Korizmena duhovna obnova za svećenike i redovnike održana je u srijedu, 21. veljače u Biskupskom sjemeništu u Dubrovniku. Predvoditelj duhovne obnove bio je don Marko Stanić, dekan Pelješkog dekanata i župnik župe Pomoćnice Kršćana u Orebiću.
U prigodnom razmatranju dekan Stanić je potaknuo svećenike da promišljaju o odgovoru na pitanje Jesu li sretni?, te ih podsjetio na lijepe strane svećeničkog poziva ali i na poteškoće i nerazumijevanja s kojima se u praksi susreću.
Ustvrdio je kako „postoji sreća u življenju svećeničkog i redovničkog poziva i ta sreća jest i mora biti izvor našeg propovijedanja: i riječju i životom. Nije riječ o neograničenom veselju niti o neumornoj dobroćudnosti. To je radost koja uključuje sposobnost i ražalostiti se“. Ta je sreća svjedočanstvo suživota s Bogom.
Potičući na razmišljanje o osobnom odgovoru predavač je kazao: „Jeste li sretni? Ovo bi pitanje zapravo trebalo glasiti: Jesi li sretan? I kao da čujem odgovore, gromoglasni huk odgovora, pokrijepljenih životom i godinama provedenim u raznim župama, raznim samostanima, manjim i većim mjestima, ovdje u našoj biskupiji ili diljem domovine i svijeta, ovdje od Vitaljine i Dubravke do Dola i Lastova.“
Dodao je kako svećenici i redovnici, kao i drugi ljudi, žive i od njihovih vlastitih priča jer su svoj život od trenutka ređenja utkali u život i povijest biskupije ili redovnička zajednice i tako je njihov život dobio jednu novu dimenziju. „Tako smo stvorili posebnost, koja u zajedništvu s drugima, prepričava vlastiti hod i tvori posebnu obitelj, prepoznatljivu po različitim velikim i malim osobnostima i odzvanja melodijom sviranom različitim glazbalima i notama, ali zajedno daju odgovor na pitanje: tko su to oni, za koje Isus hoće da budu ‘sol zemlje i svjetlo svijeta’?! Tko su i kakvi su to ‘oni’?“.
Potom je naglasio značenje toga biti sol i biti svijetlo, te svećenike kroz tekst fra Žarka Relote suočio sa svakodnevnim poteškoćama u življenju svećenstva „u odnosu na druge“ jer su se očekivanja od svećenika toliko promijenile da autor teksta tvrdi kako je stvarno „došao u krizu identiteta i uistinu više ne znam kako živjeti svoje svećeništvo“. Primjerice da se umjesto osobnog razgovora sa svećenikom o krštenju djeteta, njegovom ulasku u kršćansku zajednicu i dubokom značenju koje to ima za obitelj, i krštenja naručuju putem telefona kao da se naručuje pizza. Govorio je također i onim drugim svijetlim stranama svećeničkog života koje vjernici vide prepoznajući u svećeniku „čovjek koji nema svoje obitelji, ali pripada svim obiteljima“ jer s njima dijeli njihove najvažnije trenutke života.
Dekan Stanić na kraju je zaključio riječima o sreći koja unatoč svemu postoji u srcima svećenika i o kojoj se šuti, a ona izvire iz njihove blizine s Bogom. Potom je pustio poznatu duhovnu pjesmu koja ima i stihove: “Ja sam sretan gdje si Ti...”.
Na početku susreta sve okupljene je pozdravio generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić koji je kazao kako je dobro da korizmene i adventske duhovne obnove svećenicima i redovnicima predvode upravo svećenici koji ovdje djeluju. Pozdravima se pridružio i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je, uz ostalo, potaknuo svećenika da vjernicima preporuče cjelodnevno (od 8 do 19.30 sati) euharistijsko klanjanje, koje se ako ima prijavljenih produljuje i na cjelonoćno klanjanje, u kapeli sv. Josipa u Gradu. Klanjanje pred Presvetim održava se svakog četvrtka u korizmi a organizira ga Karmel Božjeg Milosrđa s Kalamote.
Svećenici i redovnici kao i oni koju se pripravljaju za svećenstvo molili su zajedno časoslov, imali su prigodu za ispovijed te su zajedno slavili euharistiju u kapelici Sjemeništa, a misu je predvodio i na njoj propovijedao biskup Uzinić.
Angelina Tadić
Fotografije: Mario Macan
Cijelo korizmeno razmatranje možete pročitati OVDJE