Pozdrav na otvorenju Feste sv. Vlaha, 2015.
Gospođe i gospari, sestre i braćo, s radošću i zahvalnošću dočekali smo i ovogodišnju Festu našeg nebeskog zaštitnika sv. Vlaha, koji svojim zagovorom i zaštitom već 1043 godine bdije nad našim Gradom i njegovim pukom. Ovogodišnju Festu, posljednju prije jubilarne kojom ćemo se prisjetiti 1700. obljetnice parčeve mučeničke smrti, slavimo u specifičnim okolnostima. S jedne strane specifičnost je činjenica da je njegova crkva, koja ove godine slavi svoj tristoti rođendan, zatvorena zbog obnove. Zahvaljujemo Društvu prijatelja dubrovačke starine na izdašnoj pomoći, ali i svima drugima koji svojim doprinosom obnovi ove crkve pokazuju ljubav prema našem parcu. S druge strane specifičnost ovogodišnje Feste je to što naš Grad, koji s prvom nazivamo Gradom sv. Vlaha, ove godine nema vlast, nego se nalazimo u svojevrsnom predizbornom razdoblju. To, htjeli mi to priznati ili ne, ima negativne posljedice na život našeg Grada, a i, kako smo vidjeli proteklih tjedana, na našu Festu. Nekako kao da nas ove godine, čak i više nego inače, sva ova naša događanja i rasprave koje su tome povod, nukaju da se zajedno s akademikom gosparom Lukom Paljetkom i mi s molitvom uključimo u Tihi noćni razgovor tete Ane s njezinim i našim parcem i da mu s pouzdanjem u njegov moćni zagovor preporučimo svoj Grad govoreći:
Neka te ne zaboli ruka na kojoj grad
naš držiš, nigda, nigda, premda ti nije lako,
moj sveti Vlaho, ima svakakvijeh nas, što ćeš,
i teškijeh i lakih, ovako i onako,
lijepijeh, grubih, zlijeh, dobrijeh — ni svi prsti
na ruci tvojoj nijesu jednaki…
Pridružimo ovoj molitvi za svoj Grad također i molitvu i za one koji će nas voditi nakon izbora da uvijek na pameti imaju ona načela: “Non bene pro toto libertas venditur auro” i “Obliti privatorum publica curate”. Ta su načela proistekla iz naše kršćanske vjere i na njima je ovaj Grad u prošlosti izgradio svoj prosperitet. Ona su dobar temelj da može izgraditi i svoju budućnost. Isto molimo i za svoju domovinu i za našu Crkvu. Ovim molitvama pridružimo i molitve za domovinu i sunarodnjake sv. Vlaha, progonjene kršćane i druge vjerske i ideološke neistomišljenike diljem svijeta, uključujući i našu Europu, molimo zato i za Europu, za sav svijet, za zavađene narode da se pomire, za mir, ljubav, blagostanje… Nemojmo zaboraviti ni sebe, svoj život, svoje zdravlje, svoje obitelji, prijatelje, svoje župne zajednice, svoju dubrovačku biskupiju, kao i sve one koji će nam se pridružiti na našoj Festi, moleći se sv. Vlahu s pouzdanjem u njegov moćni zagovor koji, makar je bilo teških vremena, nikad nije zakazao.
Sv. Vlaho nam nije samo zagovornik nego i uzor. Zato Festa sv. Vlaha nije samo slavlje nego i poziv na nasljedovanje, poziv na svetost. U odgovoru na taj poziv od pomoći nam može biti Godina posvećenog života u ozračju koje slavimo ovogodišnju Festu. Uz napomenu da danas, na blagdan Svijećnice ili, kako mi u Dubrovniku kažemo Kandeloru, slavimo Dan posvećenog života, želim ukratko posvijestiti značenje Godine posvećenog života za Crkvu. To je Godina u kojoj su osobe posvećenog života – redovnice, redovnici i posvećeni laici – pozvani sa zahvalnošću promišljati o svojoj prošlosti, kako bi pronašli odgovor na pitanje svog poslanja u sadašnjosti i s nadom gledati prema budućnosti, ali i godina u kojoj bismo svi mi trebali postati svjesniji važnosti njihovog poslanja u Crkvi, kao i važnosti duhovnih zvanja, onog s čim u ovoj biskupiji godinama imamo velikih problema, za opstanak katoličke vjere na ovim našim prostorima, a s njom i istinskog značenja Feste sv. Vlaha.
Ciljevi Godine posvećenog života mogu nam biti putokaz za slavlje naše Feste, osobito u kontekstu priprave za već spomenuti veliki jubilej. Svaka Festa sv. Vlaha je na neki način poziv na zahvalni pogled u prošlost i naslijeđenu baštinu s kojom se s pravom ponosimo, ali i poziv na buđenje svijesti da ta baština zahtjeva osobni i zajednički angažman u sadašnjosti, kako bismo ono što smo primili mogli oplemenjeno i obogaćeno predati budućoj generaciji. Dozvolite mi i ovdje jednu digresiju. Ovdje govorimo o budućoj generaciji, a pitanje je koliko ćemo, ako ovako nastavimo, uopće moći govoriti o budućoj generaciji. Jučer smo slavili Dan života. Trebamo biti branitelji kulture života. Još više, sami trebamo biti otvoreni životu! Inače je sve uzalud. Ne bude li nas, neće biti ni našeg Grada, a ni Feste.
S nadom da imamo budućnost, a ne samo prošlost, pozdravljam i čestitam Festu sv. Vlaha vladinom povjereniku za grad Dubrovnik gosparu Niku Pavloviću i svim gradskim službenicima, županu gosparu Nikoli Dobroslaviću sa zamjenicima i suradnicima, predsjedniku županijske skupštine gosparu Ivanu Margaretiću i županijskim vijećnicima, kao i svim drugim predstavnicima društveno-političkog života, Sveučilišta i drugih znanstvenih institucija, kulture, prosvjete, športa, medija.
Srdačno pozdravljam i uvažene goste Grada i naše Feste.
Ponajprije pozdrav predstavnicima vjerskih zajednica, među kojima s posebnim poštovanjem ističem njegovo preosveštenstvo vladiku hercegovačko-zahumskog i primorskog Grigorija Durića.
Dobrodošlicu izričem i diplomatskom zboru, izaslanicima Vlade i Sabora, izaslanstvu susjedne Crne Gore, saborskim zastupnicima i zastupnicima u Europskom parlamentu, gradonačelnicima i načelnicima općina, predstavnicima udruga branitelja i drugih udruga proizišlih iz domovinskog rata, predstavnicima vojske i policije, dubrovačkim trobunjerima i drugim povijesnim postrojbama.
Pozdravljam sve hodočasnike, a među njima osobito veliku grupu Janjevaca iz Zagreba. S nama je i pjevački zbor iz Vinkovaca sa svojim župnim vikarom. Ovdje su da uzveličaju našu Festu. I njih srdačno pozdravljam.
S radošću pozdravljam predsjednika HBK mons. dr. Želimira Puljića, hvarsko-bračko-viškog biskupa mons. Slobodana Štambuka, šibenskog biskupa mons. Antu Ivasa, vladiku križevačkog mons. Nikolu Kekića, fra Leopolda Rochmensa, generalnog vikara i izaslanika beogradskog nadbiskupa, mons. Željka Majića, generalnog vikara i izaslanika mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanjske biskupije. Ovogodišnji predvoditelj misnog slavlja porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša još nije među nama, ali ga očekujemo u večernjim satima. Budući da dolazi zrakoplovom pozivam sv. Vlaha da ne zaboravi da je zaštitnik cijele biskupije, a što uključuje i našu zračnu luku u Čilipima kojoj je povremeno potrebno njegovo “famozo čudo od čudesa”. Pozdrav poštovanim vrhovnim glavaricama, provincijalkama i provincijalima, generalnom vikaru mons. dr. Petru Paliću, dekanima, rektoru crkve sv. Vlaha mons. Tomi Lučiću, katedralnom župniku don Stanku Lasiću, svim svećenicima, redovnicama i redovnicima, bogoslovima, novacima i svim okupljenim vjernicima. Zahvaljujem ovogodišnjem predvoditelju trodnevnice u čast Feste sv. Vlaha, isusovcu o. dr. Dalibor Reniću, koji će, kako je to sad već običaj, imati i kratki nagovor u sklopu Prve večernje koju ćemo slaviti u katedrali u 17,30 sati. Pozdravljam bratovštinu festanjula i osobito ovogodišnje festanjule gospare Jakšu Zupčića i Mata Lujo, sva druga bratstva i bratovštine, osobito njihove barjaktare, hodočasnice i hodočasnike, a svim Dubrovkinjama i Dubrovčanima i svim vjernicima naše biskupije, srdačno čestitam.
Pozdrav i hvala i sv. Vlahu, našem parcu, u čast kojega ćemo svečano i ponosno ponovo, 1043. put po redu, razviti naše barjake i zapjevati himnu, moleći ga da nam „tijelu zdravlje isprosi, a mir udijeli pameti“, „kako ono i oće ako Bog da. Amen, da Bog da!“
Živio sv. Vlaho!