„Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.“ Da je Isus bio u pravu u pogledu njihove sposobnosti nošenja onog što im je još imao za reći, dokaz je sve ono što se dogodilo nakon tog Isusovog oproštajnog govora u dvorani posljednje večera, a dogodila se izdaja, zatajenje, razočarenje i nepovjerenje. U ozračju svetkovine Presvetog Trojstva koju danas slavimo, a riječ je o proslavi jednog od središnjih otajstava kršćanske vjere kojeg razumom ne možemo shvatiti nego ga možemo samo vjerom prihvatiti, mogli bismo stanje apostola prije dolaska obećanog Duha Istine prispodobiti sa starozavjetnom objavom. Uz jasnu objavu jednog Boga, posebno u svom završnom stadiju, ta objava je obilovala i mnoštvom elemenata, poput onih koje nam je prenijelo prvo čitanje, iz kojih se unutar jednog Boga moglo naslutiti postojanje božanskih osoba. Budući da bi u mnogobožačkom okruženju svaki govor o božanskim osobama ugrozio objavu Božjeg jedinstva, starozavjetni Božji narod objavu jednog Boga u trojstvu božanskih Osoba jednostavno nije bio sposoban nositi.
Isusov govor nije se zaustavio na ovoj tvrdnji, nego je nakon nje izgovorio i jedno obećanje: „Kad dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu.“ Da je i u ovom Isus bio u pravu mogli smo vidjeti prošle nedjelje, svjedočeći neshvatljivoj promjeni koju je On, Duh Istine, izazvao u Isusovim učenicima. Bez Duha Svetoga oni nisu bili sposobni nositi, nisu shvaćali, nisu imali hrabrosti, a s Duhom Svetim, Duhom Istine koji ih upućuje u svu istinu, oni postaju hrabri nositelji, osposobljeni tumači i hrabri svjedoci istine o Isusu Kristu i spasenju koje se u njemu dogodilo. U ozračju iste svetkovine Presvetog Trojstva ovo stanje apostola nakon primanja Duha Svetoga, obećanog Duha Istine koji je će ih upućivati u svu istinu, možemo usporediti s novozavjetnom objavom u kojoj je upravo Duh Istine onaj koji najprije apostole, a zatim i sve one koji su na njihovu riječ povjerovali u Isusa Krista, upućuje u svi istinu pomažući im u vjeri prihvatiti razumom neshvatljivu istinu o jednom Bogu u trojstvu božanskih osoba.
„Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.“ Ovo su riječi koje Isus danas upućuje i nama. Vjerujem da smo i mi u vlastitim životima osjetili istinitost ovih riječi o teškoći nošenja onoga što nam je On govorio. To je iskustvo kojeg imamo svaki put kad nam se čini lakše ne biti, nego li biti kršćanin, kad god smo obeshrabreni u življenju svoga kršćanstva, kad god osjećamo da bismo nešto trebali reći, a ostanemo šuteći, nešto učiniti, a nismo učinili.
Isus se, međutim, ni u našem slučaju ne zaustavlja na tvrdnji da nismo sposobni nositi ono što nam je On govorio nego i nama kaže: „Kad dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu“. I uistinu, samo On, Duh Istine, sposoban je otvoriti naše shvaćanje punini istine koja nam je objavljena u otajstvu Presvetog Trojstva, jednog Boga u kojemu postoje trojstveni odnosi ljubavi. Samo On, Duh Istine, može nas osposobiti živjeti tu istinu u koju vjerujemo i koja je osobitost naše kršćanske vjere, živeći ljubav u najrazličitijim životnim situacijama i kroz najrazličitije životne odnose.
– Duh Sveti je onaj koji nam pomaže rasti u kršćanskom dostojanstvu. Kršćanin se ne može biti malo ovako, malo onako, nego samo i jedino potpuno, do kraja, ‘do daske’, a takvim kršćanima mogu biti samo oni kršćani koji su ispunjeni Duhom Svetim.
– Duh Sveti je onaj koji nam pomaže rasti u svjedočenju. Nije dosta reći da pripadamo Kristu, nego je potrebno biti kršćanin u konkretnom životu i svim životnim situacijama, čak i onda kad je to za druge zaostalo i konzervativno, kad to više nije ‘in’ nego ‘out’.
– Duh Sveti nam pomaže rasti u spoznaji. Koliko puta nam se propovijed, vjeronauk čini dalekim, neshvatljivim? Kako često mi je teško uzeti u ruke Sveto pismo jer mi se čini nerazumljivim? Pa i današnje otajstvo Presvetog Trojstva, tko ga može razumjeti i prihvatiti? Sva ova pitanja bila bi nepotrebna da smo više otvoreni Duhu Svetomu, Duhu Istine koji nas upućuje u svu istinu.
Ovih dana sam u jednim našim novinama vidio zanimljiv članak o smanjenju broja kršćana u Velikoj Britaniji. Iako se to događa i zbog useljavanja, to se događa i zbog drugih razloga od kojih nas jedan mora istinski zabrinuti jer je slično u cijeloj Europi, a taj je da se mladi Britanci sve rjeđe izjašnjavaju kao kršćani i da čak četvrtina kršćana u Velikoj Britaniji ima više od 65 godina starosti. Autorica članka je konzultirala jednog našeg poznatog sociologa religija (prof. dr. Ivana Markešića) koji je zaključio da se to događa zato što „kršćanske crkve, svejedno o kojoj je konfesiji riječ, ne nude ljudima smislenu životnu orijentaciju“. Šokantna konstatacija koju on, nažalost s pravom, proteže i na našu domovinu u kojoj se također smanjuje broj kršćana, u nas dijelom i zbog iseljavanja, a povećava broj agnostika. On kaže da je razlog, a ja ne mogu reći da nije u pravu, „to što hrvatski kršćani katolici i njihovi crkveni predstavnici ne žive životom koji promovira njihova vjera“.
Što nam je činiti? Isto ono što sam preporučio i prošle nedjelje, a to je ne pružati otpor Duhu Svetomu bez kojega ne možemo nositi ono što je Isus govorio i što od nas traži, a onda mu se i potpuno otvoriti da bi nas On uputio u svu istinu. On je promijenio apostole i od onih koji nisu bili sposobni nositi ono što je Isus govorio, ih učinio vjernim i hrabrim svjedocima Isusa Krista i njegove riječi. Isti Duh Sveti i nama je darovan da bismo mogli s vjerom prihvatiti sva otajstva kršćanske vjere, uključujući i otajstvo Presvetog Trojstva koje danas slavimo, i u skladu s tim otajstvima otkriti smislenu životnu orijentaciju i u skladu s njom kršćanski dosljedno živjeti u ovom svijetu i vremenu koje nam je darovano, ali i zadano, a onda tim životom koji promovira naša vjera biti poticaj i drugima, osobito našim mladima, da i oni tako žive.