Župljani župe Sveta Obitelj u Novoj Mokošici na 29. nedjelju kroz godinu, 19. listopada, tijekom misnog slavlja oprostili su se od svog župnika salezijanca don Ivana Bolkovca koji je punih devet godina vodio ovu župu, skrbio za njezin duhovni i materijalni napredak, a jedno vrijeme je bio i pročelnik Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije.
Pučku misu u 9 sati, uz sudjelovanje mnoštva vjernika i župnog zbora, predslavio je don Ivan Bolkovac. U svojoj, kao i uvijek, nadahnutoj homiliji izvrsno je povezao misijsku nedjelju sa svojom novom životnom i svećeničkom misijom koju će sada vršiti u župi u Belom Manastiru.
Za vrijeme službe župnika vizija mu je bila izgradnja nove župne crkve i pripadajućeg joj pastoralnog centra, ali su razne prepreke otežavale realizaciju. „Unatoč tome, ne trebate biti nezadovoljni, imate, doduše skroman, ali iznimno topao prostor u koji se zdušno okuplja Božji narod i gdje se, upravo zbog takvog prostora, posebnije osjeća obiteljsko ozračje,“ istaknuo je.
Na kraju mise zahvalu na duhovnoj izgradnji župe kao i oprost za situacije koje su bile ispunjene nerazumijevanjem, u ime svih župljana, izrazili su s članovi pastoralnog vijeća gospodin Ivo Vidojević i gospođa Marija Rudinica te uručili prigodan dar župljana u znak sjećanja.
Prisjetili su se divnih trenutaka koje je župa živjela i proživljvala sa svojim župnikom poput dočeka relikvija svetog Ivana Bosca, zatim Susreta hrvatske katoličke mladeži te brojnih sakramenata podijeljenih u ovoj župi.
„U ovu župu došao sam otvorena srca trudeći se činiti dobro. Jedno veliko hvala svima, ponajprije dragom Bogu, ali i svima vama ponaosob koji ste svojim zalaganjem doprinjeli rastu ove župne zajednice. Pred vama je još mnogo rada, novih projekata koje želim da ostvarite s novim župnikom don Ivom Zečevićem i sve vas nosim u svojim molitvama,“ uzvratio je don Ivan.
Na kraju se s nekoliko riječi obratio i novi župnik don Ivo Zečević: “Svećenikov je poziv takav u kojem trebaš biti uvijek na raspolaganju Bogu, ljudima, Crkvi. Ovo ne gledajmo kao na rastanak, nego kao novu mogućnost, novi izazov, još jedan blagoslov.“ Završio je stihovima don Ivanog omiljenog pjesnika Izidora Poljaka “…neću da moji dani proteknu mračni u tihu lijuć se rijeku vječnosti, kuda koracam hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti.”
Koliko rastanci diraju čovjekove osjećaje najbolje se moglo osjetiti kada su se župljani uputili prema vjeronaučnoj dvorani gdje je bio upriličen mali domjenak i sve to u želji da uz “čašicu razgovora”produže druženje i osobno razmjene svoje misli i osjećaje. Don Ivan se i na ostalim nedjeljnim misama oprostio s vjernicima koji su mu izrazili svoju zahvalnost i poželjeli svako dobro u životu i radu, te da nikada ne zaboravi devet godina života i rada u župi Svete Obitelji.
Silvija Jukić