Vazmeno bdijenje u dubrovačkoj katedrali na Veliku subotu 23. travnja, po prvi put predvodio je novi dubrovački biskup, mons. Mate Uzinić.
Biskup Uzinić je u propovijedi govorio o Isusovom uskrsnuću kao o vijesti koja više ne izaziva stvarne reakcije ni među kršćanima. Među povijesnim sudionicima vijest o Isusovom uskrsnuću slično kao i sam Isus i njegov križ izazivali su različite reakcije: „Neki su se radovali, drugi sumnjali, treći bojali, četvrti je pokušavali ugušiti mitom. Čini se da ih je malo bilo ravnodušnih, a upravo to, ta ravnodušnost ljudi na vijest o uskrsnuću, ono je što najviše pogađa.“ O ravnodušnosti na vijest uskrsnuća dubrovački biskup je rekao: „ I upravo to je, ta ravnodušnost na dobru vijest o uskrsnuću nas koji gutamo loše vijesti i pokušavamo na ovaj ili onaj način zaviriti u tuđe živote i zabaviti se njihovim glupostima, a ponekad i teškim životnim križevima, ono što najviše pogađa. Za nas je ta vijest, iako će se o njoj propovijedati sa svih propovjedaonica kličući da je „ovo … dan što ga učini Gospodin“, iako će o njoj brujati mediji prenoseći vijesti o uskrsnim misama održanim u ovoj ili onoj katedrali ili crkvi, a i međusobno ćemo izražavati čestitke, nažalost prestala biti radosna i iznenađujuća vijest, vijest koja otvara i duboko osvjetljava našu stvarnost, a postala sasvim obična vijest. Možemo slobodno reći da to, zapravo, za nas više i nije neka vijest. I upravo je u ovome osnovni problem! Činjenica da smo tu vijest, toliko puta čuli, ostavlja nas gotovo ravnodušnima. Mnogi danas žive, čak i među kršćanima, kao da Krist uopće nije uskrsnuo.“ Biskup Uzinić je pozvao na mijenjanje takvog ozračja čiji su dio postali i kršćani, na načina „ova vijest za nas postane istinska novost i to ne samo kao informacija, nego i kao poziv na život u skladu s tom viješću.“ U vazmenoj noći dubrovački biskup je ukazao i na posljedice nevjerovanja ili vjerovanja u Kristovo uskrsnuće. „Ako Krist nije uskrsnuo onda ne samo naš kršćanski život, nego nam i ljudski život općenito postaje nerazumljiv. Mi smo tad, zapravo, tek plod slučaja, naša povijest postaje neshvatljiva borba za održanje vrste, vjera obična opsjena, nada utopija, ovo što slavimo u našim liturgijskim slavljima tek ostatak prošlosti i, kako se posebno danas voli reći, kulturna baština, turistička atrakcija, znak identiteta kojemu pripadamo i ništa više od toga. Ne samo da se u tom slučaju u pitanje može staviti smisao našeg osobnog suočavanja s boli, trpljenjem, mukom, nego bi se u pitanje moglo staviti čak i činjenje dobra i borba protiv zla, osobnog i društvenog, onog koje činimo i onog koje trpimo. Isusova smrt na križu bila bi još samo jedna, čak ne i najgrublja i u svakom slučaju ne najsvježija, ljudska tragedija, samo još jedno od izdajstava u nizu, još jedna u nizu nepravednih osuda, još jedno ubojstvo nevinog u nizu,“ rekao je biskup Uzinić i dodao: „Ako je, međutim, Krist uskrsnuo onda je to znak da se u Velikom petku dogodilo i nešto više, da onaj koji je umro nije samo još jedan u nizu, nego da se u njemu dogodila istinska novost, onda je to, nadalje, znak da čovjek nije tek običan slučaj, nego da je čovjek i čovječanstvo od Boga željen, da je čovjek i čovječanstvo ljubljeno Božje dijete kojeg Bog nije ostavio onda kad je on ostavio Boga, nego ga pozvao na život i osigurao mu život vječni upravo u Velikom petku koji nije bio točka na i, nego se točka na i dogodila u Uskrsu. Da, ako je Krist uskrsnuo onda je i ljudski život, od začeća pa do naravne smrti i nakon toga u vječnosti, ima smisla jer je on tad neizmjeran Božji dar, kao što smisao ima i ljudska povijest, koja je imala svoj vrhunac u događaju uskrsnuća Gospodinova koje je nadilazi, kao i s tom poviješću također osobna povijest svakog od nas. U uskrsnom svijetlu smisao dobiva i naša vjera, i naša liturgijska slavlja, pa i običaji koje smo vezali uz događaj Uskrsa kao i ono dobro koje činimo i kojim se na svoj način uključujemo u ono dobro kojeg nam je Bog darovao, a po sakramentima i nastavlja darivati, u svom Sinu, našem Spasitelju i uskrslom Gospodinu Isusu Kristu.“ Uz želju da vijest o Isusovom uskrsnuću postane svima istinska novost ako se sagleda na ovaj način, biskup Uzinić čestitao je Uskrs vjernicima Dubrovačke biskupije. Tijekom Vazmenog bdijenja blagoslovljen je oganj, krsna voda, zapaljena je uskrsna svijeća, a okupljeni vjernici obnovili su svoja krsna obećanja.