Trodnevna duhovna priprava za svetkovinu sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije, započela je u srijedu 30. siječnja u zbornoj crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku. Euharistijsko slavlje predvodio je profesor biblijskih predmeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu dr. don Marinko Vidović. Riječi dobrodošlice ovogodišnjem propovjedniku na početku mise uputio je rektor crkve sv. Vlaha mons. Toma Lučić.
Dr. Vidović je u propovijedi govorio, uz ostalo, o značenju slobode za život čovjeka ističući da se sloboda ne iscrpljuje u tome da radimo što hoćemo nego da je njezina punina u traženju i ispunjavanju volje Božje.
Kroz sliku „obrane i zaštite“ naveo je primjere kako su se sustavi i države u prošlosti organizirale da bi se obranili od vanjskog i unutarnjeg neprijatelja. „Tako se čuvala sloboda i tako se čuvao građanski život i uređenje i u ovom svjetski poznatom gradu,“ rekao je propovjednik. „Ali jesu li zidine spasile Dubrovnik?“ dodao je. Pobožna priča o svećeniku Stojku koji je u viđenju vidio mladića koji ga je upozorio na mletačku opasnost, te je alarmirao grad i grad se obranio, pokazuje da je bio spašen na drugi način. „Taj svećenik je alarmirao jer je bio u tišini, jer je molio, jer je komunicirao s Bogom. U toj komunikaciji s Bogom i ovaj svetac mu je mogao prići i reći da se gradu nešto sprema i da poduzme nešto da se grad i sloboda spase.“ I grad se spasio.
Govoreći o slobodi danas istaknuo je paradoks da što se čovjek više diči slobodom treba mu još više zakona da je regulira te se s pravom postavlja pitanje: „Zar je to sloboda?“ Sloboda koju čovjek gradi – gradi se na zakonima, ograničenjima jer „moja sloboda ograničava tuđu, tuđa sloboda moju i tek u tom ograničavanju možemo živjeti neku slobodu.“ „Dubrovnik je bio svjestan da se takva sloboda najbolje može čuvati ako se čovjek stavi pod zaštitu, ali ne zaštitu čovjeka, ne zaštitu ljudskih izuma, ne zaštitu zidina nego pod zaštitu Božju ili Božjeg ugodnika, onoga koji je Boga svojim životom proslavio i koji može za nas kod Boga zagovarati,“ istaknuo je dr. Vidović. Ta Božja zaštita spašavala je Dubrovnik jer Bog štiti čovjeka od njegove samovolje u ispravnoj slobodi omogućujući mu da bude odgovorno slobodan. „Takvoj zaštiti ne trebaju preveliki zakoni i odredbe nego treba čovjek koji je sposoban kleknuti, povući se u tišinu, staviti se u komunikaciju s Bogom i onda iz te komunikacije živjeti i poštivati onoga koji živi s njim, zemlju u kojoj živi i sve ono što su mu ostavili preci.“ Sveci su tu da nam kažu kakvu to slobodu hoće Bog. Kad se bez Boga počinje govoriti o slobodi dolazimo do rušenja slobode, do ropstva. Među težim ropstvima je ropstvo svojoj pretjeranoj slobodi, naglasio je propovjednik. Da je tako bilo u Dubrovniku zidine bi bile porušene. No, čovjek je pred Bogom poštivao ograničenja te slobode kao i one koji su odlučivali što je najbolje za grad.
„Svaki grad ima svoga sveca, ali vi u Dubrovniku nemate svog sveca nego vaš svetac ima vas, on nosi vaš grad i vas,“ poručio je dr. Vidović. Dok se tog sveca štovalao bilo je bolje u obitelji i obiteljskom zajedništvo jer se to može naučiti samo iz čovjekove povezanosti s Bogom, ustvrdio je. Štiteći drugog uz sebe čovjek će najbolje zaštititi sebe. Poštujući tuđu slobodu i dajući joj prostora najbolje će zaštititi svoju slobodu. Propovjed je zaključio riječima sv. Pavla iz poslanice Galaćanima: „Za slobodu nas Krist oslobodi!“ tumačeći ih da čovjekova sloboda treba biti oslobođena, treba biti sloboda novog čovjeka otvorena Bogu i iz te otvorenosti – otvorena čovjeku.
Na završetku mise izmoljena je molitva sv. Vlahu, a nakon mise učenici Osnovne škole „Mokošica“ izveli su prigodan program pod nazivom „Učenici svetome Vlahu“.
U crkvi sv. Vlaha na euharistijskom slavlju sudjelovao je i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić te festanjuli Stijepo Brailo i Antun Skurić.
Angelina Tadić