Prenosimo iz drugih medija
– razgovor s voditeljicom Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije za Dubrovniknet.hr –
11.04.2015 u 12:31
Obiteljsko savjetovalište Dubrovačke biskupije
“Ljudima treba razgovor
s nekim tko ih neće odmah osuditi
i pred kim će moći iznijeti svoje zatomljene emocije”
Iz dana u dan, čini se, sve je više poteškoća životnih s kojima se ljudi moraju znati nositi, a pri tome se počinju osjećati poput “ispuhanih balona”, puno je depresije, puno je besmisla, puno ovisnosti, puno praznine… Često se puno priča, a riječi slabo dopiru do drugih, govori se, tako, da se “potroši” vrijeme a onaj drugi kome su upućene i ne sluša… Čovjek je sve usamljenije biće….treba li biti tako, koliko su poteškoće s kojima se ljudi susreću objektivne, koliko ljudi potraži pomoć da može broditi dalje, kako im pomoći… pitanja su o kojima smo porazgovarali s Kristinom Rožić, mladom psihologinjom, voditeljicom Obiteljskog savjetovališta pri Dubrovačkoj biskupiji.
Napisala: Lidija Crnčević
Kristina Rožić, voditeljica Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije, kroz višegodišnji rad s ljudima, na pojedinačnoj i grupnoj razini, uspješno je primjenjivala svoje formalno stečeno stručno znanje iz područja psihologije (diplomirala na Saint Francis College-u, u New Yorku, SAD, 2002.), i organizacijskog biheviora (magistrirala s tri specijalizacije: menadžment ljudskih potencijala, razvoj organizacije, te trening i razvoj zaposlenika, sve na Polytechnic University-u 2004., u New Yorku, SAD), u pomaganju klijentima prevladati izazove i poboljšati kvalitetu i učinkovitost u njihovom osobnom i poslovnom aspektu života. Od 2012. je voditeljica Obiteljskog savjetovališta osnovanog pri Dubrovačkoj biskupiji.
Kako biste nam opisali djelokrug rada Obiteljskog savjetovališta u Dubrovačkoj biskupiji i što je bio osnovni motiv za njegovo otvaranje?
– Sveukupno djelovanje Savjetovališta se svodi na centralnu misao vodilju: pomoći ljudima ostvariti bolju kvalitetu življenja. Mi smo savjetodavni centar, dakle, savjetujemo i educiramo ljude u tehnikama prevladavanja životnih izazova te im pružamo moralnu potporu. U svom djelovanju, često surađujemo s drugim centrima, ustanovama, udrugama itd. koje imaju ovlasti i/ili drugačiji, speciliziraniji, djelokrug rada od našeg. Npr., kad su nasilja u pitanju, uvijek surađujemo s CZSS i policijom.
S druge strane, ponekad centri i ustanove preporuče ljudima naše Savjetovalište i zbog toga što u svome radu nudimo i jednu dodatnu, duhovnu, dimenziju. A sve što radimo je po otvorenom organizacijskom modelu. Dakle, uočavamo potrebe i resurse društva te u sklopu Savjetovališta, uz pomoć tih resursa, proizvodimo usluge kojima nastojimo zadovoljiti potrebe tog istog društva. Evaluiramo svoj rad i uvijek ga nastojimo poboljšati. Volonteri i suradnici sa svojim znanjem i iskustvom, koje zaista spremno i rado dijele, su uistinu jedna velika okosnica u našem radu, i, slobodno bismo mogli reći, što se Savjetovališta tiče i smisao gesla „od ljudi za ljude“. Ovom prigodom, evo, od srca zahvaljujem svim našim suradnicima, volonterima i korisnicima naših usluga na povjerenju i doprinosu kvaliteti rada našeg Savjetovališta!
Savjetovalište djeluje od rujna 2012. – iz dosadašnjeg iskustva s kakvim problemima vam se ljudi – u različitim životnim dobima – obraćaju, što ih najviše tišti, s kakvim se poteškoćama najčešće susreću? U kojoj životnoj dobi se ljudi najviše susreću s iskušenjima, problemima života? Djeca, mladi, odrasli, nezaposleni, razvedeni…? Koliko vam se ljudi obraća za pomoć? Što ih najviše tišti – odnosi u obitelji, odnosi s ljudima ili neke druge stvari’
– Pa, moram priznati, ima svakojakih životnih situacija i izazova s kojima se pojedinci i obitelji nose i teško mi ih je svesti na nekakav zajednički nazivnik. Naime, svaka situacija je uistinu jedinstvena zbog toga što je svaka osoba jedinstvena i kontekst iz koje proizlazi njezina situacija nije identična drugoj. Naše Savjetovalište je od svog osnutka do danas već stotinama ljudi pružilo i pruža svoje usluge, a nekakve, recimo, kategorije problema uključuju problematične međuljudske odnose, od sitnih svađa i netrpeljivosti do razvoda pa čak i nasilja u raznim i groznim oblicima; ponekad ljudi upadaju u nezavidne životne situacije zbog nemogućnosti nošenja s raznim strahovima ili novim situacijama, ovisnostima, bolestima, itd. Ponekad nam se jave i zbog jednostavnijih stvari kao npr. da im pomognemo u prioritiziranju obveza, stjecanju samopouzdanja itd. A ponekad opet, i u zadnje vrijeme sve češće, ljudi nam dođu jer trebaju nekog uz koga su slobodni dopustiti sebi osjetiti dugo zatomljivane emocije i porazgovarati s nekim tko ih neće osuditi niti im odmah nuditi načine da se „poprave“, nego ih uistinu razumjeti i pomoći im da krenu u boljem pravcu… Ima, doduše, i onih koji nam dođu da im pomognemo u njihovom odnosu s nekim iz njihove obitelji ili druge bliske okoline jer ne znaju kako im prići ili kako ih privoljeti na savjetovanje… Evo, da napomenem kad je već prigoda, svi koji bi voljeli doći i porazgovarati, mogu nam se javiti utorkom između 11 i 14h na 020/322-054 i naručiti se za termin. Primamo i individualno i obitelji i grupe svih ili nijednih religijskih uvjerenja.
Koliko činjenica da je savjetovalište pri Biskupiji olakotno ili otegotno djeluje na ljude koji Vam se obraćaju za pomoć?
– Ne bih mogla u njihovo ime govoriti, ali rekla bih da je za korisnike itekako olakotno što smo pri Biskupiji jer vrednote naše katoličke vjere prožimaju svo naše djelovanje. Budući da smo otvoreni za sve ljude podjednako i ne namećemo našu vjeru kao takvu niti jednom korisniku, iz tog kuta naše korisnike niti ne pitamo o kvaliteti usluga. Korisnici, radije, evaluiraju naš rad bazirano na tome koliko smo profesionalni, stručni i učinkoviti u svome radu, i zadovoljni su uslugom koju im pružamo. Naše savjetodavne usluge su besplatne, a kvaliteta usluge vrhunska upravo zbog naših uvjerenja o tome što je zapravo naše poslanje u Savjetovalištu i kakvim očima trebamo gledati svakog brata čovjeka, bez obzira tko on bio, što napravio ili ne napravio, što imao ili nemao, u što ili koga vjerovao…
Iz Vašega iskustva, kod nas ali i vani gdje ste radili, podnose li vjernici lakše “životne križeve” koje nose na leđima?
– Kad kažete „vjernik“, pretpostavljam da mislite katolik pa ću iz te perspektive odgovoriti. Čovjek je čovjek. Naravno da svakoga dotaknu teške životne situacije i ne mislim da je itko duševno imun na bol ili da bi ga neka tužna ili nepravedna situacija manje boljela ili trebala manje boljeti jer je vjernik. Ali svakako mislim da istinska vjera može itekako dati smisao patnji, obnoviti nadu i uliti novu snagu u duh koji je klonuo. Naša vjera nije ništa drugo nego uzvraćanje ljubavlju na Ljubav kojom smo ljubljeni, kako bismo zauvijek ostali u Njoj, a to je jedino važno. Sve kušnje su prolazne i nitko ne dobije križ koji ne može nositi. A ako ponekad i posrne, na putu će uvijek sresti i Majku i ponekog Šimuna i Veroniku…
Što su za Vas objektivne, zbiljske, istinske poteškoće u životu čovjeka – ili je ono što je subjektivno, ma koliko realno ne bilo teško, ujedno i najteže?
– Jako dobro pitanje i pomalo teško za odgovoriti jer iz puno uglova bi se moglo sagledati i na više razina odgovoriti… Ovako ukratko rečeno, mislim da sve ono što nas sprječava da živimo dostojanstvo Božjeg djeteta je objektivna poteškoća jer neminovno nas koči da živimo život u punini, radosti, ljubavi i miru. Posljedice znaju biti kobne.
Kako se Vi nosite s vlastitim raspoloženjima i stanjima duha, nakon što ste u stalnom dodiru s poteškoćama drugih koji dođu po pomoć? Koliko to utječe na Vas? Kako se “čistite”?
– Kako kada i ovisno o čemu je riječ… Najvažnije mi je da na kraju radnog dana mogu reći da sam odradila svoj maksimum. Nekako čista savjest mi daje mir pa i kad znam da će neke borbe potrajati. Ali ništa zato: umorim se – odmorim se. Uvijek sam u jednoj zaista velikoj živoj povezanosti s Gospodinom kako bi ono lijepo bilo još ljepše, a ono teško smisleno. Ali bude i trenutaka kad situacije s kojima se osobno nosim budu preteške… a onda se oslonim na pouzdane kvalitetne ljude koji me vole i znaju pružiti svoju ruku kako bi me uhvatili prije nego klonem. Tu su, ne traže ni hvala, jednostavno su odraz čiste ljubavi i dobra. Što se mog rada u Savjetovalištu tiče, puno je oblikovao brzinu kojom rješavam svoje probleme ili prihvaćam ono što znam da ne mogu promijeniti. Možda se pomalo produbio moj pogled na život kao takav. Ne znam. Toliko predivnih ljudi sam upoznala i raznolikih životnih priča čula, da mi je izuzetna čast i radost svaki trenutak koji provedem u tim susretima, kao i u suradnji sa svima koji se trude doprinijeti boljitku nečijeg života i društva kao takvog.
Svakodnevna svjedočanstva o nepobjedivosti ljudskog duha i neugasivoj težnji za istinskim vrednotama mi govore da je čovjek dobar, lijep i uistinu kruna Božjeg stvaranja. Tako da ne bih rekla da se „čistim“, već radije da sve ono što me nadahnjuje, u molitvi podijelim s Gospodinom kao zahvalu, a sve što me boli i sve rane koje uočavam u drugima ili spoznajem u sebi izrečem u tišini srca kao zagovor da ih On svojima izliječi.
Čini li Vam se ponekad da se namjerno širi depresija kako bi ljudi postajali manje sretni, ovisniji o mnogočemu, manje zainteresirani za događaje oko sebe, fokusiraniji na sebe, time i sebičniji…?
– Vi kao djelatnik u medijima ćete vjerojatno imati jasniju sliku o tome. Svakako da je lakše manipulirati one koji se vide kao slabiji i nemoćniji, manje vrijedni. Tko bi to htio, koliko i zašto, ne bih znala, ali kako sam jednom pročitala negdje: „vječnost je duga za gledanje onog u što smo vjerovali“. S tim na umu trebamo živjeti i djelovati.
Što znači biti uspješan voditelj Savjetovališta, koje vrline ili karakteristike mora imati, što Vas u poslu najviše veseli?
– Kao i u svakom drugom poslu: profesionalan, stručan i uvijek svjestan svoje uloge i poslanja kojeg vrši. Bez obzira koji posao Vam je povjeren, kad ga s ljubavlju radite, savjesno i razvijajući svoje talente te dijeleći radost s drugima je izuzetno ispunujuće. Ja, eto, imam sreću da imam posao jako širokog spektra tako da uživam u raznolikosti i susreta i projekata i jako puno učim od ljudi koji mi pomažu. Ono što me zaista najviše veseli u svemu tome je jedno iskreno zajedništvo u nastojanju oko dobra, a uistinu mi je neopisivo velika čast što nam naši korisnici ukazuju ovoliko povjerenje i dopuštaju da budemo tu za njih i pomognemo im da postignu kvalitetniji život i žive puninu radosti i svog dostojanstva.