Koncelebriranu misu za poginule branitelje i civilne žrtve rata na Dan dubrovačkih branitelja u petak, 6. prosinca u dubrovačkoj katedrali predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Uz pozdrav pripadnicima braniteljskih udruga i udruga proizašlih iz Domovinskog rata, biskup je potaknuo prisutne na prisjećanje svega onoga što se događalo da se ne bi zaboravilo i ponovilo.
U propovijedi je podsjetio da su se tog 6. prosinca 1991. čitala ista liturgijska čitanja, ali da ih mnogi, uključujući i svećenike, toga dana nisu uspjeli pročitati jer su napadi na Grad počeli u 5.40 ujutro. Što su ta čitanja tada proročanski mogla reći, misao je na koju je biskup u prvom dijelu propovijedi pokušao dati odgovor. „Prvi odgovor na ovo pitanje se nalazi u Izaijinom proročanskom govoru o siromasima koji ,će se opet radovati u Gospodinu’. Dubrovčani su tad, bez hrane, vode i osobito slobode, bili doista siromasi u onom najdoslovnijem smislu riječi. Izaija im navješćuje pobjedu. Opet ćete se radovati. I zaista u tom 6. prosincu 1991., koji je bio dan najjačih napada na Dubrovnik, dogodio se svojevrstan preokret u ratu na našem području jer je taj dan i neprijateljska bezobzirnost, stanovnike i branitelje Dubrovnika ispunila plemenitim prkosom koji im je dao novu moralnu snagu u kojoj se, nazire glavni razlog pobjede ne samo u ratu na ovom području, nego ina svim drugim ratištima u Hrvatskoj. To je bio isti onaj plemeniti ponos koji je dao snagu nesrpskom stanovništvu Vukovara da uz veliku cijenu izdrži 87-dnevnu opsadu grada i omogući pobjedu u Domovinskom ratu,“ rekao je dubrovački biskup. Kao drugi odgovor naveo je proročanski govor o ozdravljenju, ne toliko stvarnom, koliko duhovnom i moralnom, od gluhoće i osobito slijepila. „Prije 6. prosinca 1991. Hrvatska je bila napadnuta na svim frontama te je trećina njezinog teritorija bila okupirana, ali Europa i svijet, spominjem ih ovo u ovom obliku jer u evanđelju imamo dva slijepca, su i dalje bili gluhi i dalje nisu vidjeli. Pao je Vukovar u kojemu se dogodili stravični zločini, ali Europa i svijet su i dalje bili gluhi i dalje nisu vidjeli. I sam Dubrovnik i dubrovačko područje je i prije ovog dana, počinjući od 1. listopada 1991. doživio teške udarce, ali Europa i svijet, možda i zbog onog Izaijinog: ,Oni koji riječju druge okrivljuju’, koje se očitovalo u izjavama agresora da sami sebe napadamo, bijahu i gluhi i slijepi. 6. prosinca 1991. je, po prvi put, probio gluhoću i sljepoću Europe i svijeta i omogućilo da se konačno čuje i vidi istina.“
Razmišljajući nad istim liturgijskim čitanjima i njihovoj poruci vjernicima na blagdan sv. Nikole 2013. godine, biskup Uzinić je u drugom dijelu propovijedi ustvrdio da se najbolje možemo prepoznati u kategoriji „onih koji su, zavedeni onima ,koji riječju druge okrivljuju’, ali još i više svojom uljuljanošću u dobar i bezbrižan život, gluhi i slijepi za druge i njihovu nevolju, za siromahe i obespravljene među nama, kao i za siromahe i obespravljene, one najbjednije, širom svijeta.“ „Ni jedan kršćanin ne bi sebi smio dozvoliti da bude slijep, a osobito to ne bismo sebi smjeli dozvoliti mi u Dubrovniku i u Hrvatskoj, mi koji smo na vlastitoj koži osjetili što znači biti gluh i slijep i koliko znači to kad se čuje i progleda,“ poručio je.
Angelina Tadić