Blagdan Preobraženja Gospodinova (Transfiguratio Domini) svečano je proslavljen u nedjelju 6. kolovoza u starodrevnoj crkvi samostana Sigurata u Dubrovniku. Misno slavlje predvodio je fra Tomislav Šanko, provincijal franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.
U propovijedi je provincijal Šanko tumačio evanđelje koje je govorilo o tome kako Isus uzima sa sobom apostole Petra, Jakova i Ivana i vodi ih na goru visoku gdje oni doživljavaju jedno iskustvo. Sveti papa Pavao VI. rekao je da danas ljudi radije slušaju svjedoke nego učitelje, a učitelje slušaju jedino onda kada su svjedoci, napomenuo je propovjednik. Osvrnuo se i na Petrovu poslanicu u kojoj Petar kaže kako oni nisu došli sa nekim lijepim riječima već da su došli kao svjedoci.
Svoje promišljanje nastavio je rekavši da čovjeka ne mijenjaju lijepe riječi nego iskustvo odnosno kada doživi da je voljen, da je željen, da je poseban i da mu je netko oprostio kad je sagriješio i kad je pao. Kad je Isus ozdravljao ljude uvijek ih je vodio u područje povjerenja, naglasio je franjevački provincijal te objasnio da je to činio zato da ljudi osjete da su voljeni i pozivao ih je na obraćenje.
U evanđelju piše, nastavio je propovjednik, kada su se popeli na to brdo da su Isusovo lice i haljine zasjale. U istočnoj tradiciji kažu da su učenicima pale koprene s očiju i da su vidjeli realnost kakva jest. Ovo je jako povezano s molitvom jer se to događalo dok se Isus molio, primijetio je predvoditelj slavlja te naglasi kako „bez molitve gubimo osjećaj za realnost“.
„Pravu realnost bez molitve nije moguće vidjeti jer bez molitve gubimo doticaj s Bogom, tada dobro ne vidimo ni svoju sestru, ni brata, krivo ćemo gledati, krivo suditi i na kraju krivo postupiti. Čovjek koji nije povezan s Bogom izgubio je osjećaj za druge i za sebe“, kazao je.
Provincijal Šanko je istaknuo kako mi živimo u tri stanja: aktivno, doživljajno i patničko, a ona se izmjenjuju. Mi kao ljudi imamo problem sa doživljajnim stanjem kada mi dopuštamo da Bog djeluje u našem životu, kazao je. Ako znamo zastati i primiti od Boga znat ćemo to dati drugome. To možemo prepoznati u riječima: “Hvala ti, Gospodine, što si nas izabrao da pred tobom stojimo i tebi služimo“.
Trebamo naučiti biti s Gospodinom da bismo znali druge uvesti u njegovu prisutnost, nastavio je te proučio kako je ono najljepše što možemo dati našoj djeci upravo to da ih znamo uvesti u Božju blizinu. Istaknuo je i potrebu trajne roditeljske podrške svojoj djeci koja njima djeci daje snagu za život. Čak i Isusu koji je Bog jako je puno značilo kada je čuo Očev glas: “Ovo je sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina“.
Propovjednik je zatim kazao kako na brdu preobraženja svi ulaze u oblak. Oblak je mjesto Duha Svetoga, oblak je mjesto ljubavi, protumačio je te sažeo: Kada uđeš u ljubav onda gubiš kontrolu. Predaješ se u ljubavi Bogu.
Preobraženje se još naziva i ‘lice Božje’ zato što to lice ima snagu. „Mi ljudi imamo potrebu gledati u nečije oči i živimo iz pogleda. Pitanje je iz čijeg pogleda živimo. Čiji je pogled mjerodavan koliko mi vrijedimo? Ako izaberemo samo ljudski pogled jako je opasno jer onda postajemo robovi obzira“, rekao je provincijal Šanko i naveo primjer sv. Franje koji je, kada je došao do toga, rekao: Bože, ja sam samo ono koliki sam pred Tobom i ništa više.
Zaključio je kako je naše mjesto preobraženja naša svakodnevnica jer je svaka nova prepreka, svaki mali križ šansa da postanemo bolji čovjek.
Na kraju se svima prisutnima zahvalila s. Marislava Samardžić koja u ovom samostanu živi i djeluje dugi niz godina. Posebno je zahvalila ocu provincijalu koju je došao u samostan prvi put i koji se rado odazvao.
Liturgijsko pjevanje animirala je profesorica Maja Marušić.
Jelica Gjenero
