Poruka pape Franje za 1. Svjetski dan djece koji će se održati u Rimu 25. i 26. svibnja ove godine.
“Evo, sve činim novo!” (Otk 21, 5)
Dragi dječaci i drage djevojčice!
Bliži se prvi Svjetski dan posvećen vama, koji će se održati 25. i 26. svibnja u Rimu. Zato sam odlučio uputiti vam poruku, drago mi je da ćete je moći primiti i hvala svima koji će se potruditi učiniti je dostupnom.
Upućujem je prije svega svakome od vas ponaosob, tebi, draga djevojčice, tebi, dragi dječače, jer si »dragocjen« u Božjim očima (Iz 43, 4), kao što nas uči Biblija i kao što je to Isus mnogo puta pokazao.
Ovu poruku, istodobno, upućujem svima jer ste svi važni i, zato što zajedno, bilo da ste blizu ili daleko, izražavate čežnju svakoga od nas da rastemo i obnavljamo se. Podsjećate nas da smo svi djeca i braća i sestre, da ne bismo postojali da nije bilo onih koji su nas donijeli na svijet i da nitko ne može rasti bez drugih kojima može darivati ljubav i od kojih može primiti ljubav (usp. enc. Fratelli tutti, 95).
Tako ste svi vi, drage djevojčice i dječaci, radost svojih roditelja i svojih obitelji. Radost ste također čovječanstva i Crkve u kojoj je svaki od nas poput karike u vrlo dugom lancu koji se proteže od prošlosti do budućnosti i obuhvaća sav svijet. Zato vam preporučujem da uvijek pažljivo slušate priče odraslih: svojih majki, očeva, djedova i baka, pradjedova i prabaka! Ali ne zaboravite ni one od vas koji se, već tako mali, bore s bolestima i teškoćama, u bolnici ili kod kuće; one koji su žrtve rata i nasilja, koji trpe glad i žeđ, koji žive na ulici; koji su prisilno unovačeni ili prisiljeni bježati dijeleći sudbinu izbjeglica, odvojeni od vlastitih roditelja; koji ne mogu ići u školu, koji su žrtve zločinačkih skupina, droge ili drugih oblika ropstva, izrabljivanjâ. Ukratko, svu onu djecu kojoj se dan-danas okrutno otima djetinjstvo. Slušajte ih, štoviše, slušajmo ih, jer nam u svojoj patnji govore o stvarnosti, očima umivenim suzama i s onom ustrajnom čežnjom za dobrom koja se budi u srcima onih koji su doista vidjeli koliko je zlo strašno.
Mali moji prijatelji, da bismo obnovili sebe i svijet, nije dovoljno da budemo zajedno mi međusobno, nego moramo biti u zajedništvu s Isusom. Od njega dobivamo veliku hrabrost: On nam je uvijek blizu, njegov Duh ide pred nama i prati nas na našim putovima. Isus nam govori: »Evo, sve činim novo!« (Otk 21, 5). Upravo te riječi sam odabrao kao temu vašeg prvog Svjetskog dana. Te nas riječi pozivaju da postanemo spretni poput djece u shvaćanju novosti koju u nama i oko nas pokreće Duh Sveti. S Isusom možemo sanjati o novom čovječanstvu i raditi za društvo u kojem će biti više bratstva i u kojem će se posvećivati više brige našem zajedničkom domu, počevši od jednostavnih stvari kao što su pozdravljanje drugih, traženje dopuštenja, ispričavanje ili zahvaljivanje. Svijet se mijenja počevši od malih stvari, ne srameći se činiti male korake. Štoviše, naša nas malenost podsjeća da smo slabi i da trebamo jedni druge, kao udovi jednoga tijela (usp. Rim 12, 5; 1 Kor 12, 26). I to nije sve. Naime, drage djevojčice i dragi dječaci, ako si sam ni ne možeš biti sretan, jer radost raste u mjeri u kojoj se dijeli: rađa se iz zahvalnosti za darove koje smo primili i koje mi sami dijelimo s drugima. Kad ono što smo primili čuvamo samo za sebe, pa čak u svojoj hirovitosti želimo dobiti ovo ili ono na dar, zapravo zaboravljamo da smo mi sami jedni drugima najveći dar: mi smo “Božji dar”. Potrebni su, istina, i drugi darovi, ali samo radi zajedništva. Ako ih ne koristimo u tu svrhu, uvijek ćemo biti nezadovoljni i nikada nam neće biti dovoljni.
Ali kad smo zajedno, sve je drugačije! Sjetite se svojih prijatelja: kako je lijepo biti s njima, kod kuće, u školi, u župi, u oratoriju, posvuda; igrati se s njima, pjevati, otkrivati nove stvari, zabavljati se, svi zajedno, ne ostavljajući nikoga. Prijateljstvo je nešto prelijepo i raste jedino tako: dijeljenjem s drugima i opraštanjem, strpljivošću, hrabrošću, kreativnošću i maštom, bez straha i bez predrasudâ.
A sada vam želim povjeriti važnu tajnu: da bismo bili istinski sretni moramo moliti, mnogo moliti, moliti svaki dan, jer nas molitva izravno povezuje s Bogom, ispunjava naša srca svjetlom i toplinom i pomaže nam sve činiti s povjerenjem i mirom. I Gospodin Isus se uvijek molio Ocu. A znate li kako ga je nazivao? Na svom jeziku oslovljavao ga je jednostavno s Abbà, što znači “tata” (usp. Mk 1, 36). Činimo i mi tako! Uvijek ćemo osjećati njegovu blizinu. Sâm Isus nam je to obećao kad nam je rekao: »gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima« (Mt 18, 20).
Drage djevojčice i dječaci, kao što znate, u svibnju ćemo se okupiti u velikom broju u Rimu, upravo s vama koji ćete doći sa svih strana svijeta! A da bismo se dobro pripravili preporučujem da kad molite koristite iste one riječi kojima nas je Isus poučio u molitvi Očenaš. Molite tu molitvu svako jutro i svaku večer, a onda i u obitelji, s roditeljima, braćom, sestrama i bakama i djedovima. Ali ne mehanički, to ne! Nego razmišljajući o riječima kojima nas je Isus poučio. Isus nas poziva i želi da zajedno s njim budemo glavni protagonisti ovog Svjetskog dana, graditelji novog, humanijeg, pravednijeg i mirnijeg svijeta.
On koji je prinio sama sebe na križu da nas sve okupi u ljubavi, On koji je pobijedio smrt i pomirio nas s Ocem, želi nastaviti svoje djelovanje po nama u Crkvi. Razmišljajte o tome, osobito vi koji se spremate primiti Prvu pričest.
Ljubljeni, Bog koji nas ljubi od početka (usp. Jr 1, 5), ima za nas pogled najljubaznijeg oca i najnježnije majke. On nas nikada ne zaboravlja (usp. Iz 49, 15), i svaki dan nas prati i obnavlja svojim Duhom.
Zajedno s Blaženom Djevicom Marijom i svetim Josipom, molimo ovim riječima:
Dođi, Duše Sveti, pokaži nam svoju ljepotu,
što se odražava na licima dječaka i djevojčica iz cijeloga svijeta.
Dođi Isuse,
koji sve činiš novo,
koji si put koji nas vodi k Ocu, dođi i ostani s nama.
Amen.
Rim, Sveti Ivan Lateranski, 2. ožujka 2024.
FRANJO