Posjet Dubrovniku
Svetkovina Sv. Josipa
(homilija, 19. ožujka 2013.)
Zahvalan sam biskupu Uziniću što mi je pružio radost da mogu danas proslaviti s vama svetkovinu Sv. Josipa – zaštitnika sveopće Crkve. Zahvaljujem mu na riječima dobrodošlice koje mi je uputio te za bratstvo koje mi je iskazao pri dočeku. Od srca pozdravljam biskupa Kotorske biskupije mons. Iliju Janjića, svećenike, redovnike, redovnice, pastoralne djelatnike i sve vas koji sudjelujete s tolikom pobožnošću na ovoj svetoj misi.
Danas je veliki dan za sveopću Crkvu, jer jutros je Sveti Otac Franjo svečano započeo svoj pontifikat. Vaš Biskup mi je rekao da puno molite za njega. Sada, kao papinski predstavnik, želio bih vas pozvati da pojačate molitvu za njega, osobito pod ovom svetom misom. On je Petar – stijena na kojoj je utemeljena Crkva; on je princip i vidljivi temelj jedinstva. Naša čestitka za njega danas je molitva u ovoj Euharistiji: da od svih bude prihvaćen njegov nauk kao stalna točka gledišta, nadasve u teškoćama u kojima se katkada nađu partikularne Crkve i civilna društva.
Mons. Uzinić me pozvao da dođem u Dubrovnik već prije dva mjeseca, dokle je još uvijek časni Sveti Otac Benedikt XVI., koji danas slavi imendan, bio papa. I za njega također vas pozivam da molite danas, u znak sinovske zahvalnosti za sve ono što nam je on dao kroz osam godina prosvijetljenog nauka i uzornog apostolskog služenja.
Osim toga, danas je važan dan za vašu biskupijsku zajednicu i zato što slavite drugu godišnjicu biskupskog ređenja vašega Biskupa. Imam lijepo sjećanje na taj dan: tada sam bio Apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini; nalazio sam se u Mostaru na proljetnom zasjedanju BK BiH i, naravno, u razgovorima sa subraćom u biskupstvu, ređenje novoga dubrovačkog Biskupa je bila često spominjana tema. U ove dvije godine, mons. Uzinić je znao sakupiti duhovnu ostavštinu dvadeset godišnjeg biskupstva mons. Puljića; svi smo vrednovali gorljivost i živahnost njegovoga biskupskog služenja. Stoga, u ovoj svetoj misi zahvalimo Bogu za sve što je ostvario i što ostvaruje; čestitajmo mu i, gledajući prema budućnosti, predajmo Duhu Svetom, kroz zagovor sv. Josipa, njegove planove i nadanja za Crkvu Božju u Dubrovniku.
********************
Draga braćo i sestre, za našu meditaciju, htio bih predložiti nekoliko kratkih razmišljanja o figuri i nauku sv. Josipa, upravo onako kako nam je on predstavljen kroz nekoliko evanđeoskih pasusa koji govore o njemu i barem mene, iznenađuju dva aspekta: prvo, sveti Josip se pojavljuje u ključnim trenucima Isusova djetinjstva, a o njemu u tim trenucima nema zapisane niti jedne riječi; i drugo, uvijek se naglašava njegova spremnost na djelovanje prema Božjoj volji.
To nam opisuje i današnji evanđeoski tekst koji smo poslušali. Josip se nalazi pred jednom, ljudski gledano, zbunjujućom situacijom: Marija, njegova obećana zaručnica, očekuje dijete. On se pita, kao što bi se to pitao svaki čovjek na njegovom mjestu – što mu je činiti? U snu, anđeo mu objavljuje Božji plan: Ne boj se Josipe. Ono što se dogodilo je djelo Duha Svetoga. On odgovara spremno i bezuvjetno: Učinio je kako mu je anđeo naredio.
U ovom smislu možemo shvatiti mali detalj istoga teksta gdje se kaže: Bijaše muž pravedan. Ovdje pravedan ne trebamo shvaćati u smislu distribucijske pravde tj. dati svakome njegovo. Ovdje pravedan znači da je Josip bio pobožan čovjek: čovjek u stalnoj potrazi za Božjom voljom i uvijek vođen velikim kriterijima ljubavi prema bližnjemu. Drugim riječima, za Josipa i Mariju, njegovu zaručnicu, u temelju života prije svega stoji stav vjere, kako nam je predstavljeno u drugom čitanju: vjera znači predati se Bogu, uvijek i u svakoj situaciji; uvijek, a nadasve u poteškoćama. Vjera znači nadati se protiv svake nade, biti vođen ne ljudskim kriterijima, nego potpunom podložnošću Božjim kriterijima.
********************
Prošlih dana razmišljajući o ovom slavlju, pitao sam se što nam danas konkretno može reći primjer sv. Josipa? Želio bih se ograničiti kratkim predstavljanjem nekoliko bitnih stavki za razmišljanje:
Prvo: Josip je muž „pravedan“ koji se uzda u Gospodina. On nam kaže da – koje god bile poteškoće s kojima se susrećemo – naša zauzetost kršćanskog života i doprinos koji želimo dati na društveno-socijalnoj i civilnoj razini za opće dobro Zemlje, moraju se hraniti nadasve vjerom i molitvom. Primjer sv. Josipa nas podsjeća da molitva nije jedan opcionalni vid kršćanskog života. Naime, kao što bi učinio svaki sin koji zna da ima oca koji se brine o njemu, i mi moramo predstaviti Bogu – našem nebeskom Ocu, naše strepnje, naše poteškoće, naša nadanja, naše želje, naše planove. Upravo je to što želimo učiniti danas za nas, naše obitelji, našu biskupijsku zajednicu, Crkvu, cijeli svijet, a posebno za papu Franju i Benedikta XVI.
Drugo: Josipov primjer radišnog, jednostavnog i odgovornog čovjeka, koji duh vjere povezuje s teškim radom, nam kaže da svatko u sebi mora prepoznati dužnost učiniti svoj dio, u Crkvi i u društvu. Nitko ne može biti lišen ove odgovornosti, već se svatko mora osjetiti pozvanim od Isusa, Učitelja, dobro upotrijebiti primljene talente, s jednom revnošću, ozbiljnošću i odgovornošću jer, kako izreka kaže: Velika kuća se gradi malim kamenjima.
Treće. Josipov život, život ovog muža pravednog, muža koji nastoji vlastiti izbor uskladiti prema Božjim kriterijima, poziva nas da i mi nastavimo usklađivati naša iskrena i strastvena očekivanja prema Božjim kriterijima. Naime, kao što se događalo u prošlosti u najboljim tradicijama hrvatskog naroda, moramo tražiti u Njemu, Nebeskom Ocu i u Isusu Riječ, trajni oslonac za pitanja s kojima se moramo suočiti – tako na primjer: Bog je ljubav, nadilazi ljudske kriterije i poziva nas da širimo oprost, milosrđe i razumijevanje. Bog je Knez mira i poput Njega, imamo dužnost biti djelatnici mira, navjestitelji i graditelji pomirenja, surađujući sa svim ljudima dobre volje, tražeći zajedno rješenje problema, u duhu pozitivnog i konstruktivnog dijaloga. Bog je zajedništvo života u različitosti Osoba nam govori da ovo jedinstvo – jedinstvo u različitosti – je ono što trebamo željeti u našim biskupijskim zajednicama i civilnom društvu.
********************
Draga braćo i sestre, polažem ova razmišljanja nebeskoj zaštiti sv. Josipa, sv. Vlaha i Mariji Majci Crkve. Po njihovom zagovoru molim za Svetoga Oca Franju i za Benedikta XVI., za vašega Biskupa, za dostojne svećenike koji ga službom prate u vršenju Njegova biskupskog služenja, za sve i svakoga od vas. Svima želim obilje blagoslova i milosti, za dobro Božje Crkve u Dubrovniku i sveopće Crkve. Amen!