Euharistijsko slavlje u nedjelju, 14. lipnja, na jedanaestu nedjelju kroz godinu, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić slavio je s vjerničkom zajednicom u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku, a vjernici koji opravdano te nedjelje nisu mogli sudjelovati na misi mogli su pratiti i duhovno sudjelovati u izravnom online prijenosu ili na Libertas televiziji. Potičući vjernike na ispit savjesti na početku mise biskup je naglasio različitost između fizičke prisutnosti a odsutnosti duhom i fizičke odsutnosti a prisutnosti duhom te je sve pozvao da duhom budu prisutni na misnom slavlju kako bi bili dostojni Kristovog poslanja o čemu će na misi biti govora.
Evanđeoski ulomak govorio je o poslanju dvanaestorice Isusovih apostola, a riječ je o prvom poslanju koje se može pročitati u Matejevu evanđelju dok drugo poslanje dolazi na kraju.
Isus u ovom prvom poslanju svoje učenike šalje isključivo izgubljenim ovcama doma Izraelova što nije bez razloga, a objašnjavajući razloge biskup je u propovijedi izdvojio dva.
Crkva je novi izabrani Božji narod
Prvi razlog je to što je izraelski narod prvi narod kojeg je Bog izabrao i kojem je u povijesti spasenja povjerio posebnu zadaću da bude njegova predraga svojina mimo sve narode. Dao im je jedan uvjet – čuvati njegov savez. A potom i jednu novu mogućnost – postati kraljevstvo svećenikâ, sveti narod, kazao je biskup. Izraelci su prvi izabrani. No, Bog ne želi da oni budu jedini izabrani. Ovo da budu kraljevstvo svećenikâ, sveti narod je poslanje za druge. Oni imaju biti posrednici spasenja za sve narode svijeta.
Drugi razlog zašto Isus Dvanaestoricu šalje prije svega Izraelu, jest povezan i s nama, rekao je nadalje biskup te primijetio kako se ne može u poslanju krenuti od dalekih, drugih. „U poslanju biti navjestitelj evanđelja, propovijedati i aktivno stvarati Božje kraljevstvo treba krenuti od sebe i svojih. Ne možemo drugima nuditi ono što ne smatramo vrijednim da bismo ponajprije ponudili svojima. Drugi na to – nismo li bar prethodno pokušali ponuditi svojima – neće i ne mogu vjerovati.“ Zato Dvanaestorica trebaju prvo otići svojima, a kasnije će se dogoditi da će reći: Evo, budući da nas vi ne prihvaćate idemo i drugima. Tako su i današnji vjernici poslani prvo svojima, svojoj obitelji, svojoj župnoj zajednici, svom narodu.
Potom je biskup objasnio kako je izbor i poslanje baš Dvanaestorice, osobito ako ga se poveže s poslanjem Izraela, također napravljen s razlogom. Isus izborom Dvanaestorice, koji stoje nasuprot onoj dvanaestorici koji su u temelju starozavjetnog Božjeg naroda i čine dvanaest temelja, dvanaest plemena Izraela, „želi i sugerira stvaranje, rađanje i poslanje jednog novog naroda koji u temeljima ima apostole“. „Taj novi narod je Crkva“, ustvrdio je dubrovački biskup te dodao: „Bog u Isusu, kojeg je njegov narod odbacio, želi sebi izabrati novi narod i osposobiti ga da nastavi ono isto poslanje koje je dobio Izrael – da bude posrednik spasenja za sve narode i sve ljude. Početak tog novog naroda je izbor Dvanaestorice.“ Protumačio je i kako je broj dvanaest važan broj u Svetom pismu, on označava cjelinu Božjeg naroda. Izborom dvanaestorice apostola u početku njihovog poslanja Isus simboliku starozavjetnog Božjeg naroda želi preuzeti i staviti je u temelje novog Božjeg naroda.
Bratski i sestrinski odnosi unutar novog Božjeg naroda
Osvrnuvši se na popis Dvanaestorice biskup Uzinić je rekao kako ima više popisa Dvanaestorice i oni nisu međusobno usuglašeni što nije ni čudno. Mi živimo dvije tisuće godina kasnije i ni danas nije baš lako usuglasiti sve stvari, sva imena, primijetio je. Svi popisi Dvanaestorice ipak imaju neke zajedničke elemente te je biskup u nastavku objasnio koji su to. Dvanaestorica su bila, slično kao i onih dvanaest iz Starog zavjeta, dosta nesavršena, međusobno nepovezana skupina ljudi. Zanimljivo je da svi popisi na početak stavljaju Petra, a na kraju Judu, kojem dodaju da će izdati Isusa. I svi spominju dva para braće. Možda nam tim evanđelisti žele sugerirati, kazao je dubrovački biskup, da unutar tog novog Božjeg naroda, Crkve, trebaju vladati bratski i sestrinski odnosi. Od Mateja saznajemo da je tu i jedan bivši carinik, on je taj, ali i da ima i jedan Kanaanac. Bilo je tu i zelota, farizeja, saduceja, konzervativaca i progresista, ambicioznih i naglih, ima tu i sumnjivaca… Kasnije će doći i ljudi iz drugih naroda i jezika, kultura, rasa i klasa…
Dvanaestorica su važna i zato jer „u njima otkrivamo obrise tog novog Božjeg naroda kojem u temelju nisu krvne veze, nije u temeljima politički savez, niti je, kao drugi narodi, ograničen teritorijem ili jezikom“, ustvrdio je biskup te nastavio: „To je narod koji je upućen svima. I svi, ponavljam svi, dobivaju poslanje.“ Dodao je kako je u temelju toga poslanja ono Božje suosjećanje s kojim je počelo današnje evanđelje. Sažali se (Isusu) nad njim jer bijahu … kao ovce bez pastira. Primijetio je da je to često baš zato što su oni koji su taj narod vodili u onom prethodnom razdoblju izdali svoje poslanje. „Da, poslani smo kao članovi tog naroda svima. Oni su poslani, počinjući od Izraela, mi smo poslani počinjući od onih koji su nama najbliži.“
Otkriti vlastito poslanje u Crkvi i svijetu
U poslanju Dvanaestorice, svih i svima, ne smijemo samo vidjeti druge, nastavio je biskup te skrenuo pozornost kako je od velike važnosti „u tom poslanju otkriti vlastito poslanje u Crkvi i svijetu“. Jer se Isus ovim današnjim evanđeljem ne obraća samo prvoj Dvanaestorici, on se obraća i svakom od nas i svakog od nas šalje na način na koji je njih poslao.
Biskup je iz tog prvog poslanja Dvanaestorice, koje je i naše poslanje, izdvojio tri naglaska.
Prvi naglasak je da Isus svoj govor o poslanju Dvanaestorice započinje pozivom na molitvu: Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. Mi to često shvaćamo kao poziv na molitvu za duhovna zvanja, kazao je biskup te istaknuo: „Ali to nije prvotno molitva za duhovna zvanja, osobito to nije molitva za zvanja drugih. Ovo je poziv na molitvu za sebe same, za svoje poslanje, poziv da sami sebe otkrijemo kao radnike u toj žetvi.“ To nije ona žetva na kraju vremena, dodao je, kad će žeteoci biti anđeli, to je žetva koja je naše kršćansko poslanje u ovom svijetu i vremenu u kojem živimo.
Zašto je potrebna takva molitva biskup Uzinić je objasnio: „Isus nas poziva da molimo jer je u molitvi moguće osjetiti potrebu ljudi i vremena i dobiti moć suočavanja sa svim onim što se u nama i oko nas suprotstavlja čovjekovom – fizičkom, psihičkom i duhovnom – životu. Molitva, ja to često ponavlja, nije nešto čime je trebam uvjeriti Boga da on nešto treba napraviti. I ovdje nam se upravo pokazuje da je molitva ono čime ja trebam spoznati što ja moram i trebam napraviti.“
„Molitva je način na koji mi otkrivamo Boga, njegovu ljubav i suosjećanje, ono što je on učinio za nas, za čovjeka i svijet“, nastavio je. „Istovremeno ona je način, dok promatramo u molitvi ono što Bog čini, da mi otkrijemo svoje vlastito poslanje. Molitva je usklađivanje s onim kriterijima i planovima koje nam je Bog objavio i pokazao u Isusu Kristu, kako bismo nastavili njegovo djelo. Molitva nam je potrebna i zato jer mi ne možemo sami.“
Drugi detalj kojeg je biskup izdvojio jest „vlast koju smo dobili da bismo mogli izvršiti svoje poslanje“, te je to objasnio: „Čuli smo, to je vlast nad zlim duhovima. Mi kršćani nismo dobili vlast da bismo bili nad drugim ljudima, da bismo vladali drugim ljudima, dobili smo vlast nad zlom koje je moguće pobijediti snagom Božje riječi, sakramenata, molitve. Vlast koju smo dobili je vlast služenja u ljubavi.“
Besplatnost!
Treći detalj je besplatnost: Besplatno primiste, besplatno dajte. „Besplatnost! Istinski Kristov učenik koji zauzeto radi na njegovom poslanju to nikad ne čini i ne smije činiti zbog koristi. Njegov cilj nije biti poznat, niti poštovan niti bogat. Nije mu cilj niti to, usuđujem se i to reći, ostvariti ono konačno, onaj konačni razlog za što jesmo, a to je biti svet, biti u zajedništvu s Bogom. Ni to nije cilj onom koji je istinski Kristov učenik jer onda i to postaje manipulacija. To samo po sebi dođe, ali ne možemo vršiti Isusovo poslanje čak ni ako nam je to cilj a nisu nam drugi i njihovo dobro na prvom mjestu“, ustvrdio je biskup Uzinić zašto se ta besplatnost naglašava i zašto je ona važna. „Kristov se učenik mora besplatno stavljati na raspolaganje. To ne znači da on ne treba živjeti. Vrijedan je radnik svoje plaće, to ide jedno s drugim. Ali besplatnost! Novac, čast, slava, ugled, korist, ne smije biti cilj. Privilegije, ne smijemo imati nikakve privilegije zato što smo kršćani. Kristov se učenik, dakle, besplatno stavlja na raspolaganje kao što je to činio i naš učitelj, ne da bi on sam postao svet nego da bi drugi mogli biti sveti. I potom, naravno, da i on ostvari taj cilj i smisao postojanja, da bude svet.“
Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom prof. Maje Marušić i uz orguljsku pratnju Marka Palčoka.
A.T.
