Na svetkovinu župne nebeske zaštitnice Velike Gospe vjernici Rožata svečano su proslavili visoku obljetnicu, 900 godina od prvog pisanog spomena župne crkve – matice. Svjedočanstvo je to i o najmanje 900 godina prisutnosti katolika na području Rijeke dubrovačke koju danas čine tri župe od kojih je župa Rožat najstarija. Središnje svečano euharistijsko slavlje u nazočnosti velikog broja vjernika u župnoj crkvi smještenoj na brdu poviše Rožata predvodio je dubrovački biskup mons. Roko Glasnović. Koncelebrirali su župnik fra Tomislav Hrstić i voditelj trodnevne duhovne obnove provincijal franjevačke provincije sv. Jeronima fra Tomislav Šanko, dok je župni vikar fra Veselko Grubišić ispovijedao.
Biskup Glasnović je na početku propovijedi kazao kako su mnogi važni događaji iz dubrovačke povijesti nama danas obavijeni velom tajne zbog više razloga, no ova velika obljetnica spada u red onih o kojima dokumenti i predaja daju osnovnu sliku.
Pretpostavlja se da je sadašnja župna crkva – matica izgrađena nakon Velike trešnje 1667. godine. Nalazi se na temeljima drevne benediktinske crkve iz 1123. godine koju je dao sagraditi dubrovački plemić Sabino Gundulić s namjerom da uz nju podigne i benediktinski samostan. Ta crkva je pripala upravi najslavnije benediktinske opatije u Europi – Monte Cassino i na vratima bazilike u Monte Cassinu među svim crkvama koje opatiji pripadaju bilo je upisano i ime crkve u Rožatu. Od te prve župne crkve u Rožatu do danas su ostali samo neki materijalni ostaci.
Krajem 13. stoljeća benediktince su zamijenili franjevci. Oni su izgradili samostan na mjestu gdje se nalazi današnji samostan građen nakon Velike trešnje.
Biskup je nadalje istaknuo kako nas ova povijest kao i povijest spasenja podsjećaju na tri stvari: ustrajnost, dodir i zajedništvo.
„Upravo je Rožat prekrasan primjer kako se dvije redovničke obitelji lijepo susreću i nadopunjuju u brizi za vjernički narod“, kazao je biskup te to povezao sa susretom Marije i Elizabete opisanom u evanđeoskom ulomku, u kojem Marija i Elizabeta jedna drugoj pružaju ruke.
Biskup Glasnović je spomenuo i sve druge crkve ove župe te kazao kako su „te drevne crkve važni pritoci koji se ulijevaju u rožatsku maticu i s njome zajedno u mjesnu Crkvu – Dubrovačku biskupiju“. Ova župa je stoljećima bila „jaka matica čitave Rijeke dubrovačke“ od koje je prije 250 godina odvojena i utemeljena župa Presvetog Spasitelja te krajem devedesetih godina 20. stoljeća župa Svete Obitelji u Novoj Mokošici.
„Marija nas čeka, kao i svih ovih devetsto godina, raširenih ruku“, poručio je na kraju biskup vjerničkoj zajednici te naglasio kako ne samo da mi trebamo Mariju nego i ona treba nas.
Župnik Hrstić je naveo neke podatke iz bogate povijesti župe koja danas ima oko 3 tisuće vjernika katolika, te uz crkvu maticu i samostansku crkvu na svom području ima pet filijalnih crkava i devet crkvica i kapelica, četiri groblja i pet bratstava.
Kazao je i kako se danas treba prisjetiti i „svih redovnika, redovnica i svećenika koji su prošli ovim krajevima i naviještali Božju riječ“. Tri benediktinca su ovdje došla 1123. godine i donijeli vjerske knjige i misni pribor. Od njih su potekli mnogi poznati dubrovački biskupi, književnici, povjesničari i znanstvenici. Nakon benediktinaca i franjevaca Bosne Srebrne ovdje su se trajno doselili franjevci provincije sv. Jeronima. Župnik je zahvalio Bogu na dugoj povijesti župe kao i svima koji su svojim radom pridonijeli organizaciji proslave. Napomenuo je i kako bratstvo crkve matice slavi 25. godina od obnove djelovanja koja je počela davne 1330. godine.
Zahvalnim i poticajnim riječima okupljenima se na kraju obratio i provincijal Šanko koji je kroz protekle dane imao prigodu bolje upoznati ovu vjerničku zajednicu.
Mješoviti župni zbor pod vodstvom Božidara Butigana pjesmom je animirao liturgijsko slavlje. Vjernice u narodnim nošnjama ovoga kraja uime vjerničke zajednice darovale su biskupa košaricama s domaćim proizvodima.
Uime Grada Dubrovnika proslavi je nazočio predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica.
Angelina Tadić
