenicima su bili potrebni znakovi uskrsnuća da bi povjerovali. „Za Petra i Ivana, za one pobožne žene: Mariju Magdalenu, Ivanu, Mariju Jakovljevu, koje su u osvit zore prvog dana u tjednu krenule pogledati grob, znak uskrsnuća je bio prazan grob. Za dvojicu učenika na putu u Emaus znak uskrsnuća je bio susret s Uskrsnulim koji se očitovao u lomljenju kruha. Za Tomu, koji je zbog svoje sumnje dobio nadimak Nevjerni, znak su bili biljezi čavala i probodeno bedro. Za sve ostale učenike znak uskrsnuća bio je život učenika, život prve Crkve za koje se govorilo: „Gle kako se ljube među sobom“ i to je, to što su govorili i činili, a „u mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša“, čitamo u Djelima apostolskim, bilo je njihovo svjedočanstvo vjere i znak Kristovog uskrsnuća za one koji su ih susretali. Znak Kristovog uskrsnuća bila je još više od toga njihova spremnost odreći se svega, pa i vlastitog života, ispovijedajući vjeru u Krista Isusa ubijenog i uskrslog,“ istaknuo je biskup Uzinić. Znak uskrsnuća se nastavio očitovati i pokazivati u životu Crkve „ ne dozvoljavajući da vjera u uskrsnuće bude zakopana u grobu ljudskih kukavičluka, spletki, mržnji, razočarenja ili ravnodušnosti, nego da i dalje bude prenošena s čovjeka na čovjeka, generacije na generaciju.“ Tu vijest su prenosili kršćanski roditelji svojoj djeci, redovničke zajednice kroz svoj stil života koji se može razumjeti samo u svjetlu uskrsne vjere, mnogi svećenici kroz predan život čuvajući cjelovitost katoličke vjere i povezanost svih u jedinstvu i ljubavi.
Ustvrdivši kako je danas vjera u Kristovo uskrsnuće u krizi biskup Uzinić je progovorio o znakovima Kristovog uskrsnuća koji pomalo nestaju u ovom vremenu. Oni ne mogu biti isti kao u apostolska vremena ali mogu biti prisutni neki drugi znakovi koji su danas identični onima iz apostolskog vremena poput Božje riječi, nedjeljne mise, Crkve, jedinstva u Crkvi. „Bez redovitih susreta s Kristom i vjerničkom zajednicom na nedjeljnoj misi lako ispari i vjera u uskrsnuće,“ upozorio je dubrovački biskup. O jedinstvu i podijeljenosti u Crkvi biskup je kazao: „Bojim se da to ponekad ne možemo reći za sadašnju kršćansku zajednicu koja je podijeljena ne samo na katolike, pravoslavce, protestante i anglikance, hvala Bogu ove godine svi zajedno slavimo Uskrs pa je to jedan mali znak jedinstva, nego smo podijeljeni i unutar sebe. Imam ponekad dojam, ovo je istina možda malo prenaglašeno, kao da smo se mi u Crkvi smjestili u dva tabora. Na jednoj strani je kao nekakav klerički tabor o kojemu neki vjernici imaju negativno mišljenje, ponekad zbog nedostatnog svjedočenja našeg svećeničkog poslanja, a puno češće zbog različiti predrasuda kojima vjernici postaju plijen posebno ako ne sudjeluju u nedjeljnim misama i ako su im jedina informacija o Crkvi i kršćanstvu žute tiskovine, dok je na drugoj strani laički tabor u kojemu sve više vjernika, opet pod utjecajem istih informacija ili bolje dezinformacija smatra da imaju pravo birati u vjeri ono što mu se sviđa, a odbacuje ono što mu se ne sviđa i što je ‘konzervativno’, jer su eto oni sami sebi najviši autoritet u vjerskim pitanjima. Svima nam je jasno da ovo ovako ne može funkcionirati, da se moramo poštivati u svojim kompetencijama, da se mi svećenici moramo više truditi biti doista svećenici, a vjernici biti doista vjernici što znači da nam svima Bog i njegova volja trebaju biti na prvom mjestu.“
„Tek tad će se u ovom našem vremenu moći dogoditi još jedan znak, a taj znak je svjedočanstvo života,“ rekao je biskup Uzinić i dodao: „Kad je riječ o svjedočanstvu života kao znaku u ovom se trenutku želim prisjetiti počasnog građanina ovoga grada, blagopokojnog Ivana Pavla II. koji će sljedeće nedjelje biti proglašen blaženim, a koji je, svi smo mi tome svjedoci, svojim životom i djelovanjem u ovom našem vremenu, bio autentični svjedok Krista i njegova uskrsnuća. Iako imamo drugačije uloge u društvu u Crkvi i svi mi smo pozvani biti poput njega svjedoci jer svi smo pozvani na svetost, a onaj tko u svakodnevnom životu odgovara tom pozivu, postaje svjedok makar ponekad i pada u tom nastojanju zbog ljudske slabosti.“ Pozivajući na slavljenje Kristova uskrsnuća svojim načinom života biskup Uzinić je poželio sretan i blagoslovljen Uskrs svima posebice obiteljima Dubrovačke biskupije.