Predavanje o poznatom glazbeniku dr. fra Bernardinu Sokolu naslovljeno “Život u kutiji OZN-e” u srijedu, 21. veljače održao je dr. fra Stipe Nosić u blagovaonici samostana Male braće u Dubrovniku.
Predavač je podsjetio na životni put ubijenog glazbenika koji je rođen 20. svibnja 1888. u Kaštel Sućurcu, a za svećenika zaređen 1912. Najprije je 1913. djelovao kao profesor u Franjevačkoj gimnaziji na Badiji, a školsku godinu 1913/14. bio je profesor u Franjevačkoj gimnaziji na Košljunu na otoku Krku. Već 1915. nastavio je studij glazbe na „Akademie für Musik und darstellende Kunst“ u Klosterneuburgu kod Beča. Istovremeno je na Augustinskoj teologiji učio crkveno pravo, moral, pastoral i liturgiku. Završne ispite položio je 1917. i postao učitelj pjevanja, zborovođa i orguljaš. Koncem 1917. došao je u Samostan Male braće u Dubrovnik. Tu je na Franjevačkom teološkom učilištu predavao moralku, crkveno pravo i glazbu. U to vrijeme predavao je (od 1918.) i glazbu na Dubrovačkoj državnoj gimnaziji. U Samostanu Male braće ostao je do 1924., kada je otišao u Rim na daljnje teološko i glazbeno usavršavanje. Teologiju je doktorirao 6. travnja 1925. na Univerzitetu u Rimu, a u istom gradu na Papinskoj višoj glazbenoj školi 30. lipnja 1926. završio je studij muzikologije. Od 1927. do 1932. predavao je kao honorarni docent koralno pjevanje i crkvenu muzikologiju na Teološkom fakultetu u Zagrebu. Na Badiju se opet vratio 1932. gdje je bio nastavnik glazbe na tamošnjoj Franjevačkoj gimnaziji. U Zagreb je otišao 28. lipnja 1941., gdje je doživio blaži moždani udar. Na Badiju se opet vratio 19. veljače 1944. odakle su ga 28. rujna odveli partizani. Nedugo zatim njegovo tijelo izbacilo je more na plažu u Orebiću, gdje je od skupine mještana pokopan u napušteni mitraljeski rov.
Dr. Nosić govorio je o glazbenoj karijeri franjevca i glazbenika Sokola, koji je još za života ušao u strane stručne leksikone. A posebno uspješan bio je kao izdavač glazbenih zbirki. Tu se ističe njegov glazbeni niz „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu – Zbirka za crkvenu i svjetovnu glazbu“, koju je izdavao od 1929. do 1941., i u kojoj je izišlo 80 brojeva. Potom je govorio o nedavno pronađenim dokumentima u dosjeu franjevca Sokola u arhivu OZN-e (Odjela za zaštitu naroda), te predstavio okupljenima sadržaj dosjea, u kojem nema Sokolova datuma rođenja, nema optužbe, nema osude, ni „smrtnog lista“. U njemu je njegovo svojevrsno oproštajno pismo i mali novinski isječak s člankom o njemu, u kojem autor „D“ navodi citat iz pjesme koju je Sokol uglazbio: „Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat na svom bit će svoj!“ U mapi je i njegova objavljena zbirka br. 7 „Crkvene skladbe“ (za jedan glas uz pratnju orgulja). Kao optužnica može se shvatiti taj kratki novinski članak objavljen u „Hrvatskom glasu“, 5. kolovoza 1941. s naslovom „Desetgodišnjica glazbenih izdanja o. dra Bernardina Sokola“. U njemu su podcrtani navedeni stihovi, koje su djelatnici OZN-e povezali s tadašnjim poglavnikom Antom Pavelićem. Istina je, međutim, da se tu ne radi o pjesmi Paveliću, nego o pjesmi Miha Jerinića s naslovom „Himna Ante Starčevića“, koju je Sokol uglazbio i objavio u zbirci „Hrvatsko selo“ pod br. 61. „Fama“ da je Sokol ispjevao pjesmu Anti Paveliću živjela je u Sokolovo vrijeme i koštala ga je života.
Sokolov subrat zaključio je da se posmrtni ostaci nevino optuženog i bez suda ubijenog glazbenika Sokola nalaze na plaži u Orebiću pune 74 godine, koliko i dokumenti o njemu u kutiji OZN-e, i da bi napokon bilo vrijeme da se pronađu i ekshumiraju, kako bi ga se na civilizacijski i kršćanski način moglo sahraniti.
Predavanje je održano kao priprema na slavlje 130. godišnjice rođenja ubijenog glazbenika, koje će biti upriličeno u svibnju u njegovu rodnom mjestu i u Splitu.
Mala braća/A.T.
Fotografije: Mario Macan