Kaže evanđelist da je Isus, kad su se navršili dani da bude uznesen, kad je došao do odlučnog trenutka da krene i ostvari svoje poslanje „sa svom odlučnošću krenuo prema Jeruzalemu“. Nije se mislio, premišljao, shvatio je koje je njegovo poslanje i onda se odlučno stavio na raspolaganje tome poslanju.
Danas smo, osim toga, čuli Evanđelje koje ima dva djela koja mi se čine važnim za dvije poruke koje ću primijeniti na događaj koji nas je okupio u ovoj crkvi, a to je krizma mladih koji će tim činom postati punopravni članovi ove župne zajednice.
Prvi dio nam govori o tom, kako su, nakon što su išli u samarijansko selo koje ih nije primilo, dvojica od Isusovih učenika, Jakov i Ivan, savjetovali Isusu, budući da ih nisu primili – hoće li da pozovu oganj da uništi cijelo selo.
Logika ove dvojice je: oni koji nisu s nama – trebaju biti uništeni. No, Isus ih prekori, kaže evanđelist. Isus ne prihvaća takvu logiku. Isus želi ljude slobodnima, „za slobodu Krist nas oslobodi“ (Gal 5,1), Bog nikoga i ni na što ne želi prisiliti. Bog svakome ostavlja slobodu izabrati ga ili ne izabrati ga, primiti ga ili ne primiti ga, zatvoriti pred njim vrata ili mu se otvoriti.
Nas koji smo ga primili, koji smo njegovi učenici poučava da moramo poštivati druge u njihovim odlukama, kad su te odluke i takve da ne primaju Isusa, da ne primaju Boga.
Ako to prenesemo u naše vrijeme onda je to poziv svima nama da poštujemo one koji se izjašnjavaju ateistima, agnosticima, one koji vjeruju na drukčiji način, da prihvaćamo i poštujemo sve ljude. Mi smo im dužni, kao oni koji su Isusovi glasnici, ponuditi Isusa, progovoriti o Isusu, ali oni su slobodni Isusa prihvatiti ili ne prihvatiti. I mi smo, ako ga ne prihvate, pozvani, ne zaželjeti da im se dogodi ovo ili ono, nego krenuti prema drugim mjestima i ljudima. Nuditi drugima ono za što mi vjerujemo da je vrijedno,da im treba biti ponuđeno.
U drugom dijelu Evanđelja ne govori se o onima koji ne prihvaćaju Isusa nego se govori o onima koji su prihvatili Isusa i odlučili se biti njegovi učenici.
Imamo slobodu izabrati biti ili ne biti Isusovi učenici, no jednog dana kad ga izaberemo i otvorimo mu vrata, odgovorimo na njegov poziv, tad više nismo slobodni birati iz tog njegovog poziva ono što nam se sviđa ili ono što nam se ne sviđa.
Povezano je to s prvim čitanjem o Iliji koji je za svoga nasljednika odabrao Elizeja. Ilija mu, na njegovu želju da se oprosti sa svojima, odgovara: „Idi, vrati se, ja sam svoje učinio!“
Drugim riječima, Bog te pozvao, znaš što znači biti prorok. Prorok ne može imati oca i majku, on ima proročko poslanje koje od njega traži da se odreče svega. Ti si taj koji bira.
Ako želiš izabrati proročko poslanje onda ne možeš imati svoje planova i želje, izabireš proročko poslanje takvo kako jest, sa sadržajem koji je već određen. Mi možemo izabrati hoćemo li prihvatiti ili ne prihvatiti ono što nam Bog nudi, ali onog trenutka kad kažemo Bogu da, onda mi moramo prihvatiti onaj sadržaj koji je već sadržan u tom odgovoru na Božju ponudu. Bog nudi, slobodni smo birati ili ne birati to što Bog nudi, ali nismo slobodni po svojoj volji kreirati već izabranu ponudu“.
Ovo je važna poruka na koju se nadovezuje i današnje Evanđelje.
Kroz ova tri primjera Isus poručuje: Onog trenutka kad ste mene izabrali, ja preuzimam prvenstvo u vašem životu, ispred stvari i ispred ljudi. Postajem onaj prvi i nema nečeg drugog s čime možete i smijete dijeliti. To je poruka onima koji su Isusa izabrali.
Nama se čini da u tom izboru nešto gubimo: oca, majku, stvari, svoju slobodu. Ali poruka današnjih čitanja je da zapravo tek tad postajemo potpuno slobodni.
Postoje dva stupnja slobode. Prvi stupanj se odnosi na mogućnost izabrati ili ne izabrati Isusa, primiti Isusa ili ga ne primiti, činiti dobro ili činiti zlo. No, onog trenutka kad smo odlučili izabrati Isusa, primiti Isusa, činiti dobro, od tog trenutka za nas prestaje mogućnost izbora između Isusa i bilo čega drugog, u krajnjoj liniji između dobra i zla. Za nas u tom trenutku postaje mogućnost jedino izbora dobra i naša sloboda postaje poziv. To postaje poziv da živimo u skladu s onim što smo izabrali.
Ulomak iz Pavlove poslanice Galaćanima to sažima u samo jednu jedinu zapovijed kad su u pitanju odnosi prema drugima, i prema ocu, majci, bližnjima, pa i prema stvarima, a to je zapovijed: ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. To je ono na što nas na neki način poziva taj odziv na Isusov poziv.
Taj poziv nismo sposobni sami živjeti. Poziv na takvu slobodu koja nas oslobađa da možemo ljubiti Boga i bližnjega, je sloboda koju nam može darovati i daruje samo Duh Sveti. I zato kaže sv. Pavao: „Ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom!“
Nakon ovog razmišljanja upućenog svima, izdvojio bih dvije poruke za vas, drage krizmanice i krizmanici.
Prva se odnosi na ovaj trenutak. Ovo je trenutak vašeg izbora. Do sada su drugi birali za vas, vaši roditelji, stariji, utjecala je i župna zajednica. Zahvaljujući njihovim izborima, vi ste danas ovdje. Ali danas se od vas traži, u vašoj slobodi, izbor između onoga hoćete li primiti Isusa ili nećete, hoćete li prihvatit kršćanstvo u koje ste uključeni po krštenju i postati svojom voljom kršćani ili nećete. Taj izbor treba biti slobodan. Vi ne trebate biti danas na ovom mjestu i u ovoj ulozi zato što to drugi žele. Vi trebate i smijete danas tu biti samo ako vi želite, a svi mi ostali, počinjući od vaših roditelja, moramo to poštivati. Ako netko od vas doista ovo ne želi, ovo je pravi trenutak da otiđe. I svatko od nas s poštovanjem treba pogledati onoga, ako je to učinio u slobodi i s uvjerenjem napravio. Nosi to sa sobom posljedice. Reći Bogu ne neće na onoga koji je to rekao zazvati odmah oganj, neće mu se dogoditi neka bolest, Bog ne funkcionira na taj način. Bog ne kažnjava, on to jasno poručuje u ovom evanđelju. Ali ostati bez Boga sa sobom nosi druge posljedice, mi sami sebe, ako nemamo Boga, polako uništavamo i gubimo. I gubimo druge…
Važno je da shvatite da ste vi slobodni izabrati. U ovom trenutku, ne sutra. Nakon što danas izaberete, prije nego li primite pečat dara Duha Svetoga, onda vi više niste gospodari sadržaja koji vam je prenesen i kroz vašu pripravu za ovaj sakrament. Ne možete sutra reći meni se ovo iz kršćanstva sviđa ili ne sviđa, ovo prihvaćam ono ne prihvaćam, nema toga. Krista se prihvaća cjelovito ili ga se ne prihvaća. I treba ga se prihvatiti sada. Ili ne prihvatiti i čekati trenutak dok ne shvatimo da je ono što on nudi vrijedno i da to trebamo izabrati.
Volio bih da u ovom trenutku shvatite važnost da vi birate, ali ako ste izabrali – da niste gospodari. Nego da se trebate staviti na raspolaganje tom pozivu i poslanju, da Krista trebate staviti na prvo mjesto, a onda će i sve ostalo biti na svom mjestu.
A sve to jer vas je Krist za slobodu oslobodio, tad ćete biti istinski slobodni. Kad se lišimo sebe i sa svom odlučnošću poput Krista krenemo prema izvršenju svog poslanja. Tad sve dolazi na svoje mjesto. Vi ćete najslobodniji biti onog trenutka kad odlučite, bez kompromisa staviti se na raspolaganje onom poslanju koje Bog ima s vama, ljubeći Boga i bližnjega.
To trebate činiti u Crkvi kojoj od danas pripadate na osobit način. Crkvi koja nije netko drugi, to ste vi. Crkvi koju imate pravo i kritizirati, ali iznutra, ne izvana jer ste vi njezin dio.
Tom pozivu da služite Crkvi, želio bih dodati još jedno poslanje koje danas dobivate, a povezano je uz 25. obljetnicu naše domovine, a to je služenje društvu, stavljanje na raspolaganje drugima, u životu političke zajednice u kojoj živimo.
Imamo prekrasnih primjera kroz ovih 25 godina. Nemojmo zaboraviti žrtve koje su se dogodile u Domovinskom ratu i koje su ugrađene u našu slobodu, omogućile su nam da danas budemo ovdje. Ali, nažalost, dogodile su se i mnoge druge stvari. Jer nismo živjeli slobodu onako kako nas Krist danas uči. Nego smo je živjeli na onoj prvoj razini: birati između dobra i zla, između Isusa i protiv Isusa. A kada se tako bira onda se često bira sebično. Ne vidimo stvarnost na pravi način. Vidimo sebe, svoje interese, interese svojih obitelji, svojih grupa, a ne vidimo cjelinu. Zato u ovih 25 godina nismo iskoristili sve mogućnosti, sve milosti koje smo imali. Ne možemo promijeniti ono što je bilo. Ali od danas je uz sve nas i naš doprinos, i vaša zadaća da tu stvarnost počnete mijenjati, uključujući se na način na koji budete pozvani i ondje gdje budete pozvani.
Jedan od načina je i pitanje otvorenosti životu. Mi smo narod koji izmire. Jedan je zagovaratelj pronatalitetne politike svojevremeno napisao: Da, mi smo stvorili državu, ta država se zove Hrvatska, ali ako ovako nastavimo u toj državi neće živjeti Hrvati. Možda će se nastaviti zvati Hrvatska.
To je odgovornost svih nas. I uvijek je u pitanju sloboda, koja, ako nije usklađena s Kristom i njegovim pozivom na ljubav i njegovom odlučnošću s kojom je krenuo u služenje čovjeku i čovječanstvu, ona je egoistična, okrenuta samo sebi i svojim interesima i nije spremna staviti sebe na raspolaganje ondje gdje nas Bog šalje i na način na koji nas on šalje.
Evo draga braćo i sestre, drage krizmanice i krizmanici, zadaća je tu, ali nemojte se bojati. Ona možda sada djeluje i teška, ali u njoj niste sami. S vama su, kao i do sada, ali od sada na drugačiji način, vaši roditelji. S vama su od danas posebno vaši kumovi, župna zajednica sa župnikom… No s vama je osobito Duh Sveti. Njega slušajte. On vam govori što činiti, kako činiti i gdje činiti. I on vas osposobljuje da možete to činiti. Neka on bude vaš vođa, neka on sa svojim darovima bude vaša snaga, neka on bude onaj kompas na kojem ćete se uvijek ponovo usmjeravati. Kako biste, nakon što ste rekli svoj da Gospodinu, i živjeli u skladu s tim da. Amen!