Dvodnevni pastoralni pohod dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića župi sv. Nikole u Čilipima započeo je u nedjelju, 23. veljače. Uz koncelebraciju župnika don Josipa Barišića biskup je predslavio župnu pjevanu misu te okupljenim vjernicima progovorio o potrebi župnog zajedništva a na temelju misnih nedjeljnih čitanja uputio neke poticaje za život.
Župno zajedništvu u središtu pohoda
Dok je u prošlom pastirskom pohodu biskup želio upoznati bolje samu župu te je obilazio sva sela, crkve i groblja, u središte ovog ciklusa pastoralnih pohoda biskup Uzinić je stavio župno zajedništvo. Zašto je to učinio objasnio je vjernicima riječima: „Svatko kao da više vuče sebi, više ga vuče njegova crkva i groblje, negoli ono što je zajedničko i što kao takvo čini župnu zajednicu.“ Važnost zajedništva slikovito je objasnio na primjeru nedjeljnog objeda u obiteljima, a glavna značajka tog objeda je upravo da se na njemu okupe svi članovi obitelji što je ostalim danima teže izvedivo. Teško se okupljamo zajedno, a obitelj je Crkva, kao što je na svoj način to i župna zajednica, nastavio je biskup te poručio: „Zato sam želio naglasiti važnost ovog zajedništva i pozvati vas, članove ove župne zajednice, da koliko je god to moguće, usprkos svim razlikama i potrebama koji ovu župnu zajednicu čine tako bogatom i raznolikom, ipak uvijek ponovno tražite načine koji će vas međusobno povezivati i učvršćivati u zajedništvu.“ U povezivanju s drugim župnim zajednicama stvara se zajedništvo i u biskupiji čemu se teži osobito u sinodi koja se pripravlja, a za koju se na misama moli.
Biskup je nadalje kazao kako je potrebno ponovo otkriti „kako mi koji smo sastavljeni od tri stare biskupije (Dubrovačka nadbiskupija, Stonska biskupija i Korčulanska biskupija) možemo nakon skoro dvjesto godina postati bolje povezani te tako kao biskupija i kao kršćani, na ovom području, u ovom povijesnom trenutku, možemo iščitavati znakove vremena i davati prave odgovore na izazove vjere i našeg biti kršćani u ovom konkretnom trenutku povijesti na temelju evanđelja Isusa Krista koje je staro, ali je i mlado, jer evanđelje ne može ostarjeti nego uvijek na jedan dubok način daje odgovore na ona pitanja koja nas kao ljude muče“.
Isusov poziv da budemo savršeni poput Oca nebeskog
Tumačeći nedjeljnu evanđeosku poruku dubrovački biskup je kazao kako mu se ona, u duhu ovog pastirskog pohoda čini i znakovita. Objasnio je da je pročitani evanđeoski ulomak dio Isusovog govora na gori kojim je Isus donio novi zakon ne mijenjajući stari nego ga produbljujući i dajući mu pravo značenje. Starozavjetnu Božju poruku Izraelskom narodu „Budite sveti kao što sam ja svet“ Isus mijenja u „Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“. „Savršenstvo na koje Isus poziva ne prepoznaje svetost u odvojenosti od drugih i drugačijih nego ga prepoznaje u drugačijem životu. Nije savršen onaj koji izbjegava one koji ne poštuju Zakon nego je svet onaj tko svojim životom pokazuje njihovu vrijednost i važnost,“ kazao je biskup. Potkrijepio je to s više primjera među kojima i tim da kršćani dolaskom na nedjeljnu misu pokazuje važnost i vrijednost te nedjeljne mise jer to misno slavlje odražava i oblikuje njegov svakodnevni život. „Sadržaj savršenstva na Isusov način je razumijevanje zakona i zapovijedi, ne zaustavlja se on samo na riječima, na minimumu, nego on želi da Božje zapovijedi shvatimo u svoj dubini.“
Biskup je u nastavku govorio i kako Isus od kršćana traži da se uopće ne osvećuju nasuprot tadašnjem naprednom zakonu o kontroliranoj osveti. To treba također ispravno shvatiti, ne da trebamo biti pasivni i dopustiti da nam svatko čini što hoće, nego da na mržnju ne smijemo odgovoriti mržnjom, da ne smijemo dozvoliti da se uvučemo u vrtlog osvete koji shvaća da se zlo može pobijediti samo zlom, nasilje nasiljem. Na vlastitom primjeru Isus je pokazao da se vrtlog zla može pobijediti samo ljubavlju, a mržnja oprostom. „I to je poruka koju bismo mi kršćani trebali naučiti kako ne bismo na zlo uzvraćali zlom nego bismo umjesto mržnje i zla u svoj život unosili ljubav“, poručio je biskup. Isus je proširio obzore ljubavi, ljubav kao dužnost nije zaustavio samo na onima koji nas ljube nego nas poziva i da ljubimo one koji nas ne ljube, koji nas mrze. Ljubav prema neprijateljima je vrhunac ljubavi, ono što nas doista čini savršenim kao što je ljubav koju nam je Bog objavio u Isusu Kristu.
Kroz molitvu rasti u ljubavi prema svima
Isus je ljude ljubio do kraja, do smrti na križu. Umirući je rekao, pravdajući ljude, „Oče, oprosti im jer na znaju što čine“. To je nov način razumijevanja Zakona, kojim nas Isus uči da budemo drukčiji, da budemo sol, svjetlo. Ako su kršćani isti kao drugi nema razloga zašto bi postojali. Upravo je to poziv kojeg moramo doslovno shvatiti, naglasio je biskup Uzinić.
Pojasnio je da to možda nije moguće za ljubav u osjećajnom smislu, ali jest moguće za ljubav kroz molitvu. „Znam, ovdje je bjesnio rat, mnogima još rane nisu zacijelile, možda u srcu postoji još određen otpor. To je razumljivo, ljudski. Ali Isus nas poziva ne ostati onakvi kakvi su ljudi nego postati savršeni kao što je Otac. Možda ne možemo osjećajima, ali možda možemo molitvom. Zašto je važna molitva? Ona nam pomaže shvatiti da Bog ljubi ne samo dobre, nego da ljubi zle, da ljubi sve i svakoga. Ne znači to da Bog ljubi zlo. Trebamo razlikovati one koji su zli od zla kojeg čine. Ne možemo zlo ljubiti. Ali možemo one koji čine zlo, oni su naša braća. Ma i mi samo smo činili i činimo zlo. Kako bi bilo da nas Bog zbog toga ne ljubi? A Bog nas svejedno ljubi. I poziva nas da i mi ljubimo druge. Molitva je način da to razumijemo“, kazao je dubrovački biskup. Dodao je i kako zahvaljujući molitvi možemo također postati sredstva Božje ljubavi ovom svijetu i vremenu, prestajući činiti ono što su činili Izraelci, kategorizirati ljude i svrstavati ih u one koji su dobri i koji nisu dobri, one koji su sveti i one koji nisu sveti.
Onaj tko ne dozvoljava da ga zahvati vrtlog osvete i oprašta, onaj koji u molitvi usvaja Božje osjećaje ljubavi prema svima, nikoga ne isključujući, može biti na putu da dostigne ono Očevo savršenstvo, poručio je biskup Uzinić. Biti savršen kao Otac znači u pravom smislu biti svet.
„Mi još nismo savršeni, ali biti članovi Crkve znači biti oni koji se trude ostati na putu savršenosti ne isključujući druge, nego se trudeći oko samog sebe. I pomažući onima koji to nisu da i oni pronađu put, ne isključujući nego uključujući kako bi i oni mogli biti dionici Kristove Crkve na putu savršenstva“, zaključio je biskup.
Prvog dana pastoralnog pohoda biskup je također bio vjernicima na raspolaganju za ispovijed, družio se s njima poslije mise, posjetio obnovljeni Zavičajni muzej Konavala, objedovao s članovima župnog pastoralnog vijeća i drugim župnim suradnicima, a poslijepodne se susreo s polaznicima župnog vjeronauka u župi i njihovim roditeljima.
Drugog dana pohoda u ponedjeljak, 24. veljače biskup je posjetio Dječji vrtić i jaslice, susreo se s učenicima, nastavnicima i drugim djelatnicima u školama u Čilipima i Močićima. Navečer je slavio misu u župnoj crkvi te se susreo s pastoralnim vijećem, zborovima, upravom bratstava i njihovim članovima.
Bio je to drugi pastoralni pohod biskupa Uzinića ovoj župi, a odvijao se u sklopu drugog kruga pastoralnih pohoda župama Konavoskog dekanata.
A.T.
Župa sv. Nikole Čilipi
