U rodnom Gradcu u Hercegovini pokopan je u utorak, 25. rujna umirovljeni svećenik Dubrovačke biskupije don Martin Sentić, utemeljitelj jurahominizma. Misu zadušnicu predvodio je mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije, a na misi je propovijedao dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Obred pokopa vodio je župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije don Nedjeljko Krešić.
Biskup Uzinić je u propovijedi naglasio don Martinovo zalaganje za čovjeka te kako je o ljudskim pravima govorio temeljeći ih na vrijednostima evanđelja. Spomenuo je i kako je pokojnik govorio o dvije Biblije: Bibliji naravnog moralnog zakona koja govori čovjeku da čini dobro i izbjegava zlo te objavljenoj Bibliji s objavljenim moralnim zakonom po Mojsiju i Isusu Kristu.
Spomenuo je kako je imao smisla za humor kroz koji je često iskazivao neka svoja nezadovoljstva. Poruke koje je biskupu pisao uvijek su počinjale riječima sv. Tome apostola kojima je on nakon uskrsnuća priznao Isusa Krista svojim Bogom i spasiteljem, te dodao da je don Martin pošao ususret onome koga je za života priznavao svojim Bogom i Spasiteljem.
Tumačeći misna čitanja biskup Uzinić je kazao kako je pokojnik uistinu bio među onima koji „riječ Božju slušaju i vrše je“. Sav svoj pastoralni i intelektualni rad temeljio je na Svetome pismu. Njegova Biblija je cijela bila iscrtana i išarana jer ju je jako puno koristio. Uz to je proučavao i dokumente Drugog vatikanskog sabora posebice pastoralnu konstituciju „Gaudium et spes“ (Radost i nada) u kojoj je, uz proučavanje međunarodnih konvencija, pronašao inspiraciju za svoj jurahominizam.
U svom obraćanju biskup Perić je, uz ostalo, istaknuo kako je pokojni don Martin, dok je bio na službi u Ingolstatu u Njemačkoj, rado novčano pomagao biskupiju iz koje je potekao darivajući onoliko koliko je mogao za nova svećenička zvanja.
Kancelar Dubrovačke biskupije don Ivica Pervan na kraju mise pročitao je kratki životopis pokojnika te priopćio kako su sažalnice uputili bivši dubrovački biskup sada zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, bivši dubrovački svećenik sada hvarski biskup mons. Petar Palić te sadašnji župnik u Ingolstatu u Njemačkoj don Ivo Nedić.
Na groblju je oproštajne riječi od pokojnika izrekao sveučilišni profesor i borac za ljudska prava dr. sc. Zdravko Bazdan koji je don Martinu zahvalio na njegovom svjedočanstvu življenja i tumačenja Govora na Gori, dvije zapovijedi ljubavi i ljudskih prava. Kazao je također da je don Martinov jurahominizam uvrstio u svoju knjigu te su svi njegovi studenti upoznati sa svjetonazorom univerzalnog jurahominizma utemeljenog na Povelji o pravima čovjeka UN-a, Evanđelju Isusa Krista i na Općoj deklaraciji UN-a o pravima čovjeka.
Na misu i pokop došli su svećenici Dubrovačke biskupije kao i svećenici hercegovačkih biskupija, rodbina i prijatelji kako bi se oprostili od pokojnog don Martina i pomolili za njegovu dušu.
Don Martin Sentić rođen je 24. srpnja 1932. godine u Gradcu kraj Neuma, od roditelja pokojnih Vida i Anice Begušić. Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a teologiju u Splitu i Zagrebu. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 29. lipnja 1959. godine. Prvu službu vršio je u župi Svetog Spasa Vitaljini kojom je upravljao do 1964. godine. Kroz to vrijeme opsluživao je i župu Gospe Karmelske u Pločicama kroz tri godine. Nakon Konavala, 1964. godine služio je jednu godinu u župi sv. Petra u Čari, a potom je ponovno u Vitaljini do 1968. godine. Od 1968. upravljao je župom u sv. Stjepana u Zatonu, a dvije godine kasnije ide u Hrvatsku katoličku misiju u Ingolstadt /Njemačka. U Njemačkoj je radio do umirovljenja 1998. godine a potom se vraća i živi u Dubrovniku sve do smrti. Godine 2009. proslavio je svoju zlatnu misu.
Posebno su mu na srcu bila prava čovjeka pa je svoja razmišljanja i nastojanja oko prirodnih prava i dužnosti svakoga čovjeka sažeo je u složenicu latinskog podrijetla jurahominizam (čovjekopravlje), o čemu je objavio i knjigu. Dobitnik je mnogih domaćih i međunarodnih priznanja za svoju angažiranost i brigu oko prava i dužnosti svakoga čovjeka, utemeljenu na, kako je isticao, Povelji o pravima čovjeka UN-a (New York, 1945), Evanđelju Isusa Krista, i na Općoj deklaraciji UN-a o pravima čovjeka (Pariz, 1948). Tri puta je bio nominiran za Nobelovu nagradu za mir, a dobitnik je i visokih priznanja poput onog Hrvatskog helsinškog odbora za promicanje međuvjerskog dijaloga 2003. godine ili Reda hrvatskog pletera od prvoga predsjednika Republike Hrvatske dr. Franja Tuđmana. Preminuo je 24. rujna u Svećeničkom domu u Dubrovniku.
A.T.
Fotografije: Svećenički dom