Povodom obilježavanje 25. obljetnice Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića s pravom javnosti u srijedu, 18. svibnja, u crkvi sv. Ignacija slavljeno je euharistijsko slavlje za profesore, bivše i sadašnje učenike, roditelje, svećenike i sve one koji su uključeni u rad ove obrazovne ustanove Dubrovačke biskupije. Misno slavlje predvodio je mons. dr. Želimir Puljić, utemeljitelj škole i zadarski nadbiskup, u koncelebraciji 11 svećenika. Propovijedao je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Četiri bivša gimnazijalca slavila 50. obljetnicu mature
Na početku propovijedi mons. Uzinić čestitao je ravnatelju, profesoricama i profesorima, djelatnicima, đacima i svim ostalima 25. godišnjicu, a nadbiskupu Puljiću, don Mati Bižaci, don Nikoli Majiću i fra Marku Dragičeviću 50. godišnjicu mature.
Istaknuo je kako je Biskupijska klasična gimnazija, prema pisanju nekih lokalnih medija, jedna od najpoželjnijih srednjih škola u Dubrovniku jer njezini učenici sudjeluju na brojnim natjecanjima i ostvaruju dobre temelje za državnu maturu i upis na fakultete. Zapitao se je li to cilj koji treba ispuniti. Osvrnuvši se na liturgijsko čitanje, ulomak iz poslanice sv. Jakova, rekao je kako samo ovi rezultati nisu cilj, jer bi nas mogli uvući u hvastanje, a ono je opako. „Da bi se navrijeme zaustavili u hvastanju trebamo u cijeli svoj rad i djelo unijeti dimenziju odnosa s Gospodinom, uskladiti svoj život s njim i njegovom voljom. Ne samo da odemo gdje želimo i studiramo što želimo, to je samo sredstvo, nego da budemo u životu ono što On od nas želi i na način na koji želi, da se ostvarimo kao ljudi na način koji Gospodin želi“, rekao je biskup.
Evanđelja prenose neke Isusove odgojne geste korisne današnjim odgojiteljima
Kako bi objasnio kako to postići osvrnuo se na predavanje koje je istog dana održao mons. Puljić i u kojem je govorio o odnosu milosrđa i pravde, te u kojem je između ostalog spomenuo da ni Isus kao izvrstan pedagog i odgojitelj nije ostavio odgojne recepte. „Iako se možemo složiti s time da Isus nije dao recepte, ipak iz onoga što nam prenose evanđelja, mi u samom Isusu, u njemu kao osobi, u njegovom ponašanju prema učenicima možemo otkriti recept. On sam je model i recept ispravnog odgoja na kojemu se mogu nadahnjivati i odgajati kako odgajatelji tako i učenici“, kazao je propovjednik.
Dodao je kako evanđelja prenose mnoge male odgojne Isusove geste, te da Isus svojom pedagogijom i svojim pristupom bitno utječe na svoje učenike i pripravlja ih na dvije važne dimenzije na koje mora misliti svaki odgojitelj.
Pripraviti učenike za samostalan život i za njihovo životno poslanje
Prva dimenzija je ona u kojoj Isus svojim načinom i pristupom priprema učenike za život bez njega, rekao je biskup, te dodao kako odgojitelji također đake trebaju pripraviti na samostalan život. „Na misi za maturante, na svetkovinu Uzašašća, zapitao sam se zašto se Isus ponovno nakon uskrsnuća pokazao učenicima. Pa upravo zato da bi ih oslobodio. Da bi im omogućio da mogu biti ono što jesu, po Duhu Svetome kojeg će primiti. Ne da bi im on ostao stalno nad glavom“, kazao je mons. Uzinić. Istaknuo je loš primjer da se danas često u obiteljima dogodi da odgojitelji svojoj djeci ostanu stalni odgajatelji i ne daju im da se oslobode, ali i da Isus ovim „receptom“ pokazuje kako je učenike potrebno dovesti do trenutka kada mogu biti slobodni od njega, da usvoje one vrijednosti koje im on daje, te da to postanu njihove vrijednosti.
Druga dimenzija je ona u kojoj se učenici pripremaju za poslanje koje imaju. „Isus je morao pripraviti učenike i iskoristiti te tri godine za ono poslanje koje će uslijediti kada on ne bude više s njima. Isto to trebaju učiniti i odgojitelji. Škola nije sebi svrha, ona nas treba pripraviti za život i onaj doprinos koji će svatko od nas dati, jer je na to pozvan, društvu i crkvenoj zajednici“, objasnio je mons. Uzinić. Kazao je i kako je Isus ovu pedagogiju odvajanja i poslanja crpio iz svog odnosa s Ocem, jer se to odvajanje moralo dogoditi kao preduvjet Isusovog poslanja. Istaknuo je kako se u ovom kontekstu može promatrati i Isusov uzvik na križu ‘Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?’ koji je značio dovršetak njegova poslanja, jer je Bog otac morao biti odsutan kako bi Isus izvršio svoje poslanje.
Mons. Uzinić zapitao je kako se može dogoditi da naša odsutnost bude prisutna u onom poslanju koje oni koje odgajamo imaju. Odgovor je dao u Isusu kao odgojitelju, kojemu na prvom mjestu nije bilo prenošenje istine i znanja, već mu je na prvom mjestu bilo komuniciranje svog iskustva Boga i života, koje je prenosio na vlastite učenike. „Bio je čvrst i smiren, bez oštrine i grubosti, potpuno predan svom poslanju.“ Napomenuo je kako je zajednica koja se formirala oko Isusa bila izričaj tog iskustva, ali i da ih je njegov odgoj vodio prema usvajanju njegova pogleda na Boga i ljude.
Škola koja ne samo kvalitetno prenosi znanje nego i škola koja komunicira iskustvo Boga
Na kraju propovijedi dubrovački biskup poželio je školi, učenicima i djelatnicima, da uza sve nagrade i upise na fakultete, budu škola koja komunicira iskustvo Boga i onog života kojeg je svojim primjerom pokazao Isus Krist. „Da to bude škola koja će onima koji su nam povjereni pomoći da postanu odrasli slobodni ljudi, koji će u društvu i Crkvi znati pronaći onu ulogu i ono poslanje koje Bog ima s njima. Da budu oni koji će znati staviti po strani one ideale i snove koje im ovaj svijet nameće kako bi se po svom djelovanju mogli staviti među one koji se zauzimaju za one koji su isključeni, za one koji su osiromašeni. Jer samo tako mogu biti graditelji boljeg društva, društva i Crkve u kojem neće biti siromašnih i odbačenih“, zaključio je biskup.
Na kraju misnog slavlja još jednom čestitke svima uputio je don Bernardo Pleše, ravnatelj Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića, a nadbiskup Puljić poželio je profesorima da nastave s dobrim radom.
Misno slavlje pjesmom su uveličali sadašnji i bivši učenici dubrovačke klasične gimnazije.
Nakon mise ispred crkve sv. Ignacija zajedno sa svećenicima slikali su se bivši i sadašnji profesori, učenici i djelatnici škole.
Nikša Sentić