Svetkovina Presvetog Srca Isusova svečano je proslavljena u petak, 28. lipnja, u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku. Pontifikalno misno slavlje i procesiju predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Na kraju svečanog misnog slavlja, nakon litanija Presvetom Srcu Isusovu, biskup Uzinić predvodio je i procesiju s Presvetim preko poljane Ruđera Boškovića, gdje je udijelio i završni blagoslov okupljenim vjernicima.
U svojoj propovijedi biskup Uzinić osvrnuo se najprije na povijest nastanka ove svetkovine. Povijest je štovanja Presvetog Srca Isusova izrazito staro, ali se osobito razvila tijekom 17. stoljeća zahvaljujući francuskoj mističarki sv. Margareti Mariji Alacoque, redovnici koja je imala privatnu objavu Presvetog Srca Isusova. Drugi vatikanski koncil privatne objave i pobožnosti koje su se razvile iz njih, počeo je poimati u malo drukčijem svjetlu, pa se tako promijenio naglasak u vezi štovanja Presvetog Srca Isusova koji nije više na ovoj važnoj svetici ili obećanjima koje je ona dobila, već na Svetom pismu. U njemu štovanje Srca Isusova dobiva pravi temelj i stvarno značenje. “Ovim se blagdanom razmatra i štuje samo središte kršćanske poruke: štujući Srce Isusovo, mi ne štujemo srce kao organ, nego znak Božje strastvene ljubavi prema čovjeku koja se učinila vidljivom u utjelovljenju Isusa Krista, u njegovom životu, u njegovoj smrti i uskrsnuću,” kazao je biskup.
Biskup Uzinić osvrnuo se i na biblijsko poimanje riječi srce, koje je izrazito važno za shvaćanje cjelovite poruke ove svetkovine. Srce, u Bibliji, nije samo središte čovjekovog fizičkog života i njegovih osjećaja, srce svojim značenjem zahvaća čitavog čovjeka. Semiti promatraju srce kao ono koje odlučuje i misli. S obzirom na takav kulturni kontekst, ovakva slika srca primjenjuje se i na samoga Boga. U Bibiliji i Bog ima srce koje misli, odlučuje, ljubi. Promišljajući o pročitanom prvom čitanju iz knjige proroka Ezekiela, biskup Uzinić naglasio je da pojam srce nije upotrijebljen direktno, ali čujemo Gospodina kako srcem govori da će potražiti svoje ovce i pasti ih, skupiti i okrijepiti. “Bog Biblije nije neosjetljivi Bog koji nezainteresirano promatra ono što se događa ljudima, to je Bog koji se raduje kad su ljudi radosni, i žalosti se kada ga napuste i izgube se te uzrokuju svoju propast. I nikad, koliko god da ga izazivaju u nevjernosti i žaloste, Bog ne odustaje od ljudi,“ poručio je. Biblija je zapravo povijest Božjih pokušaja s čovjekom i za čovjeka, misli Božjeg srca su uvijek za dobro čovjeka – da ljude spasi. Vrhunac te povijesti je u Isusu iz Nazareta, kojeg mi prepoznajemo i ispovijedamo kao Krista. O tome su govorili proroci i mudraci te izraelski narod prema njihovim čuvenjima i iskustvima, ali ljubav je Božja u Isusu Kristu postala vidljivo prisutna. Simbol i znak te ljubavi je Presveto Srce. U tom znaku vidimo cijelu osobu Isusa Krista – što je mislio, govorio, osjećao. U njemu možemo vidjeti Boga koji plače nad svojim mrtvim prijateljem, Boga koji plače nad narodom koji sliči na stado ovaca bez pastira, ražalošćena ljudskom glađu, uplakana nad ljubljenim gradom, u njemu upoznajemo Boga koji je milosrdan i suosjećajan.
Dubrovački biskup se osvrnuo i na drugo čitanje iz poslanice svetog Pavla apostola Rimljanima koje govori o Božjoj ljubavi koja je razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan. Bog, koji nam je razlio tu ljubav u našim srcima dok smo još bili grešnici, nije daleki Bog. Biskup Uzinić, parafrazirajući Blaisea Pascala, kazao je da to nije Bog filozofa, nego Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog Josipa i njegove braće, Bog Mojsijev, Bog sudaca, kraljeva, proroka, izbjeglica i povratnika, Bog Isusa Krista s poniznim srcem koje ljubi, smije se i raduje i plače i žalosti se. “Na to srce možemo poput ljubljenog učenika u dvorani Posljednje večere nasloniti glavu. To je srce za nas umrlo, probodeno i otvoreno da bi naše srce bilo ispunjenog Duhom Svetim i nahranjeno njegovom stvarnom i trajnom prisutnošću u euharistijskim prilikama kruha i vina,” ustvrdio je biskup. S tim mislima i sviješću da smo sami nemoćni, a pozvani smo preispitati u kakvom je odnosu naše srce prema Presvetomu Srcu i bližnjima, možemo zazvati: “Isuse, blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svojemu!”.
Pred kraj euharistijskog slavlja, superior isusovačke rezidencije u Dubrovniku pater Pero Mijić-Barišić zahvalio je biskupu što je predvodio slavlje, ali i svim vjernicima koji su došli i vjerno časte Presveto Srce Isusovo.
Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor “Marija” koji redovito pjeva u ovoj crkvi.
Tea Kuzek
