“Hod svjetla”, Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji – Split i Solin, 2018.
– Cijela propovijed dubrovačkog biskupa Mate Uzinića, predsjednika Vijeća HBK za život i obitelji, na bdijenju u Solinu, 15. rujna 2018. –
Nakon teoloških promišljanja uzetih iz crkvenih dokumenata i papinskih nagovora te zanimljivih i vrijednih svjedočanstava o bračnoj ljubavi, plodnosti, životu, vjeri, obitelji, promicanju crkvenosti, dobra braka i obitelji, za promišljanje nam se večeras nudi evanđelje blaženstava koje u osam kratkih rečenica sažima cijelo evanđelje, radosnu vijest o našem spasenju, ali istovremeno i daje recept za život i radost koju želimo za sebe i za svoje obitelji.
Blaženstva kao osobna iskaznica kršćanina
Blaženstva su Isusov osobni portret. On želi da blaženstva budu i osobni portret svakog kršćanina. Ovu misao izražava i papa Franjo u apostolskoj pobudnici o svetosti Gaudete et exultate govoreći da su blaženstva „poput osobne iskaznice za kršćanina“ (63). Čitajući blaženstva u ozračju Trećeg susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu i Solinu mi u njima želimo prepoznati i iskaznicu naših katoličkih obitelji. No nije dovoljno imati osobnu iskaznicu. Da bi ona bila valjana, odnosno da ne bi bila falsifikat, podaci koju su u njoj upisani, uključujući i sliku koju ima, trebaju biti istiniti. A oni mogu biti istiniti samo ako je naš život i život naših obitelji usklađen s onim što čitamo u blaženstvima, odnosno ako živimo ili se trudimo živjeti u skladu s logikom blaženstava. To ne znači biti savršen, ne. Kako to postići? Možda nam može pomoći papa Franjo koji u spomenutom dokumentu kaže, tumačeći riječi „radostan“ i „blažen“ kao riječi koje su sinonim za svetost, „da se u sebedarju postiže pravo blaženstvo“ (64). Sebedarje je, dakle, ključna riječi za shvatiti logiku blaženstva, ali i za razumjeti način na koji možemo, živeći u skladu s tom logikom, učiniti da podaci upisani u našoj kršćanskoj i obiteljskoj iskaznici odgovaraju stvarnosti.
Bez sebedarja, kao nove vrijednosti života u skladu s logikom blaženstava – dakle, nije riječ o savršenstvu – u našoj će se Crkvi i narodu nastaviti smanjivati broj sklopljenih brakova i povećavati broj rastava. I brakovi će se iz godinu u godinu sklapati sve kasnije. Jer zašto ulaziti u brak ako se ne želim darovati? Bez sebedarja, kao temeljne oznake blaženstava, nikakav zakon i nikakva demografska politika nam neće pomoći da promijenimo trend demografskog izumiranja našeg naroda i krenemo putem demografske obnove domovine. Bez sebedarja nema i ne može biti muža i oca koji se brine za svoju obitelj i kao hranitelj i kao odgojitelj, koji je čvrsta stožina oko koje se okuplja obitelj, koji svim članovima obitelji daje sigurnost i oslonac, koji ih nosi na svojim ramenima. Žena i majka bez sebedarja – da se poslužim poslovicom – ne može držati ni jedan, a kamo li tri kuta kuće niti unositi u obitelj nježnost, zagrljaje i vrijednosti specifično ženskog genija. Bez sebedarja se djeca ne mogu razviti u zrele ljude sposobne preuzeti odgovornost za sebe i svoju budućnost, a onda preko toga za budućnost Crkve i društva. Bez sebedarja djedovi i bake nisu prenositelji mudrosti i iskustva i molitelji, njihova koljena nisu oslonac za unuke, a djeca i unuci nisu utjeha u starosti. Bez sebedarja nisu moguće neranjene obitelji, a ranjene obitelji postaju još ranjivije.
Ondje gdje ima sebedarja sve može biti drugačije
Sa sebedarjem, a ono je služenje, davanje sebe, može sve biti drugačije. Ondje gdje ima sebedarja, koje je sastavni dio logike svakog od osam blaženstva, možemo biti i u obitelji i izvan obitelji siromasi duhom čije je kraljevstvo nebesko, ožalošćeni koji su utješeni, krotki koji baštine zemlju, gladni i žedni pravednosti koji su nasićeni pravednosti, milosrdni koji su zadobili milosrđe, čisti srcem koji Boga gledaju, mirotvorci koji se zovu sinovima Božjim i progonjeni zbog Isusa i pravednosti čije je kraljevstvo nebesko i čija su imena upisana na nebesima. Ono, sebedarje, mijenja nas osobno, omogućujući nam da na nov način možemo preuzeti svoju odgovornost i za sebe i za druge i služeći jedni drugima u ljubavi onako kako je to činio Isus Krist, na nov način, živjeti svoje unutarobiteljske odnose kao muž, žena, otac, majka, sin, kći, brat, sestra, djed, baka, unuk, unuka, svekar, svekrva, punac, punica. Sebedarje će nam omogućiti da naše hrvatske katoličke obitelji žive u skladu s logikom blaženstva i da im blaženstva budu iskaznica koja i po podacima i po slici odgovara stvarnosti koju predstavlja. Ono, sebedarje, nam jedino može pomoći da zaustavimo negativni trend koji jedne zatvara životu, a druge tjera iz domovine i da krenemo u novom, pozitivnom smjeru. Sebedarje može omogućiti našim obiteljima da ponovo budu ono što su bile kroz cijelu našu prošlost i na što ih poziva ili, bolje rečeno, kako ih definira geslo ovoga Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu i Solinu, koje glasi: „Obitelj – izvor života i radosti!“
Draga braćo i sestre, drage katoličke obitelji hrvatskog naroda, dobrodošle u Solin! Dobro došle u ovo mjesto okupljanja koje u sebi nosi važne trenutke naše nacionalne povijesti, kako bi u sebi otkrili vrijednost sebedarja, kako bi naš narod imao budućnost. Dao Bog, po zagovoru Svete nazaretske obitelji Isusa, Marije i Josipa koja nam je svojim primjerom pokazala kako se to sebedarje i logika blaženstava živi u međuobiteljskim i u svim drugim odnosima, da tako i bude.