Na današnji dan je u Rimu, 24. svibnja 1883. godine, umro svećenik, filozof, dobrotvor i domoljub Đuro Pulić.
Svu je svoju imovinu oporukom ostavio raznim dubrovačkim ustanovama, među kojima i Biskupijskome sjemeništu kojemu je darovao svoju bogatu knjižnicu.
Ovaj je Dubrovčanin bio rođen 4. prosinca 1816. godine, a kao najboljega studenta iz Dubrovačke biskupije tadašnji biskup Antun Giuriceo poslao ga je u zavod Augustineum u Beču gdje je doktorirao 1842. godine i u kojemu se sprijateljio s Josipom Jurjem Strossmayerom i drugim uglednicima.
Po povratku u Dubrovnik djelovao je kao pedagog i teolog da bi potom bio promaknut u ravnatelja gimnazije u Zadru u kojoj je djelovao od 1851. godine. Iznimnu je energiju ulagao u borbu za ravnopravnost hrvatskoga jezika u nastavi i političkom životu tadašnje austrijske Dalmacije. Pripadao je krugu dubrovačkih i dalmatinskih narodnjaka koji su se borili za sjedinjenje Dalmacije s ostatkom Hrvatske te je djelovao i kao zastupnik u dalmatinskome saboru u Zadru.
Kako bi ga se uklonilo iz Dalmacije promaknut je 1863. na mjesto ravnatelja gimnazije u Trentu u sjevernoj Italiji, no i dalje je ostao aktivan u političkome i kulturnom životu domovine. Kao vrstan teolog i pedagog dum Đuro Pulić više je puta bio kandidat za katedru dubrovačkoga biskupa, ali do imenovanja nikada nije došlo. U posljednjoj se fazi života seli u Rim gdje je bio počašćen naslovom papinskoga tajnog savjetnika i postao je kanonik hrvatskoga zavoda Sv. Jeronima.
O tome koliku je popularnost uživao u rodnome gradu najbolje svjedoči činjenica da su mu se sugrađani odužili prenijevši njegove posmrtne ostatke iz Rima kako bi ih pokopali u temelje tada tek sagrađene grobljanske crkve Sv. Križa na Boninovu. U istoj mu je crkvi postavljen i spomenik, a ulica na Pilama imenovana je njegovim imenom.
Dubrovačka biskupija 2016. godine javnim predavanjem je obilježila 200. obljetnicu njegova rođenja.
I.V.
