Istraživačko-edukacijski projekt “Otkrivanje starih dubrovačkih katedrala” koji se od 2015. godine provodi u Dubrovniku predstavljen je u katedrali Gospe Velike, u petak 9. listopada. Nakon pet godina provođenja ovog projekta o dosadašnjim rezultatima govorili su dr. sc. Maja Zeman, prof. Suzana Damiani i Ivan Viđen. Prezentaciju projekta organiziralo je Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.
Projekt je započeo u vrijeme dok je katedralni župnik bio dr. sc. don Stanko Lasić, a nastavljen je i s novim župnikom don Marinom Lučićem. Pozdravljajući okupljene uime Vijeća za kulturu i znanost povjesničar umjetnosti Viđen je prenio i pozdrave bivšeg župnika Lasića te ih je kratko upoznao s osnovnim povijesnim činjenicama vezanim uz istraživanje podzemlje dubrovačke katedrale i Bunićeve poljane.
Potres koji je pogodio Dubrovnik 15. travnja 1979. godine oštetio je, uz ostalo, i katedralu pa su započela arheološka istraživanja radi njezine statičke sanacije. Ona su trajala od 1. travnja 1981. godine i trajala su do studenog 1986. godine, kada je ona građevinski bila sanirana i nakon provedene restauracije interijera ponovno predana tadašnjem dubrovačkom biskupu. Dok su istraživanja u katedrali bila pri kraju trajala su i istraživanja na susjednoj Bunićevoj poljani koja su trajala oko tri godine i završila u travnju 1987. godine. Od tog arheološkoga lokaliteta danas je dostupno oko 150 m2 u podzemlju katedrale i 200 m2 ispod Bunićeve poljane. Sve je radove istraživanja i sanacije koordinirao tada novoosnovani Zavod za obnovu Dubrovnika s partnerima; arheološka istraživanja i elaborate u katedrali je provodio Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba sa svojim partnerima. Istraživanja je vodio znanstvenik Josip Stošić iz Instituta za povijest umjetnosti, uz nadzor arheologa Ivice Žile iz tadašnjega Zavoda za zaštitu spomenika kulture (danas: Konzervatorski odjel).
Nakon arheoloških istraživanja, većina je pokretnih nalaza – kojih je bilo jako puno – pohranjena u južno potkrovlje katedrale i na neka druga mjesta, a njihova važnost je već i tada bila prepoznata, jer su oni otkrili dotad neke nove stvari. Istraživači su otkrili prvu, tzv. bizantsku katedralu, za koju se ranije nije znalo, ispod romaničke katedrale, za koju se iz povijesnih izvora znalo da je postojala na istome mjestu. To je dovelo u pitanje sve dotadašnje spoznaje o nastanku Dubrovnika i o njegovim prvim stoljećima. O interpretaciji tih nalaza znanstvenici i danas lome koplja, kazao je predstavljač Viđen. Sve te interpretacije počivanju na nalazima arhitekture ispod katedrale, a budući da se bez poznavanja i pokretnih nalaza ne može dati cjelovita interpretacija, to je potaknulo nastanak ovih radionica jer je nedostajala cjelovita obrada i pokretnih nalaza. Do 2015. godine ti pokretni arheološki nalazi su bili neinventarizirani i zapravo nepoznati. Arheološko nalazište ispod katedrale i Bunićeve poljane, a riječ je o urbanoj arheologiji, veliko je ne samo po veličini, već i po značenju za znanost. Nemoguće je cjelinu istraživanja interpretirati bez objedinjavanja spoznaja o pokretnim i nepokretnim nalazima, a ovim projektom se želi tome pridonijeti.
Viđen je opisao i sam nastanak ideje o studentskim radionicama u dogovoru župnika Lasića, akademika Igora Fiskovića i njega osobno, te se krenulo daljem dogovaranju i potpisivanju sporazuma između Gradske župe Gospe Velike u Dubrovniku i Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prvi ciklus radionica počeo je krajem rujna i početkom listopada 2015. godine. Radionice se održavaju u Dubrovniku tri puta godišnje, a uz radove na katedrali studente se upoznaje i sa značajnim mjestima, galerijama i muzejima u Dubrovniku i Cavtatu, a to su sve omogućili pojedinci i institucije kojima je Viđen zahvalio. Posebno je zahvalio Društvu prijatelja dubrovačke starine, Dubrovačkim muzejima, Javnoj ustanovi Rezervat Lokrum, Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Kazalištu Marina Držića, Dubrovačkom simfonijskom orkestru, Folklornom ansamblu Linđo, Art radionici Lazareti, muzejskim zbirkama franjevačkoga i dominikanskoga samostana te Muzejima i galerijama Konavala – Kući Bukovac.
Tijekom ostatka godine, dok se ne radi u radionicama na samoj katedrali, istražuje se dokumentacija pohranjena u ustanovama u Zagrebu i Dubrovniku. Ovaj specifični projekt, sastavljen je zapravo od niza malih projekata, a novčano ih podupire Gradska župa Gospe Velike, Dubrovačka biskupija i Upravni odjel za kulturu Grada Dubrovnika te povremeno i nadležno Ministarstvo kulture.
Dr. Zeman, docentica na Odsjeku za povijest umjetnosti FF u Zagrebu, predstavila je temeljne aktivnosti ovog istraživačko-edukacijskog projekta, a to je stručna i znanstvena obrada pokretne građe odnosno arheoloških nalaza i pokretnih spomenika proizašlih iz istraživanja na spomenutom lokalitetu osamdesetih godina prošlog stoljeća. Riječ je o jednom od najsloženijih episkopalnih arhitektonskih kompleksa na području istočne obale Jadrana, s više razvojnih faza od kasne antike do novog vijeka. Obuhvaća građevine od prve, tzv. bizantske katedrale, pa preko romaničke katedrale i dodatnih sklopova uz tu katedralu/katedrale, poput obrambenoga bedema, četverolisne memorije i zvonika-krstionice. Kazala je i kako je 2015. godine započelo nešto što je trebalo biti nastavljeno trideset godina ranije, nakon završetka arheoloških istraživanja, ali su početak Domovinskoga rata, a potom i bolest istraživača to spriječili.
Docentica Zeman je također govorila o važnosti radionica za same studente kao i njihovo upoznavanje s kulturnom baštinom dubrovačkoga područja te je navela kako su u međuvremenu napisani i obranjeni neki diplomski radovi na teme iz ovoga projekta, kao i oni vezani uz katedralu. Podsjetila je i na izložbu 2017. godine u palači Sponza, koja je kasnije ponovljena i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na kojoj je predstavljen prvi ciklus radova koji je trajao dvije godine (2015.-2017.). Zatim je 2018. godine sklopljen i dodatni ugovor u koji su se, uz inicijalna dva partnera, projektu priključili Institut za povijest umjetnosti, Odsjek za restauriranje i konzerviranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i Institut za arheologiju. Obzirom na složenost i opseg posla ti su stručnjaci i institucije potrebni za uspješno odvijanje istraživanja i rada radionica.
U projektne aktivnosti, kao voditelji timova, u razdoblju od 2018. godine do danas uključeni su
dr. sc. Ana Marinković, doc. i dr. sc. Maja Zeman, doc., s Odsjeka za povijest umjetnosti FFZG, Ivan Viđen, povjesničar umjetnosti i arheolog, vanjski stručni suradnik Gradske župe Gospe Velike, mag. art. Suzana Damiani, red. prof. s Odsjeka za konzervaciju i restauraciju umjetnina ALU u Zagrebu; dr. sc. Ivana Ožanić Roguljić s Instituta za arheologiju; dr. sc. Danko Zelic s Instituta za povijest umjetnosti; dr. sc. Goran Zlodi, izv. prof., s Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti FFZG. Vanjski suradnici na projektu: dr. sc. Tomislav Ivanjko, doc. (izrada digitalne baze podataka); dr. sc. Matko Matija Marušić (obrada kamene plastike); Ana Požar Piplica, restauratorica (obrada oslika); Irena Šimić, dokumentaristica Instituta za povijest umjetnosti (obrada dokumentacije); dr. sc. Marina Šiša Vivek (obrada keramike); dr. sc. Nikolina Topić (voditeljica obrade stakla).
U drugom periodu (2018.-2020.) napokon je sistematizirana građa pokretnih nalaza iz potkrovlja katedrale, a radi se o raznovrsnom materijalu, od kamene plastike, ulomaka stakla, keramike, zidnog oslika i metala. Predavačica je najavila i kako će prva u nizu planiranih monografija biti posvećena već završenoj stručnoj i znanstvenoj obradi staklenih ulomaka iz dubrovačke katedrale koju je napravila dr.sc. Nikolina Topić. Od fragmenata kamene plastike do danas je obrađeno preko dvije tisuće ulomaka, onih većih, kao i oko pet stotina onih manjih. Svi podaci su uneseni u digitalni katalog koji će se i u buduće nadograđivati. Ostatci zidnih oslika prvih dviju katedrala broje na desetke tisuća fragmenata iz različitih razdoblja, te su oni skenirani ili fotografirani. Mnogobrojni keramički nalazi su tražili također sistematizaciju, dosad su nalazi oprani i sortirani te su izdvojeni reprezentativniji primjerci, a oni će svakako doprinijeti daljim interpretacija o prvim stoljećima povijesti Dubrovnika.
Što se tiče same raznovrsne dokumentacije iz istraživanja koja je pohranjena u nekoliko institucija u Dubrovniku i Zagrebu, krenulo se prema njezinoj digitalizaciji. U narednom periodu težit će se organizaciji ukupne digitalne interaktivne baze podataka na serveru Filozofskog fakulteta, kako za same studente tako i za širu javnost, kazala je dr. Zeman.
Suzana Damiani, redoviti profesor na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, govorila je o zidnim oslicima prve dvije dubrovačke katedrale koji su u posljednje vrijeme primarna aktivnost. Zbog poznatih okolnosti ove godine samo studenti ALU sudjeluju na radionicama u Dubrovniku. Profesorica je kazala i kako je ovo sjajna privilegija za studente koji u praksi rade in situ, no ovdje se nalaze licem u lice s velikim brojem različitih ulomaka na kojima mogu vidjeti primjere različitih žbuka i tehnologije korištene u različitim vremenima, kao i tehnologije oslikavanja zidova. Od 2018. godine nastavili su s radovima na dokumentiranju ulomaka odnosno na skeniranju ulomaka, tako da imaju pristup licu ulomka da vide motive koji bi im u jednom trenutku omogućili povezivanje, kazala je profesorica. Ispričala je i kako se nije moglo sve tako jednostavno povezati s onim što se nalazi in situ, te su primjenjivali različite pristupe. Bavili su se i ponovnom adekvatnom pohranom ulomaka te su uzimali i uzorke za analizu i u samome podzemlju katedrale kako bi dalje istraživali uzorke ugljena i žbuke radi datacije različitih slojeva. Prof. Damiani je na kraju izrazila nadu da će se radionice u dubrovačkoj katedrali nastaviti i da će studenti nastaviti dolaziti.
Istraživačko-edukacijski projekt “Otkrivanje starih dubrovačkih katedrala” provodi se već pet godina u suradnji Gradske župe Gospe Velike iz Dubrovnika i Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u partnerstvu s Institutom za povijest umjetnosti u Zagrebu, Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i Institutom za arheologiju u Zagrebu, a u kojem sudjeluje i više vanjskih suradnika iz znanstvenih i kulturnih institucija iz Zagreba i Dubrovnika.
Temeljni su ciljevi projekta stručna i znanstvena obrada te zaštita pokretnih spomenika i arheoloških nalaza pronađenih prilikom istraživanja lokaliteta podzemlja dubrovačke katedrale i Bunićeve poljane tijekom istraživanja provedenih u razdoblju od 1981. do 1987. godine. Aktivnosti projekta uvelike se provode kroz studentske radionice, u kojima sudjeluju studenti studija povijesti umjetnosti, kao i studenti studija restauracije i konzervacije ALU u Zagrebu. O važnosti aktivnosti projekta govori već činjenica da su nalazi proizašli iz istraživanja dubrovačke katedrale u dugom razdoblju od trideset godina bili neobrađeni, neobjavljeni i uvelike nepoznati stručnoj i široj javnosti. Rezultati projekta time će znatno doprinijeti saznanjima o postanku i povijesnom razvoju Grada Dubrovnika u dugom razdoblju od kasne antike do novoga vijeka.
Prezentaciji projekta nazočio je i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Angelina Tadić
