Zbornik radova „250. obljetnica župe Presvetog Spasitelja u Mokošici“ predstavljen je u srijedu, 25. svibnja u sklopu trodnevne župne priprave za proslavu nebeskog zaštitnika župe. Predstavljači zbornika bili su: prof. dr. sc. Zdenka Janeković Römer, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju, mons. dr. Petar Palić, biskup mostarsko – duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko – mrkanjski, prof. dr. sc. Slavica Stojan, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku te župnik i glavni urednik zbornika don Ivica Pervan.
Zbornik koji prati višestoljetni razvoj ove župne zajednice objavljen je uz 250. obljetnicu proslave župe, a zbog poznatih razloga tek sada je predstavljen javnosti. Sama župa je kroz povijest imala nekoliko naziva: župa Svetog Spasa, župa Svetog Spasitelja te od 2019. godine župa Presvetog Spasitelja, o čemu je govorio župnik Pervan. Župa je ustanovljena 30. travnja 1769. godine dekretom nadbiskupa Nikole Pugliesija. Nastala je odcjepljenjem od matice odnosno župe Velike Gospe u Rožatu. Tada nije bilo ceste između ovog dijela i Rožata, tek poneki puteljak koji je u pojedinim dijelovima godine bilo blatnjav, a putovati barkom iz Mokošice u Rožat, uzvodno, bilo je teško, mnogi nisu znali niti plivati te je prijetila opasnost da se potope, objasnio je župnik. „Vjernici su imali potrebu živjeti vjeru, a nije ju bilo moguće prakticirati“, ustvrdio je te nastavio kako su predstavnici civilne vlasti u ono vrijeme dobili od biskupa da tri sela: Petrovo selo, Mokošica i Sustjepan, čine novu župu. Župnik Pervan je naglasio ulogu bratstava koji su pomogli životu novoutemeljene župe Mokošica, a o čemu se puno može saznati upravo u zborniku.
O sadržaju zbornika u koji je okupio dvadesetak znanstvenika i stručnih osoba, podrobnije je govorila dr. Stojan. Istaknula je posebno veliki doprinos dr. Janeković Römer koja je prvi put prezentirala matrikulu (statut) Bratovštine Svetog Spasitelja, a taj posao je imao nekoliko faza: transkribiranje jednog dosta neprohodnog teksta, prijevod na hrvatski jezik te detaljnu studiju o značenju tih bratovština. Dr. sc. Zrinka Pešorda Vardić je na sličan način obradila matrikulu druge bratovštine, Bratovštine sv. Stjepana, no njoj na raspolaganju nije bio izvornik koji je nestao u Domovinskom ratu nego je radila prema jednom prijepisom starom stotinjak godina. „To je jedna od najstarijih matrikula na Mediteranu“, ustvrdila je dr. Stojan.
Uz radove ovih triju znanstvenica u knjizi se nalaze i radovi čiji autori su: dr. sc. Antun Koncul, dr. sc. Ivana Lazarević, akademik Radoslav Tomić, Ivana Svedružić Šeparović, maestro Krešimir Magdić, Ivan Viđen, dr. sc. Marinko Marić, Đivo Bašić, dr. sc. Rina Kralj Brassard, dr. fra Jozo Sopta, dr. sc. Jelena Obradović Mojaš, a svi oni otkrivaju pojedine segmente života župne zajednice u Mokošici otkrivajući mnoge do sada nepoznate ili manje poznate stvari koji se sada mogu naći na jednom mjestu.
Dr. Janeković Römer govorila je o laičkim vjerskim bratovštinama i o tome što su one značile za život stanovnika u malom mjestu. Kazala je kako su bratovštine na ovom području postoje od 1225. godine kada je utemeljena prva, a to je bila pokornička bratovština bičevalaca. Tijekom srednjeg vijeka i ranog novog vijeka nastalo je desetine novih među kojima i bratovštine u Mokošici. Bratovštine su postojale sve do francuske uprave kad je većina bratovština ukinuta, a imovina im je zaplijenjena.
Govoreći o bratovštini Svetog Spasitelja dr. Janeković Römer kazala je kako je ona utemeljena „zbog milosrđa, na hvalu Boga i na spas duša“. Bratovštine su tada bile mjesta širenja i razvoja laičke duhovnosti. Imale su dvije glavne svrhe: promicanje kršćanske duhovnosti u svjetovnom životu i milosrđe prema potrebitima. Promovirale su stil života koji će voditi dobrobiti zajednice, novom životu i konačnom spasenju duša, kazala je predavačica te opisala detaljnije što su sve one činile. „Prvenstvo u primanju pomoći imali su članovi bratovštine – bratimi i članovi njihovih obitelji… Ali razne oblike pomoći pružali su i onima koji nisu bili članovi zajednice.“ Skrb o bolesnima bila je osobito ozbiljno shvaćana, članovi su morali uz teške bolesnike biti danju i noću. Važna je bila i briga za ukop pokojnika. U odgoju mladih bratovštine su naglašavale poštivanje odraslih i sudjelovanje na misama. Matrikule su propisivale i kazne za nemoralno i nepoželjno ponašanje a one su mogle biti materijalne prirode (u novcu) ili duhovne prirode (post, molitve i milostinja).
O važnosti župe i župne zajednice govorio je biskup Palić. Usporedio je zbornik s mozaikom jer sve riječi napisane o povijesti i sadašnjosti župe Presvetog Spasitelja u Mokošici čine jedan mozaik koji, doduše ne sasvim cjelovito i potpuno, pomaže shvatiti život jedne vjerničke zajednice na ovom području.
Govoreći o instituciji župe kroz povijest biskup Palić je kazao kako se na Istoku o župi može govoriti već od drugog stoljeća, a na Zapadu tek od četvrtog. Tad se već govori o gradskoj, prigradskoj i seoskoj župi, a sama riječ je nekad označavala i biskupiju i župu. Biskupiju i župu konačno je područno odredio Tridentski sabor u 16. stoljeću, a to se dalje usavršavalo s ciljem spasenja duša. Biskup Palić je kazao i što o župi kaže Drugi vatikanski sabor u 20. stoljeću, a ta definicija je ušla i u Zakonik kanonskog prava. Objasnio je i kako je samo partikularna Crkva (biskupija) Crkva u punom smislu. Župa je podređena biskupiji iako je njezin život jasan u kontekstu mjesne Crkve te je preko svojih pastira ujedinjena je s biskupom. „Župa je poput jedne stanice biskupije, a vjernici su pozvani njegovati osjećaj za biskupiju i biti uvijek spremni da na poziv svog pastira posvete svoje snage biskupijskim inicijativama“, pojasnio je mostarski biskup.
Ono što odlikuje naše dalmatinske biskupije su bratovštine, nastavio je mons. Palić te istaknuo vrijednost matrikula objavljenih u zborniku. Preporučio je za čitanje 153. stranicu zbornika ako se želi više saznati kako se nekad živjelo na ovom području.
Na predstavljanju u dvorištu župne crkve bili su brojni vjernici ove župne zajednice, svećenici iz drugih župa, većina autora članaka u zborniku kao i drugi zainteresirani sugrađani. Nazočan je bio i dubrovački biskup mons. Roko Glasnović te dubrovački gradonačelnik Mato Franković.
U glazbenom dijelu programa sudjelovao je Mješoviti zbor Mokošica i trio Lirio, a program je moderirala Marijeta Radić.
Zbornik radova „250. obljetnica župe Presvetog Spasitelja u Mokošici“ donosi faksimile knjiga bratovštine (matrikula) Sv. Spasa iz Mokošice u Ombli, matrikule Sv. Spasa iz Mokošice, Matrikule sv. Stjepana iz Sustjepana u originalnim jezicima i prijevodima na hrvatski, kao i notni zapisi nekih pjesama ovog kraja. Tu je i dio posvećen novijoj povijesti župe s fotoalbumom.
Zbornik ima 429 stranica, izdavači su Župa Presvetog Spasitelja i Matica Hrvatska ogranak Dubrovnik. Predgovor je napisao glavni urednik župnik don Ivica Pervan. Prevoditeljica sažetaka na engleski jezik je Vesna Baće, lektor Maroje Burum, korektorica Ana Rajić, a dizajn i grafičko oblikovanje potpisuje Boris Jović.
Angelina Tadić
