U župi sv. Srđa i Baha u Pridvorju u nedjelju, 29. svibnja na večernjem misnom slavlju dubrovački biskup mons. Mate Uzinić podijelio je sakrament Potvrde generaciji ovogodišnjih krizmanika i krizmanica. Njih devetero primili su Potvrdu obučeni u prelijepe konavoske narodne nošnje povezujući tako tradiciju u kojoj su rasli s novošću na koju Duh Sveti uvijek potiče vjernike. Uz župnika don Stipu Miloša koncelebrirao je i župni upravitelj iz Stravče fra Mario Škrtić.
Mladim krizmanicima, njihovim roditeljima, braći i sestrama, kumovima i svim ostalim vjernicima biskup je u propovijedi istaknuo primjer vjere s rimskog satnika iz pročitanog evanđeoskog ulomka. Pri tom je kazao kako je riječ o osobi koja nije pripadala židovskom narodu nego okupatorskoj vojsci, ali čijoj vjeri se zadivio Isus, a kasnije je na temelju satnikovih riječi i Crkva u misu stavila njegovu ispovijest vjere kao ispovijest vjere Crkve.
Odgovarajući na pitanje otkud satniku takva vjere, biskup je skrenuo pozornost na njegovu ljudskost koja je zabilježena u evanđeoskom ulomku.
Ta satnikova ljudskost se očituje se u dvije značajke. Prva je njegova briga za vlastitog slugu. Riječ sluga može se prevesti i rob, kazao je biskup i pojasnio da rob tada nije bio čovjek, nije imao ljudska prava. „Ovaj satnik je imao roba za kojeg moli i za kojeg se zalaže. U društvenom sustavu taj rob ništa nije vrijedio, ali je satnik bio spreman sebe poniziti i moliti za roba čak nekoga tko nije, u odnosu na satnikov položaj, bio na istoj razini kao on. Satnik je naime bio rimski vojnik i okupator, a Isus samo jedan od pripadnika porobljenog naroda“.
Biskup je također podsjetio da se u Dubrovniku ove godine uz obilježavanje 1700 obljetnice mučeničke smrti sv. Vlaha obilježava i 600 godina dubrovačkog zakona o zabrani trgovine robljem.
Druga značajka satnikove ljudskosti se vidi iz njegovog odnosa prema porobljenom narodu. Bio je u vojnoj službi jer su ga okolnosti prisilile, ali se on nije dao zatrovati od okolnosti. Među židovskim narodom on je živio tako da poštuje one nad kojima je postavljen, da poštiva onu vjeru koja nije bila njegova vjera, ali je bila vjera većine, istaknuo je dubrovački biskup. Židovske starješine su bile došle Isusu i usrdno ga molile da usliši satniku molbu jer satnik voli i poštuje njihov narod, te im je i sinagogu sagradio.
„Iz satnikove ljudskosti, iz zauzimanja za osobu na marginama i u brizi za one koji su mu povjereni, izrasla je ova vjera za kojoj se Isus divi“, rekao je biskup.
Obraćajući se krizmanicima na dan njihove krizme dubrovački biskup im je kazao da, po milosti koja dolazi odozgo, mi imamo mogućnost da naša vjera bude veća, bolja, jača. Ali je treba graditi na ljudskosti. Objasnio je krizmanicima kako su do sada njima ‘sluge’ bili njihovi roditelji, brinući se o njima na razne načine i pri tom im prenoseći vjeru, a od danas oni njima trebaju biti ‘sluge’ u kršćanskom značenju. Slično je i sa župnom zajednicom, vjeroučiteljima u župi i školi, s društvom i Crkvom.
Rekavši kako je na neki način biti privilegij biti krizmanici, biskup im je skrenuo pozornost i na one koji to ne žele biti ili nemaju mogućnost. „Oni zbog toga nisu slabiji ili gori od vas, oni možda nemaju ni lošiju vjeru od vaše i ne smije ih se osuđivati. Ako oni svoj život grade na ljudskosti, poput satnika, možemo od njih učiti i na tome se nadahnjivati“.
„Dozvolimo Duhu Svetome da nam pomogne da ono biti dobri ljudi oplemenimo i postanemo dobri kršćani,“ zaključio je biskup.
A.T.
Fotografije: Đuro Mujo