Ususret blagdanu sv. Franje Asiškog i Godini posvećenog života koja će biti u listopadu otvorena u Vatikanu, razgovarali smo s gospođom Nedom Koprivec, ministrom Franjevačkog svjetovnog reda pri samostanu Male braće u Dubrovniku. Gospođa Neda nije časna sestra nego vjernica laikinja koja je već 24 godine članica reda kojeg je osnovao sv. Franjo.
Gđa Neda, možete li nam ukratko objasniti što je to Franjevački svjetovni red?
Franjevački svjetovni red je treći red kojeg je osnova sam sveti Franjo. Zove se svjetovni jer njegovi članovi Evanđelje Isusa Krista trebaju živjeti u svijetu jer i svoj život žive u svijetu, a ne u samostanu kao prvi i drugi red. Mi također nismo samo neka udruga ili zajednica nego institucija iza koje stoji Crkva svojim autoritetom. Imamo, kao i drugi redovi, svoje Pravilo. Prvo Pravilo odobrio je papa Honorije 1223. godine. Pravilo se mijenjalo prema potrebama Crkve i prilikama vremena u kojima su živjeli franjevački svjetovnjaci. Posljednje obnovljeno Pravilo odobrio je papa Pavao VI. 1978. godine.
Naime, nakon što je sv. Franjo osnovao I. i II. red, za njim su hrlili mnogi svjetovnjaci, osobe koje su imale obitelji i koje su željeli s njim živjeti u Bratstvu Krista. Za njih on osniva poseban Red da u svijetu žive Kristovu ljubav. Taj se Red uskoro toliko proširio da nije bilo grada u Italiji, a potom i Europi i kršćanskim zemljama, gdje nije djelovao. Prvi članovi bili su bračni par – blaženi Lukrezije i Buonadonna.
Danas u svijetu Franjevački svjetovni red ima oko 450 000 članova, a u Hrvatskoj nas ima oko 4.200.
Kako ste Vi postali članicom?
Ja sam osobno jako vezana za franjevaštvo. Živjela sam tu blizu Male braće, pa smo se kao djeca uvijek igrali u klaustru samostana, ljeti smo se tu skrivali od vrućine, a zimi od hladnoće. I svaku večer smo molili krunicu. Život me kasnije odveo izvan Grada, pa sam, kad me Veljka Krasovac pozvala da ponovo pjevam u zboru u Male braće kao da sam se preporodila. FSR pristupila sam, nakon godine novicijata, 1990. godine.
Ljudi koji dolaze u Male braće na mise i klanjanja utorkom vide ponekad ta naša zavjetovanja pod misom, pa se onda raspituju što je to i prilaze. I tako se upoznaju s nama i postaju članovi.
Koja je zadaća Franjevačkog svjetovnog reda?
Prema Pravilu, ali i po daru milosti Božje mi „trebamo žarkom molitvom, ljubavlju i poslušnošću prema službenicima Crkve i crkvenom učiteljstvu pomagati da Crkva, kao Kristova zaručnica uvijek svijetli ljepšim sjajem, te da nam Krist, kao Franji, bude nadahnitelj i središte našeg života s Bogom, ljudima i svime stvorenim.“ Mi se trudimo to činiti u svojoj svakodnevici. Trudimo se svjedočiti u svijetu, u susretima s ljudima biti dobronamjerni, uslužni. Svjedočiti u malim stvarima.
U Dubrovniku djelujete pri samostanu Male braće. Koliko imate članova? I postoji li ovaj svjetovni franjevački red i u drugim mjestima u Dubrovačkoj biskupiji?
U mjesnom bratstvu u Male braće ima nas najviše, oko 80, u Dubrovniku još postoji bratstvo pri Svetom Josipu u Lapadu, a u biskupiji postoje još bratstva koja djeluju u Blatu, Orebiću, Kuni, Lumbardi, Rožatu i Cavtatu. Tako da nas ima osam. Svako bratstvo ima svog duhovnog asistenta i to nam je jako važno . Mi možemo raditi, ali nam je potrebna ta ‘duhovna infuzija’. Uglavnom su to franjevci ili franjevke, ali npr. u Lumbardi to je župnik don Frano Markić, dijecezanski svećenik. Duhovni asistent našeg bratstva sada je naš gvardijan fra Veselko Grubišić. Zaštitnici su nam sv. Franjo (4.10), sv. Ljudevit Kralj (25.8) i sv. Elizabeta Ugarska (17.11.).
Imamo i jedan podatak da je 1911. godine u Red ušlo čak 150 članova. Sada vlada jedna oseka, ali se uzdamo u Gospodina da će ići na bolje.
Inače, Red je organiziran tako da postoji vodstvo Reda koje čini Međunarodno vijeće sa sjedištem u Rimu. Svaki narod ima svoje Nacionalno vijeće. Dalje smo organizirani prema područjima i mjesnim bratstvima. U Hrvatskoj imamo pet područja: osječko, zagrebačko, riječko, zadarsko i splitsko-dubrovačko. Splitsko-dubrovačko područje sv. Leopolda Mandića ima 26 zajednica s oko 600 članova, a sjedište nam je u Splitu.
Kako se postaje punopravnim članom FSR?
Članovi postajemo jednogodišnjom pripravom – novicijatom, a nakon toga zavjetujemo se pod misom. Zavjeti su trajni i daju se za čitav život.
Postoje li neke posebne obveze koje članovi Franjevačkog svjetovnog reda trebaju činiti svakog dana ili svakog mjeseca?
Svakog dana molimo Časoslov za puk, zatim deseticu krunice na nakanu o kojoj se dogovaramo na našim sastancima. Primjerice, jedno vrijeme smo je molili za Susret hrvatske katoličke mladeži koji se održavao u Dubrovniku. Prisustvujemo svetim misama, klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu, pobožnostima u crkvi, pjevamo u crkvenim zborovima, čitamo na misama, sudjelujemo u čišćenju crkve za blagdane. Hodočastimo na izvore franjevačke duhovnosti i u druga svetišta. Išli smo tako na Trsat, u Jalžabet, planiramo odlazak na Košljun uskoro, na grobove fra Ivan Perana, fra Damira Cvitića i fra Srećka Volarića, u svibnju ćemo u Vukovar. Prisustvujemo duhovnim obnovama u Gradu i u domovini. Sudjelujemo u radu viših franjevačkih vijeća, te pisanim prilozima u franjevačkim glasilima. Imamo i posebno glasilo FSR za cijelu Hrvatsku.
Na mjesečnim susretima, skupštini i biblijskom satu razmatramo Riječ Božju i riječ Crkve, kako bismo rasli u ljubavi prema Bogu i čovjeku. Posjećujemo bolesne članove kod kuće, u bolnici i domovima. Prikazujemo mise za preminule članove, za potrebe bratstva, Crkve i domovine.
S bratstvom iz Lapada dva puta godišnje već 20 godina posjećujemo Dom staraca „Domus Christi“ te im pjesmom, prigodnim poklonima i svećeničkim blagoslovom ublažavamo bar malo samoću i tegobe starosti i bolesti. Posjedujemo i grob na Boninovu za svoje članove, ali po potrebi izlazimo ususret i onim obiteljima koje nemaju gdje sahraniti svog pokojnika.
S našim barjakom sudjelujemo u procesiji sv. Vlaha i na Gorici. Također sudjelujemo i u projektu Afrika, pomoći poplavljenima i drugim potrebnima. Dva puta smo organizirali i dolazak novinara Hrvatskog katoličkog radija Domagoja Pejića u Dubrovnik kako bi nam predstavio svoju knjigu i film.
Mjesno bratstvo u Kuni izdaje glasnik „Zvona Delorite“, a uvezanog su ga poklonili i sv. Ivanu Pavlu II. kad je bio u Dubrovniku.
Djelujemo tako molitveno i karitativno. Naša bratstva u drugim dijelovima Hrvatske također su aktivna u pitanjima zaštite okoliša. Kroz sve to spoznajemo da nam je životom više svjedočiti da pripadamo Gospodinu po putevima tog čudesnog zaljubljenika u Krista i sve stvoreno – sv. Franje Asiškog. Mnoge istaknute osobe bile su članovi Franjevačkog svjetovnog reda poput papa sv. Ivana XXIII. i Pija X., bl. Alojzija Stepinca ili sluge Božjeg kardinala Franje Kuharića, pa su nam i oni svojim životnim primjerom pomoć na našem putu. Nedavno je i sisački biskup Vlado Košić postao članom Franjevačkog svjetovnog reda. Naš ministar na nacionalnoj razini sad nam je Stjepan Kelčić.
Za sve one koji bi možda željeli postati članom FSR možete li nam reći kako to mogu učiniti?
Treba doći u Male braće, razgovarati s našim duhovnikom i nakon što duhovnik da zeleno svijetlo, osoba može početi dolaziti na naše sastanke i biti primljena u novicijat. Za to vrijeme nema pravo glasovanja npr. ako su izbori, ali nakon što se zavjetuje onda postaje punopravan član. Svaki tjedan se sastaju s našim učiteljem novaka Ivicom Turčinovićem i upoznaju sa svim što je potrebno kako bi pravilno razumjeli duh i praksu Franjevačkog svjetovnog reda.
Zahvaljujemo Vam i želimo Vašem redu puno novih mladih članova koji bi u našoj biskupiji bili nositelji tog jedinstvenog duha asiškog siromaha nenavezanog na materijalno i otvorenog ljepotama svega stvorenog.
|
|||||
Angelina Tadić