Na Gorici sv. Vlaha na posljednji dan Feste u nedjelju, 5. veljače, slavljeno je svečano misno slavlje koje je predvodio dr. don Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Barjaktari, trombunjeri, festanjuli i vjernci do crkve sv. Vlaha na Gorici došli su u procesiji s Brsalja, a putem su im se pridruživali barjaci crkava i svetišta pored kojih su prolazili. Prije same mise barjaktari su izvili svoje barjake na pozdrav svetom starcu.
U propovijedi je rektor Tanjić rekao kako su Isusove riječi bile razumljive njegovim slušateljima, u njegovo vrijeme ali i nama danas jer prisutnošću svoga duha govori te riječi. Objasnio je kako se uvijek iznova divimo posebnosti Njegovih riječi i kako upravo On sam tim riječima daje to posebno značenje. Kazao je i kako nam Gospodin u današnjem evanđelju poručuje da smo svi „sol zemlje i svjetlost svijeta“ (Mt 5, 13-16), te kako te riječi predstavljaju ozbiljan poziv i zahtjevnost Isusovog nasljedovanja. „Ovdje se mi obasjani suncem možemo pitati možemo li biti sol i svijetlo svijeta. Možemo i moramo paziti da te njegove riječi ne budu izvrnute. Jer to su riječi ohrabrenja, poticaja, ali su i ozbiljne riječi. Nekada i riječi suda. Mi često zaboravljamo Isusovu ozbiljnost. Mi nekad ne želimo shvatiti ozbiljnost tih riječi.“
Propovjednik je upozorio kako nas vjernike ponekad drugi gaze jer smo „obljutavili“ i izgubili spremnost da nas se stavi na svijećnjak kako bi rasvijetlili tamu svijeta. „Ne volimo da nam se kaže kako smo bljutavi i kako nas treba gaziti. Ali Isus nam ozbiljno govori da će nam se to dogoditi ako ne budemo sol zemlje i svijetlo svijeta. Braćo i sestre, možemo biti i jesmo sol zemlje i svjetlo svijeta, u svim našim slabostima, grijesima i paradoksima života, ako vjerujemo u Krista.“ Dodao je kako je upravo Krist ono pravo svjetlo, kako je on lice i okus svijeta i zemlje. Okupljenima je poručio kako riječi proroka Izaije: „Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti“ ( Iz 58, 7-10), pokazuju put kako biti svjetlo svijeta, biti ono na što nas Isus poziva.
Upozorio je i kako se danas često suočavamo s „svjetlosnim zagađenjem“, kako živimo u svijetu u kojem smo zaslijepljeni umjetnim svjetlom od kojeg ne vidimo više zvjezdano nebo. Rekao je kako nas upravo Isus liječi od tog lažnog svjetla i sjaja i kako nam upravo on pomaže da vidimo pravu sliku svijeta. „Biti zagledani u Isusa nas čini onima koji su čvrsto ukorijenjeni u vjeru. I to je smisao našeg okupljanja ovdje na Gorici. To je ono što je živio i sv. Vlaho. Biti svjetlo, sol, oni koji žive osobnu i društvenu pravednost. Sv. Vlaho kao liječnik i biskup bio je sol zemlje i svjetlo svijeta koji uvijek iznova daje miris, okus, boju i svjetlo vašemu gradu. To od njega treba učiti. Ne dopustiti da druga svjetla, drugi okusi, budu snažniji i jači.“ Rektor Tanjić kazao je da i za biti svjetlo svijeta ne smijemo jedni drugima biti sol na rani, nego okus ljepote života.
Prije završnog blagoslova župnik župe sv. Mihajla mr. don Robert Ćibarić zahvalio je okupljenim vjernicima na dolasku i rektoru Tanjiću što je pristao predvoditi misu na Gorici sv. Vlaha. Također, uputio je apel svima onima koji tijekom godine dolaze na ovo mjesto da ga paze i koliko god mogu čuvaju urednim kako bi okruženje Parčeve crkvice uvijek bilo dostojanstveno.
Svi vjernici koji se nisu grličali mogli su to učiniti nakon misnog slavlja.
Nikša Sentić