Na 18. godišnjicu smrti blagopokojnoga dubrovačkog biskupa mons. Severina Perneka u srijedu, 2. svibnja biskup mons. Mate Uzinić predvodio je misu u dubrovačkoj katedrali u čijoj sakristiji je biskup Pernek 1997. god. pokopan.
U propovijedi biskup Uzinić je govorio o Božjoj prisutnosti u svijetu, kazavši da je ona za kršćane privilegija, ali i obveza „da činimo djela koja Isus čini kako bi u tim djelima Isus bio vidljiv u nama i prepoznatljiv u nama, (…) kako bi postali njegova prisutnost u svijetu i vremenu u kojem živimo.“ Kazao je da se to odnosi na Crkvu i na pojedine vjernike, no ipak „ima u Crkvi jedna služba na koju se to odnosi još i više, to je biskupska služba.“, te je donio iz Dogmatske konstitucije o Crkvi Drugog vatikanskog sabora Lumen Gentium citate koji se odnose na biskupsku službu, a podsjetio je vjernike i da se na ovaj dan slavi i blagdan biskupa sv. Atanazija.
Kazao je da je biskup Pernek bio „prisutnost Isusa Krista u onim vremenima u kojima mu je ova partikularna Crkva bila povjerena i kojoj je on bio pastir.“ Na kraju je zamolio Gospodina da mu On bude „nagrada za sav njegov trud, za sva njegova nastojanja, a s druge strane neka mu oprosti njegove pogreške i propuste i neka ga zajedno sa sv. Atanazijem i svim drugim koji su prošli slične okolnosti, te su zaživjeli svetost u Gospodinu, pridruži svojim svetima na nebesima.“
Na kraju mise je izmoljena molitva za pokoj duše biskupa Perneka, a vjernici su mogli doći u sakristiju gdje je biskup pokopan i gdje je pred spomen pločom s njegovim imenom zapaljena svijeća.
Mons. dr. Severin Pernek, sin Franje Perneka i Ane von Schneeberg, rođen je 9. studenoga 1924. u Travniku. Kako mu je otac zbog potrebe službe često selio osnovnu školu je pohađao u različitim mjestima. U Travniku je, kao sjemeništarac Banjalučke gimnazije, od 1935. godine pohađao gimnaziju i tu maturirao 1943. godine. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu, no nakon zatočeništva i križnog puta, završio ga je u Zagrebu, 1949. godine.
Za svećenika je zaređen u Zagrebu, 29. lipnja 1948. na naslov Banjalučke biskupije. Od 1949. godine pastoralno je djelovao u župama Prijedor i Bosanski Novi, zatim je postao biskupov tajnik u Banja Luci, a uz to obavljao službe propovjednika u katedrali, rektora katedrale, kancelara u Ordinarijatu, katehete i župnika do 1960. godine. Studij kanonskog prava na Lateranskom sveučilištu u Rimu završio je u ožujku 1964. g. Vratio se u Banja Luku na službu katedralnog župnika i generalnog vikara biskupije, gdje ga 10. travnja 1967. zateklo imenovanje dubrovačkim biskupom. Biskupsko posvećenje primio je u Zagrebu, 18. lipnja 1967. po nadbiskupu Mariu Cagni, apostolskom delegatu u ondašnjoj državi. Dubrovački biskupiju je preuzeo 23. srpnja 1967. godine, a biskupsko geslo bilo mu je: “Veritati in caritate” (Služiti istini u ljubavi). Preminuo je 2. svibnja 1997. godine u Dubrovniku, a pokopan je u sakristiji Stolne crkve 5. svibnja 1997. godine.
Šime Zupčić