Svako ljudsko rođenje je veličanstveni događaj i razlog za slavlje. Zato čestitamo i slavimo rođenja i rođendane. Danas slavimo posebno rođenje i poseban rođendan, rođenje i rođendan Blažene Djevice Marije. Rođenje je to koje je svemu svijetu navijestilo radost, jer je iz one koja je rođena izišlo sunce pravde, Krist naš Bog koji nas je oslobodio prokletstva i darovao blagoslov, koji je slomio smrt i dao nam život. Osobitost ovog rođenja i rođendana je u tome što je Marija, kako kaže sv. Andrija Kretski, rođena, doji se, oblikuje i pripravlja da bude majkom Bogu, kralju svih vjekova, a što znači da je njezinim rođenjem učinjen jedan važan korak naprijed u ostvarenju Božjeg plana ljubavi i spasenja čovječanstva koji se treba dogoditi u Kristu. To je poruka cijele liturgije današnjeg blagdana koja nam je predstavila Marijino rođenje – rođenje one koja ima roditi – kao nadu i zoru spasenja. Posebno tu sliku ocrtava evanđelje koje iznosi cijeli niz generacija povijesti spasenja koje vode prema utjelovljenju sina Božjega. Marija je u tom nizu posljednja karika, ona koja je svjesno osobno surađivala u ljubavi s Bogom u ostvarenju njegovog plana spasenja i od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
Makar je Marija posljednja kariku u nizu generacija kojima je Bog pripravio svoje utjelovljenje u naš svijet evanđelje ipak nije zaustavljeno onim da se rodio Isus koji se zove Krist, nego se u njemu koji je postao S nama Bog preko kršćanskih generacija nastavilo prenositi dalje, da bi došlo sve do nas sa sasvim osobitim zadatkom da i mi rađamo Krista ovom svijetu i vremenu i da ga prenesemo idućoj generaciji. Velika je to zadaća. Ljudskim silama neshvatljiva i neizvediva. Ali zar je u Marijinom slučaju bilo drugačije? Ondje gdje se mi osjećamo maleni i slabi pred veličinom izazova nastupa Bog. Znamo da Bog – veli Pavao – u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Evo sustava koji ne može zakazati jer on koje predvidje … i predodredi … i pozva … i opravda … i proslavi, drugim riječima učini sposobnima da mogu izvršiti njegovo poslanje u ovom svijetu i vremenu.
Donošenje drugima Isusa Krista, u kojemu je po Mariji Bog postao S nama Bog, i prenošenje vjere u Isusa Krista sljedećim generacijama, nikad nije bilo lako. Dosta je samo malo razmisliti o tome s čim se sve Marija u odnosu na svoju generaciju morala suočiti, s čim su se morali suočiti Isusovi učenici i prvi navjestitelji evanđelja – sljedeće godine se slavi veliki jubilej 1700 godina od Milanskog edikta kojim su 313. kršćani dobili slobodu nakon 250 godina progona premda su, kako to svjedoči naš sv. Vlaho koji je ubijen 316., i nakon toga neki ubijanu zbog svoje vjere da je Isus Krist. Iako se slično događalo s vjernicima na ovim našim prostorima i u ne tako davnoj prošlosti – svjedok toga je Daksa i mnoga druga obilježena i neobilježena groblja i jame – vjera ipak nije zamrla nego je stigla do nas. Uspjeh onih prvih kršćanskih generacija, koji je doveo do konačne pobjede, temeljio se na svjedocima vjere, mučenicima koji su umirući postajali sjeme novih kršćana. Slično je i s onima koji su prenijeli vjeru na nas. U ovom slučaju, međutim, želim osobito istaknuti ulogu obitelji iz kakve sam i ja potekao, i sredine u kakvoj sam i ja živio. Kakve su to bile obitelji i kakva sredina? To nisu bile obitelji i sredina bez problema, ali su bile obitelji u kojima se djeci govorilo o Bogu, zajednički Boga molilo, osobito krunicu u kojoj i kroz koju su se navješćivala i razmišljala najvažnija otajstva naše vjere i na njima se učilo kršćansko življenje života. To su bile sredine u kojima je svatko bio spreman upozoriti djecu i potaknuti ih da krenu u pravom smjeru. Danas toga nema, a posljedice su pogubne za našu vjeru i život u skladu s njom. Dosta je čuti komentare, čak i onih koji kažu da vjeruju, Kristove zahtjevanosti u pitanjima bračne i predbračne čistoće, odgoja za vrijednosti, zaštite dostojanstva ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Ne mogu, budući da živimo u ozračju razmišljanja o tome, ne spomenuti i zdravstveni odgoj koji se eksperimentalno uvodi u naše škole, a kojim se, umotano u lijepe i poželjne stvari kao što su zdrav život, prevencija ovisnosti i nasilničkog ponašanja – s čim se svi možemo složiti – našoj djeci kroz tzv. spolnu u rodnu ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje, želi ponuditi i iskrivljen pogled na čovjeka s kojim se velika većina roditelja ne slaže, a upravo roditelji, kao oni koji su svojoj djeci dali život, imaju izvorno, prvotno i neotuđivo pravo da odgajaju svoju djecu i da taj odgoj bude u skladu sa njihovim ćudorednim i vjerskim uvjerenjima, ali i da se svim zakonskim sredstvima usprotive namjerama onih koji žele njihovu djecu prisiliti da pohađaju pouku koja je protivna takvim uvjerenjima.
Sve ovo iznio sam radi toga što slavimo jedan rođendan, ali još više zato da bih dočarao kako se svijet promijenio i da sredina u kojoj živimo više nije kršćanska. Ovo pred nas koji trebamo donositi Krista svom vremenu i prenijeti ga novim generacija, stavlja još veću odgovornost. Što možemo učiniti? Možda odgovor na ovo pitanje možemo otkriti gledajući u Mariju. Ona ne čini ništa nemoguće. Sve što čini je stavljanje cijele sebe Bogu na raspolaganje. I to je to. Bog je onaj koji onda po tom čini i može učiniti nemoguće stvari. Bog će u Kristu, a ne Marija, spasiti narod svoj od grijeha njegovih. Marija samo služi, služi Bogu i bližnjemu, učeći nas da je to i naš put, jedini put kojim Krist može spasiti narod svoj od grijeha njegovih, biti ponovo, dakako na naš način, rođen ovom našem svijetu, čak i onima koji nas mrze, koji imaju predrasude kad je u pitanju Krist, vjera, Crkva, a zatim i prenesen novim generacijama. I kad nam se čini da nema nade, da je sve propalo, trebamo znati da Bog može i hoće promijeniti stvarnost, da se može i danas utjeloviti. Preduvjet za to ja potpun i nesebičan naš: Neka mi bude! Ovo znači plivati protiv bujice koja je, uvijena u prividno dobre nakane kao što je život, zdravlje, prevencija, zahvatila i mnoge kršćane, a onda bez obzira na cijenu – makar ta cijena bila povratak na ono razdoblje prije 313. ili ’90-tih prošlog stoljeća kad su nas otvoreno progonili i smatrali građanima drugog reda – birati drugačije putove od onih koji se nude kao poželjni i suvremeni, nasljedujući Krista do kraja, bez pridržaja i bez kompromisa. Ovo je onaj poziv koji je Bog po anđelu uputio Mariji kad je tražio njezin pristanak za utjelovljenje. Ovo je poziv koji Bog po današnjem blagdanu proteže i na nas, tražeći od nas da se i po nama, na naš način, kroz vjerodostojan i beskompromisan kršćanski život, utjelovi u ovaj svijet.
Neka nam današnja proslava Marijinog rođendana i pogled koji smo usmjerili u nju i njezino sasvim osobito poslanje u povijesti spasenja, poslanje po kojemu je Bog postao S nama Bog, pomogne da shvatimo ovu svoju zadaću rađanja Boga svojoj generaciji, osobito onima koji se za njega čine nezainteresiranima ili se čine od njega daleki, da bi vjera u Krista bila prenesena i budućim naraštajima, započinjući od naše djece koju smo dobili kao Božji dar i koju smo dužni kršćanski odgajati i za koju imamo pravo tražiti i od državnih institucija da ih uče onim vrijednostima i uvjerenjima koje mi dijelimo.
To će, uvjeren sam, našoj majci Mariji, a ona je postala i naša majka po Bogu koji je postao S nama Bog kao prvorođenac među mnogom braćom, biti najbolja i najdraža rođendanska čestitka.