Monografija ‘Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku’, koja uz sintezu dosadašnjih istraživanja donosi i nove znanstvene uvide o tom najpoznatijem spomeniku sakralne umjetnosti u Dubrovniku, čija je povijest odraz povijesti toga grada, predstavljena je u utorak 27. siječnja u Muzeju za umjetnost i obrt.
Pod uredništvom Katarine Horvat-Levaj okupljeno je trinaest autora, u izdanju Instituta za povijest umjetnosti, Katedralne župe Dubrovnik i ArTresor naklade. Na više od petsto stranica objavljen je niz stručnih tekstova o katedrali, od početaka Grada preko potresa 1667. do danas, koje prati opsežna dokumentacija, arhitektonski nacrti, grafički prikazane sheme i rekonstrukcije, fotografije arhitekture, slikarstva, skulpture i drugih umjetnički i povijesno važnih predmeta i dokumenata. Uvršten je i opsežan katalog umjetnina barokne katedrale, 365 kataloških jedinica o namještaju, oltarima, slikama, kipovima, crkvenom ruhu, crkvenim zvonima, zavjetnim darovima, moćnicima i crkvenom posuđu, pločama s natpisima na zidovima katedrale i knjigama.
Pisati znanstvenu monografiju o katedrali prilika je za istraživanje i interpretaciju vrhunskih umjetničkih djela koja je određena sredina stvorila i akumulirala, a čitanjem povijesne anatomije katedralnih građevina na nov način rekonstruiramo povijest gradova i biskupija, rekla je Katarina Horvat Levaj, urednica knjige. Sve to na najbolji način ilustrira dubrovačka katedrala Gospe Velike, dodala je.
Ocijenila je kako ta knjiga nije samo rekapitulacija dosadašnjih istraživanja, nego donosi i rezultate novih istraživanja na teme koje su ranije bile u sjeni. Dobili smo znanstveno utemeljenu i lijepu knjigu koja nije zanimljiva samo Dubrovčanima i povjesničarima umjetnosti, već nosi i univerzalne poruke, osobito one o vještini ondašnjih naručitelja zahvaljujući kojima, unatoč stranim imenima koja su radila na katedrali, ona nije strano tijelo u Dubrovniku, nego je izbrušena i prilagođena u taj ambijent, istaknula je Horvat-Levaj.
Govorilo se kako je ta katedrala ‘bez premca u cijelome Iliriku’, žarište različitih tekovina, izmjena, mode i ukusa, ponajprije iz Bizanta, a onda i iz drugih sredina, rekao je akademik Tonko Mareović. Po njegovim riječima, počeci katedrale na rubu su mitologije, što se vidi i u radu prethodnih istraživača, od upotrijebljenih izraza ‘enigme’ u radu Danka Zelića do ‘misterija’ kod Igora Fiskovića, a zbog čega je ona, unatoč mnogim generacijama istraživača, još uvijek mjesto potencijalnih istraživanja.
Za povjesničarku umjetnosti Željku Čorak monografija je važna jer donosi niz poruka, među kojima najvažnijom smatra onu o uvažavanju kriterija, s obzirom na to da je, napomenula je, dubrovačka katedrala svojom vrijednošću prožimala cijeli dubrovački teritorij do najmanjih naselja i crkvica, a i potvrđena je njezina posebnost unutar rimskog baroka.
Jedan od inicijatora projekta don Stanko Lasić, župnik katedralne Župe Gospe Velike, projekt vidi kao poticaj da se nastavi proučavati dubrovačka sakralna, kulturna i religijska baština, kao i da se mladi nadahnjuju iz tog vrela. Dubrovčani su imali povlasticu i zanos graditi čak tri katedrale na istom mjestu, svaki se put iznova, u skladu s arhitektonskim trendovima i graditeljskim mogućnostima, želeći Grad od kamena i sunca iznova zaodjenuti najboljom haljinom nove crkvene majke i matice, istaknuo je.
Najavivši da će monografija biti objavljena i na engleskom jeziku, ravnatelj Instituta za povijest umjetnosti Milan Pelc ustvrdio je da vjeruje kako će ta knjiga bolje od političara govoriti o postignućima ekonomski male, ali kulturnom poviješću velike i bogate zemlje.
Jedan od urednika Ivan Viđen napomenuo je kako veliki format monografije i težina od oko tri kilograma, svjedoči o tome da ovdje kvaliteta i kvantiteta idu ‘ruku pod ruku’. Mislili smo da smo puno znali o dubrovačkoj katedrali, no kada smo krenuli u arhivsku dokumentaciju, povezivali i istraživali, shvatili smo da znamo malo i još pronalazimo nove podatke, pa monografija zapravo nije dovršena, rekao je.
Dubrovački biskup Mate Uzinić monografiju je nazvao svojevrsnim mikroskopom koji im je omogućio da vide stvari koje dosad nisu primjećivali, uključivši i nedostatke, a smatra i da je ona pomogla otvoriti vrata katedrale koja bi i trebala ostati otvorena kako ona ne bi bila samo zgrada, već prostor u kojem se okuplja živa zajednica.
Autori tekstova u monografiji su Miho Demović, Igor Fisković, Katarina Horvat-Levaj, Marin Ivanović, Jelena Ivoš, Vjera Katalinić, Vinicije B. Lupis, Milan Pelc, Daniel Premerl, Radoslav Tomić, Stanislav Tuksar, Ivan Viđen, Danko Zelić. Likovno i grafičko oblikovanje napravio je Franjo Kiš, a glavninu fotografija snimio je Paolo Mofardin.
Na natječaju Hrvatska lijepa knjiga ta je monografija izabrana za sudjelovanje na međunarodnom natječaju Best Book Design u Leipzigu, te na međunarodnoj izložbi Book Art International u Frankfurtu. (Hina)
Portal culturenet.hr