Središnje euharistijsko slavlje proslave zaštitnika župe sv. Ilara u Mlinima u utorak 21. listopada predvodio je isusovac p. Ivan Ike Mandurić u zajedništvu s mjesnim župnikom don Miljenkom Babaićem i župnicima iz Župe dubrovačke te drugim svećenicima.
Propovjednik je kratko podsjetio na život sv. Ilara te naglasio neke detalje iz njegova života koji nose poruku i današnjim vjernicima. Hilarion (Ilar) se školovao u Aleksandriji, što bi se moglo usporediti s današnjim poznatim svjetskim učilištima poput Oksforda ili slično. Tamo je susreo jednu skupinu ljudi kojima se počeo diviti zbog onoga što kod njih vidi, a što je opisano u Djelima apostolskim riječima ‘gledaj kako se ljube’. Taj mladić je u srcu prepoznao da je to najvrijednije. “Onaj tko traži Boga, traži prije svega autentične svjedoke”, primijetio je p. Mandurić.
Govorio je predvoditelj slavlja i o Ilarovom pustinjaštvu. “Danas je najveći problem duhovnosti modernog čovjeka to što mu je način života ukrao sve trenutke u kojima bi on mogao biti sam. To je velika promjena u odnosu na prije dvadeset – trideset godina”, rekao je propovjednik i naglasio kako je potrebno imati trenutke u kojima osoba može biti sama i posvetiti se refleksiji svoga srca, misli, ispita savjesti, molitve… “Možda srce viče, vapi, a ne damo mu vremena da nam progovori, nego samo srljamo za onim što nam svijet nameće”, kazao je.
Preporučio je vjernicima da iznova otkrivaju vrijeme tišine te da, kad se odmaraju, ne čine to uz ekrane, nego da u tišini, “u pustinji svoga života, uz glas svojega srca i Gospodnji glas koji progovara”. Onda se može otkriti, poput sv. Ilara, gdje Bog osobu šalje.
Drugi trenutak koji je propovjednik naglasio je ‘susret s patnjom’ kojeg moderni čovjek izbjegava, a to je opasno za njegov život. Sv. Ilar je imao vremena za ljudsku patnju. Ako se čovjek makne od ljudi koji pate, on ne živi u realnom svijetu. Nabrajajući razne vrste ljudskih patnji, p. Mandurić je naglasio potrebu suosjećanja odnosno da čovjek bar u srcu ima one kojima je teško. Sv. Ilar je iz tog suosjećanja vapio Gospodinu da se smiluje osobi u potrebi. Postao je poznat, mnogi su mu dolazili, a on se bojao te vrste slave, pa je bježao od ljudi u pustinju. Poniznost i samokritičnost su nužni za rast u krepostima, naglasio je propovjednik. Nasuprot tome, hvalisanje je imunitet protiv pokajanja i raskajanosti srca.
Pater Mandurić je zatim govorio o svećeničkim i redovničkim zvanjima potičući i ohrabrujući roditelje, bake i djedove da u otvorenosti srca budu spremni prikazati svoje dijete, unuka ili unuku, Gospodinu. Trebamo iznova otkriti divotu toga da u našim obiteljima i naraštajima Gospodin podiže nove sinove koji će tako hrabro, svjedočki i sveto, uime naroda i Crkve, služiti Gospodinu, rekao je. To je nešto najljepše i to je najsigurnije jamstvo naše budućnosti. Zaključio je mišlju o tome kako sv. Ilar danas potiče sve da se mole za mir.
Nakon mise uslijedila je procesija oko crkve u kojoj su nošeni župni barjaci, a pod nebnicom je p. Mandurić nosio Presveti Oltarski Sakrament. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti župni zbor.
Večernju blagdansku misu predslavi župnik iz Zatona p. Dariusz Nowak. Misu na uočnicu blagdana također je predslavio pater Mandurić, a nakon mise je bila organizirana karitativna izložba radova nastalih na župnom likovnom susretu “Boje svjetlosti”.
A.T.
Fotografije: župčica.hr
