Veliki broj vjernika okupio se na svetkovinu Krista Kralja u župi Gospe od Ružarija u Liscu u Dubrovačkom primorju gdje je biskup mons. Mate Uzinić predvodio koncelebrirano euharistijsko slavlje povodom 400. obljetnice posvete župne crkve.
U propovijedi biskup Uzinić je uvodno govorio o nastanku i razvitku kršćanskih sakralnih prostora: “Poštujući načelo i slobodu molitve uvijek i posvuda, Crkva je ipak već tamo od apostolskih vremena osjećala stvarnu potrebu nekih mjesta u kojima će se njezine zajednice okupljati na molitvu, na slušanje Božje riječi i na slavljenje Euharistije. Zato se i osjetila potreba za gradnjom crkava, koja traje kroz svu crkvenu povijest sve do danas. Božjem su narodu potrebni crkveni prostori da u njima ostvaruje svoje zajedništvo u Kristu, jer je Crkva po svojoj biti zajednica koja se neprestano oko oltara okuplja slaveći uspomenu na Kristovu muku, smrt i uskrsnuće, uprisutnjujući čak te tajne na svetim žrtvenicima.U početku su se kršćani na svoje euharistijske sastanke okupljali u privatnim kućama. Bilo je to i zbog toga što Crkva u društvu još nije uživala slobodu i građansko pravo. Kad je Crkva 313. Milanskim ediktom zadobila slobodu, počeše se posvuda graditi crkve. Bio je to početak zlatnog doba sakralne umjetnosti, najprije gradnjom starokršćanskih bazilika, zatim romaničkih i gotičkih katedrala, pa onda veličanstvenih renesansnih remek-djela, potom raskošnih i raspjevanih baroknih crkava, sve do crkava od betona i željeza u naše dane.” Dubrovački biskup također je rekao kako “pokraj tih velebnih zdanja postoje i crkve koje nemaju velike umjetničke vrijednosti, ali su nam sve jedno drage. To su naše male seoske crkve, crkvice i kapele koje u nama bude nezaboravne uspomene.” Među takvim crkvama je i srednjovjekovna crkva Svih Svetih koja je nekad služila kao župna crkva u Liscu, te druge crkve i kapele koje pripadaju ovoj župi: Duh Sveti u Kotezima iz 17. st., sv. Ana u Podmioču iz 13. ili 14. st., sv. Kuzma i Damjan u Točioniku iz 15. st., kasnoantička i dijelom starohrvatska crkva sv. Martina u Čepikućama, sv. Roko u Čepikućama iz 1617., kasnosrednjovjekovna crkva sv. Nikole u Trnovici, sv. Križ u Podgori sagrađena 1835, kasnosrednjovjekovna crkvica sv. Ivana Glavosjeka u Smokvini, kasnosrednjovjekovno zdanje sv. Ilije na vrhu Libobulje i sv. Ivana u Trnovici s kraja 17. st. Glavna je, kao majka svih njih, župna crkva Gospe od Ružarija sagrađena i posvećena na današnji dan 1611. godine.
Biskup Uzinić je istaknuo kako se ne smije zaboraviti da kršćani trebaju biti “živi i pravi Božji hram” u kojem će Bog “biti prisutan i prepoznatljiv samo ako ga očitujemo po življenju vlastitog kršćanskog poziva i vlastite službe koju imamo u svojoj obitelji, susjedstvu, župnoj zajednici, mjestu i narodu, a danas to možemo reći – jer cijeli svijet je postao globalno selo – i u svijetu.” Također se ne smije zaboraviti “da smo, iako smo pojedinačno hram Božji, samo kao zajednica Crkva.” Pri tom je biskup podsjetio na nauk Drugog vatikanskog sabora o Crkvi kao mističnom tijelu Kristovo kojemu je Krist je glava, a vjernici pojedinačno, u svoj raznolikosti službi koje u Crkvi obavljaju, udovi. “Ovako gledano, mi smo Crkva i imamo Crkvu ne onda kad napravimo crkvu od kamenja”, istaknuo je biskup Uzinić, “nego onda kad, kao pojedinci činimo zajednicu krštenika, živu Crkvu, zajednicu koja se okuplja da bi slavila euharistiju, slušala Božju riječi i molila oko svog svećenika, koji je u povezanosti s mjesnim biskupom i preko njega sa svim biskupima Katoličke Crkve na čelu s Rimskim biskupom, papom.” Samo takva Crkva može biti Crkva u kojoj će Bog biti prisutan i svima prepoznatljiv, kazao je biskup i poručio: “Pokušajmo danas, dok slavimo četiristotu godišnjicu posvetu ove župne crkve kao pojedinci živjeti svijest da smo po krštenju postali hram Božji kako bi smo, kao župna zajednica, mogli postati Crkva, zajednica u kojoj i po kojoj je Bog prisutan u ovom našem mjestu.”
Biskup je u propovijedi također govorio o svetkovini Krista Kralja svega stvorenja potičući okupljene vjernike na zauzetu kršćansku ljubav prema bližnjima, a tu svijest želi probuditi i Godina Caritasa u Dubrovačkoj biskupiji. “Nadam se da ćemo se u ovoj godini kao biskupija i kao župne zajednice, bez obzira kako te zajednice bila male, uspjeti bolje organizirati i međusobno povezati kako bismo stigli do svih, i do onih koji su potrebni da im se pomogne i još više do oni koji su potrebni onih kojima će pomoći jer djelatna ljubav više mijenja onog koji daje, nego li onog koji prima.”
Djeca i mladi u narodnim nošnjama na kraju mise predali su dubrovačkom biskupu prigodne darove karakteristične za Dubrovačko primorje. Zahvalnost brojnim vjernicima podrijetlom iz Primorja koji su došli sudjelovati na 400. obljetnici posvete crkve kao i onima koji su podnijeli teret organizacije slavlja izrazio je ekskursor župe don Ivica Sinanović, župnik iz Banića. Slavlju je nazočio i bivši župnik don Marjan Slukan, te predstavnici općinske i županijske vlasti. Na župnoj kući ovom prigodom otkrivena je spomen ploča u čast Domovini.
Župa Gospe od Ružarija u Liscu potječe od davnina, a u povijesti se spominje 1390. godine što se smatra početkom organizirane župne zajednice. Župna crkva sagrađena je 1611. godine pokraj trošne i male crkve Svih Svetih koja više nije udovoljavala potrebama vjernika. Tijekom četiri stoljeća crkva je više puta obnavljana. Posljednja obnova bila je 1998./99. godine nakon teških oštećenja od agresorske vojske u Domovinskom ratu. Godine 1999. blagoslovljena je obnovljena crkva i posvećen novi oltar.